Nakon što je moja biološka majka izgubila bitku s rakom, otac je odlučio dovesti novu ženu u naš dom ženu koja će nam biti majka meni i mojoj braći i sestrama. Dugo vremena nisam htjela izgovoriti riječi mama, ali s vremenom je postalo jasno da ta žena to zaista zaslužuje.
Kad je moja majka umrla, bila sam malena, a otac se našao preplavljen odgovornošću brige za troje male djece. Shvatio je koliko nam nedostaje ženska ruka i toplo srce, pa je zamolio ženu koju je znao iz djetinjstva, Anu, da dođe živjeti s nama i da nam bude majka. Ana je prihvatila bez oklijevanja, svom snagom i srcem preuzela brigu o kućanstvu, pazila da sve bude pod konac i čak je iz vlastitog džepa izdvajala kune da bi nam sašila školske odore.
Moja braća i sestre brzo su je prihvatili kao novu mamu, ali ja sam se godinama borila sa sobom. Trebalo mi je mnogo više vremena da je počnem zvati mamom. Bala sam se razgovarati, ali jednog dana sam joj uspjela ispričati kako je moja pokojna majka uvijek imala nisku punđu. Od tog trenutka, Ana je počela svakodnevno vezati kosu tako, kako bi odala priznanje ženi koju nikad nije htjela zamijeniti, već u čiju je čast htjela živjeti među nama.
Bez obzira na trud i ljubav koju mi je pružala, jednostavno nisam mogla prevaliti riječ mama preko usana. Tada je otac smislio poseban način da me potakne. Organizirao je veliko obiteljsko okupljanje i zamolio Anu da pripremi moju najdražu pitu od sira. Dogovor je bio: pita se može dobiti samo ako izgovorim mama. Napokon sam, dršćući, izgovorila tu riječ. Tog je trenutka Ana postala punopravni dio naše obitelji.
Život nas nije mazio. Roditelji su se borili s raznim nedaćama, zdravlje im je često bilo narušeno. Moja druga majka borila se s istom bolešću koja je odnijela moju prvu majku, samo što je ona ipak uspjela pobijediti. Naša obitelj prošla je kroz tragediju kada je najstariji brat zauvijek nestao noć uoči svog vjenčanja, a pronađen je i pokopan tek kasnije. Unatoč bolima koje je život donosio, moja nova majka ostala je naš oslonac nježnost, toplina i snaga u jednom.
Kroz sve gubitke i teške dane, mama je odgojila petero djece, dočekala unuke i sada se raduje praunucima. I danas se budi dok još svi spavaju, posprema kuću i plete vunene čarape za najmlađe. Bez obzira na godine, puna je veselih priča i blage ljubavi svaki trenutak uz nju ispunjava nas radošću. Njena moć da voli jednostavno ne poznaje granice, a svi mi, djeca i proširena obitelj, svakim smo danom zahvalni što je imamo u životu.
