Moj sin se nedavno oženio. Naravno, prije toga nam je nekoliko puta dovodio svoju djevojku na upoznavanje i svi smo je jako zavoljeli. Bila je pristojna, skromna, lijepa i pametna. Bili smo presretni zbog našeg sina i kao obitelj smo se temeljito pripremili za njihovo slavlje.
Za svadbu je moja snaha sredila kosu tako da su joj uši bile potpuno otkrivene. Izgledala je krasno, nismo primijetili ništa neobično. Ali, u jednom trenu, svanula mi je mala smeđa madež na njezinoj desnoj ušnoj resici. Bio je potpuno isti kao kod moje davno izgubljene kćeri. Skamenila sam se i odlučila provjeriti svoje sumnje.
Draga, oprosti na iskrenom pitanju, ali jesi li možda posvojena?
Nisam, zašto pitaš? cura se brzo digla i otišla plesati s mladencem.
Majka joj, koja je sjedila do nje, čula je naš razgovor i diskretno kimnula glavom ženama koje su sve promatrale. Nije više imalo smisla skrivati. Njezini roditelji priznali su pred svima da su je posvojili dok je bila još beba.
Ispričali su kako su jednog dana putovali prema moru i ugledali djevojčicu kako sama sjedi i tiho plače pokraj stare ceste prema Rijeci. Bez puno razmišljanja, poveli su je sa sobom doma u Zagreb. Godinama su pokušavali imati vlastito dijete, punih 15 godina, ali nikako nije išlo. Srce im je bilo nemirno pa su odlučili napraviti ono što smatraju najboljim, a nikome ništa nisu rekli.
Bila je to ista godina kada je meni nestala kćer. Otišla sam po povrće na Dolac, na minutu se okrenula, i mala je nestala u masi ljudi kao kap u Jadranskom moru. Tražila sam je mjesecima, ali nakon stotine bezuspješnih pokušaja, nada me potpuno napustila.
A sada, moj sin se ženi baš njom. Mojim djetetom za kojim je srce godinama plakalo. Možete li to zamisliti? Od milijuna ljudi baš nju je izabrao.
Nakon svega, svadba je visjela o koncu. Roditelji mlade bili su potpuno izbezumljeni, bojali su se da mladi više neće moći biti sretni kao obitelj. Ali smirila sam ih. Nakon što sam izgubila kćer, išla sam nekako utješiti srce i svijet učiniti boljim posjetila sam dom za nezbrinutu djecu i tamo prepoznala dječaka koji me odabrao među nastavnica. I tako smo mu i ja i on život bar malo uljepšali.
Tako su se u jednoj večeri otkrile dvije tajne dviju žena koje su najviše na svijetu voljele svoju djecu.
Gosti su o toj priči pričali danima. Ma, pravo čudo se dogodilo!
Što vi mislite je li to bila samo slučajnost, ili ipak sudbina?
