VIŠAK U VLASTITOM DOMU
Marija je cijeli život gradila ovu kuću uz svog muža, ulažući u svaki kamen dio svoje duše. Kad su sina Tomislava oženili s Nikolinom, iskreno je vjerovala da će njihov dom biti ispunjen još više smijeha i topline. Ali, već nakon nekoliko mjeseci, zrak u kući postao je težak kao olovo.
Nikolina je započela tihu bitku. Prvo je, bez pitanja, premjestila sav namještaj. Zatim je bacila njezine stare, ali srcu drage zavjese. Marija je šutjela važno joj je bilo samo da je sin sretan. No Nikolini to nije bilo dovoljno. Željela je biti jedina gazdarica.
Mama, preglasno vam je upaljen televizor u sobi, boli me glava govorila je Nikolina popodne.
Mama, nemojte mi ulaziti u kuhinju kad kuham, smetate mi govorila bi navečer.
S Tomislavom je pak vodila sasvim druge razgovore, šaptala mu: Tvoja mama više ne može ništa, stalno prigovara i mene kritizira. Jako mi je teško, stalno plačem. Tomislav se lomio između dvije voljene žene, ali s vremenom je sve više vjerovao supruzi.
Sve se rasplelo jedne hladne večeri. Mariju je uhvatila temperatura, osjećala se slabom. Izašla je u kuhinju po šalicu čaja, no iz dnevnog boravka začula je razgovor.
Tomislave, govorila je Nikolina, ovako više ne mogu. Tvoja mama zauzima najveću sobu. Možda bi je mogli preseliti u ljetnu kućicu? I njoj bi bilo mirnije, a mi bismo imali više prostora. Ili još bolje… možda kod sestre u selo?
Sin je oklijevao: Ma, Nikolina, kako možeš… pa to je ipak njezina kuća.
Bila je njezina, sada je naša! odbrusila je Nikolina. Ako ona ostane ovdje, ja odlazim roditeljima. Biraj.
Marija nije čekala odgovor. Ušla je u sobu, blijeda ali s ponosno podignutom glavom.
Ne moraš birati, tiho je prozborila. Nikolina, u pravu si, kuća treba pripadati obitelji. Ali ova kuća je po papirima moja. I ne pada mi na pamet otići u tu ljetnu kućicu. Tomislave, volim te najviše na svijetu, ali ako se slažeš da ti je majka ovdje višak vrata su otvorena. Spakirajte svoje stvari.
Nikolina je računala na Marijinu slabost, ali prevarila se. Tomislav je, ugledavši suze u majčinim očima i hladnu proračunatost u pogledu svoje žene, odjednom progledao. Te noći nije otišao. Otišla je Nikolina, vrišteći kako će im se oboma osvetiti.
Prošla je godina. Tomislav živi s Marijom, a upoznao je i drugu ženu, onu koja cijeni toplinu doma i poštuje starije. Marija je naučila nešto važno: dobrota ne smije biti bespomoćna. Kad nekoga puštaš u svoj dom, pazi da ti ne izbace tebe preko praga.
