Svi imaju dobru ženu, a ja sam izvukao glupaču.
Ona se stalno hvalila pred svima, govorila kako ćemo nakon svadbe lako kupiti stan jer su nam gosti dali novac, a roditelji će pomoći, ali u stvarnosti njezini roditelji su rekli da, kad je već sama odlučila udati se za propalog agenta za nekretnine sa dvadeset godina i bez fakulteta, neka sama rješava stan. Iskreno, smijali su se našoj situaciji, a ja sam morao dovesti ženu kod svojih roditelja.
Moj brat već živi tamo sa curom koja je trudna, svi smo nagurani kao sardine. Roditelji su nam dali do znanja da bi bilo dobro da se iselimo, barem u stan pod najam, ali ja sam htio uštedjeti da mogu dići kredit pa jednom kupiti kuću. Moja žena je znala za moj plan, stalno je govorila da jedva čeka da se maknemo, a što je na kraju napravila? Kupila je dionice našom ušteđevinom.
Zašto? Da bismo navodno umnožili novac.
Majka mi je skoro pala u nesvijest kad sam joj sve ispričao. Srce mi puca jer dionice padaju, a prodaja traje, tako da ili ćemo izgubiti dobar dio novca, ili moramo riskirati, čekati, nadati se da će nekad opet porasti. I eto, svi prijatelji imaju obitelji i stanove, a mi dionice!
Žena mi plače, žali što su je prevarili. Platila je tim ljudima da ju uče gdje i kako da investira. Ja razmišljam samo o razvodu. Ljubav mi očito nije tolika da prebrodim ovo, jer mislim samo na pare koje smo krvavo skupljali godinama, a sad sve nestaje u vjetar.
Kad bolje razmislim, brak nam je išao nizbrdo od početka, a ova situacija mi je samo još jedan dokaz da sam vječno u lošem razdoblju zato što sam se vjenčao s glupom curom.
