Dolazim iz velike obitelji, koju čine moj otac, majka, stariji brat, dvije sestre i ja. Živjeli smo u prostranom trosobnom stanu u Zagrebu, dok je otac na selu, u okolici Samobora, sagradio veliku vikendicu. Ipak, nismo zapravo nikada bili pretjerano složna obitelj. Djeca, osobito nas tri sestre, stalno smo se svađale i prepirale. Kako smo odrastale, malo se toga promijenilo odnosi među nama ostali su hladni i napeti.
Brat je prvi napustio naš dom. Nakon što je odradio vojni rok u Puli, oženio se i postao ugledan čovjek u svojoj okolini, ali je pod snažnim utjecajem svoje supruge, kojoj iz nekog razloga naša obitelj nije odgovarala. Zajedno imaju kćer, a naši roditelji su trudili povremeno posjećivati unučicu. Međutim, svaka posjeta bila je neugodna zbog hladnog stava naše snahe, i ta situacija je potrajala sve dok nakon nekih sedam godina roditelji više nisu ni odlazili k njima.
Moja starija sestra, Iva, još na prvoj godini fakulteta ludo se zaljubila u jednog glumca, te je ubrzo napustila studij. Sljedeće tri godine provela je s njim i njegovom putujućom kazališnom družinom, seleći se iz jednog hrvatskog grada u drugi. Na kraju su se posvađali i ostavio ju je samu u nepoznatom gradu. Roditelji su joj se nudili pomoći, no ona je odbila ponos joj nije dopuštao da traži pomoć. Prvo je stanovala po studentskim domovima, sve dok jednog dana nije javila da se udala za nekog drugog muškarca. O pojedinostima njihova odnosa ne znam mnogo jer ga nisam upoznala zadnji put sam sestru vidjela prije deset godina, kad je posljednji put došla kući.
Druga sestra, Katica, oduvijek je bila mezimica u našoj obitelji i sve najbolje uvijek je bilo njoj namijenjeno. Vjerojatno su tome pridonijeli njezina izuzetna ljepota i samouvjerenost. Nije bila osobito dobra učenica, a njezin je životni moto bio: “Koliko vrijediš, određuje dubina tvog novčanika.” Odmah nakon srednje, počela je izlaziti sa sinom uspješnog poduzetnika iz Rijeke, no kad je biznis njegovog oca propao, Katica je bez puno žaljenja prešla drugom, bogatijem prijatelju tog mladića. S njim živi već pet godina i zajedno imaju sina.
Što se mene tiče, moj život nije bio ni blizu miran. Nakon završetka Filozofskog fakulteta u Zagrebu, udala sam se, dobili smo kćer, ali suprug je ubrzo postao ovisan o alkoholu i morali smo se razvesti. U isto vrijeme, moji su roditelji ozbiljno oboljeli i godinama sam se istovremeno brinula o njima i o svog djetetu. Nažalost, braća i sestre mi nikad nisu pomogli. Iako svatko od njih sada traži dio nasljedstva, otac mi je još davno prepisao vikendicu na selu, ali smatram da imam pravo i na dio stana u Zagrebu.
