Večer se već spustila nad Zagrebom. Ante je doveo svoju punicu kući, spustio dva njezina kofera na hodnik i uputio se prema supruzi, Iva. Kada je Iva ugledala majku, obuzela ju je gorčina i razočaranje. Znači, sad moram brinuti o tebi do kraja svog života? Nećeš li se kasnije poželjeti vratiti u svoje selo?
Nedavno sam saznao priču stare prijateljice, Ive, koja je imala hladan odnos prema sudbini svoje ostarjele majke. Na sreću, događaji su ipak završili dobro: o njezinoj majci brinuo se upravo zet, koji ju je smjestio u odličan dom za starije osobe, sve uredno plativši kunama. Iva tada nije znala ništa o tome, sve dok majka nije izašla iz ustanove.
Ivan, Ivin suprug, vratio je potom punicu kući i obratio se Ivi: Tvoja mama sada je dobro, kupio sam joj sve potrebno, ali dok se ne oporavi do kraja, treba biti pod nadzorom. Zato će jedno vrijeme biti s nama. Nadam se da ti to ne smeta?
Bilo bi prirodnije da je Iva postavila suprugu to pitanje: riječ je ipak o vlastitoj majci. Ali, umjesto zahvalnosti za brigu koju je suprug pokazao njezinoj majci, Iva je burno reagirala, ispunjena ljutnjom: Mama, tek sam došla u Zagreb, pokušavam započeti novi život, a ti sad živiš sa mnom! Hajde reci, zar doista želiš biti ovdje sa mnom? Što sad, trebam cijeli život brinuti o tebi? Zar se nikad nećeš poželjeti vratiti u svoje selo?
Majci, već u penziji, srce je zadrhtalo na takve riječi, ali Ante je bio najviše zapanjen.
Pred njim je supruga napokon pokazala svoje pravo lice. Tu osobu nije upoznao ono vrijeme kad ju je prosio. Shrvana majka počela je pakirati svoje stvari za povratak, dok je Iva, sva uvrijeđena, zalupila vratima i otišla kod prijateljice.
Kasnije te noći, vratila se kući i zatekla svoje kofere spakirane, uz njih i kupljenu kartu za vlak do sela. Ne razumijevajući što se događa, upitala je muža:
Zašto? Mama još nije otišla? Ili ti negdje ideš?
Ne, to su tvoje stvari i tvoja karta. Možda bismo trebali na neko vrijeme živjeti odvojeno. Već dugo želim dijete, ali danas sam shvatio da nisam spreman da moje dijete ima majku koja se tako ponaša. Razmisli o svemu. Ostani neko vrijeme kod mame u selu, ona će za to vrijeme biti ovdje sa mnom. Kad shvatiš što znači brinuti za vlastitu obitelj, vrati se, rekao joj je mirno Ante.
Iva nije mogla vjerovati da bi njezin suprug mogao donijeti takvu odluku.
I tako, život nas nekad stavi pred ogledalo u kojem vidimo vlastite pogreške. Poštovanje i briga za roditelje pravi su temelj svake sretne obitelji. Onaj tko zaboravi na ljubav i zahvalnost prema onima koji su mu dali sve, lako može ostati sam na kraju puta.
