Prije dosta godina, moj dečko i ja unajmili smo sobu kod jedne bake u Splitu. Živjeli smo s njom već osam mjeseci.
Dijelili smo s njom frižider, a njezine police uvijek su bile prazne. Jedina stvar koju sam redovito viđala bio je lonac s zobenim pahuljicama skuhanim na vodi. Sapun samo za pranje rublja, ulje najjeftinije, ono što ima jak i težak miris. Cipele u hodniku bile su zakrpane sto puta. Cijeli stan je govorio nema se.
Naša gazdarica nikad nam se nije petljala u život. Od jutra do mraka hodala bi po gradu, skupljala boce i limenke, lijepila plakate po ulicama. Nedjeljom bi sebi priuštila gozbu: sakupila bi trulo voće s pazara.
Znala bih je sažalijevati toliko da sam zamalo i sama zaplakala. A kad bi joj netko došao u goste, nisam mogla zaustaviti suze od nepravde.
Jesi spremila novce? pitala je žena oko 45 godina koja je ušla s ključem.
Jesam, kćeri. Evo, uzmi baka je drhtavom rukom pružila pare.
Premalo je to. Sutra dovodim svoju kćerku.
Čija je ta roba? Imaš goste?
Iznajmljujem sobu, moram od nečega živjeti, cijelu svoju mirovinu ti ostavljam opravdavala se starica.
E, pa sad idem pogledat kakve to imaš podstanare. Čula sam da su prevaranti žena je otvorila vrata naše sobe.
Idemo vidjeti što imamo ovdje!
Takav upad na naš pošteno plaćeni prostor doživjela sam s nevjericom:
Gospođo, zatvorite vrata izvana!
Tko si ti da mi govoriš što da radim? Ja sam ovdje gazdarica! Sad ćeš ti meni platiti, evo ti moj broj mobitela, ovdje je i broj računa žena je prošla kroz sobu u cipelama, ostavila dva papirića na stolu. Nemoj mi kasniti s uplatom, istjerat ću vas van! Kada si zadnji put platila najam?
Kćeri, pusti je, molim te. Dug za struju sam platila iz ovoga, prijetili su mi da će isključiti baka je bila na rubu suza.
Ne uzimaj više od njih novac, nek meni uplaćuju. To je sve, idem, ali sutra, kako sam rekla, dolazim s kćeri.
Žena je otišla, a baka je sjela na stolicu u hodniku i rasplakala se. Prišla sam joj, zagrlila je i pokušala utješiti:
Ma, nemoj plakati, sve će se srediti.
Daj mi malo čaja, molim te.
Nikad nisam vidjela čaj kod svoje susjede kuhala je sebi listove maline i ribiza, što su visjeli u kuhinji u snopićima.
Starica je uzela šalicu i počela pričati:
Odgojila sam svoju kćer sama, muž me ostavio preko noći i nikad se nije vratio. Srce i dušu sam u nju stavila. Izrasla je u bahatu ženu, uvijek se vukla za muškarcima. Tek s 35 godina se udala i rodila mi unuku. Ali njezin muž je škrtac i pohlepan. Počela sam im pomagati, unuci posebno.
S vremenom, ta dobrovoljna pomoć pretvorila se u obavezu. Oduzima mi mirovinu, a ako joj ne dam, ne mogu viđati unuku. Pomislila sam da ću iznajmljivanjem sobe barem imati za jesti, ali ona bi uzela i to. Što sam ja to odgojila?
Pustila je suze, zaboravivši na čaj. Srce mi se steglo od žalosti.
A sad me želi preseliti prodati stan, našla je neku garsonijeru na periferiji grada. Možda me i na ulicu baci. Već takve riječi koristi. Ako odbijem, opet mi predbacuje unukom. Da barem prodam stan, samo da još vidim svoju malu.
Kad je moj dečko došao s fakulteta studira četvrtu godinu prava pitala sam ga može li kako pomoći baki.
Obišli smo susjede koji su često slušali njenu kćer kako viče zbog novca. Razgovarali smo s njima, skupili svjedoke za sud. Onda napisali zahtjev sudu da se baki odrede termini kad može viđati unuku.
Savjetovali smo joj da izvadi i potvrdu od psihijatra, za svaki slučaj, tko zna što će kćer izmisliti.
Dobili smo spor: sada baka viđa unuku legalno, svaka dva tjedna po tri sata. Više nema čime ucjenjivati, nije joj potrebna ni njena mirovina. Počela je bakica jesti meso, na stolu se sve češće vide obične jabuke i kruške, ne više trulo voće. Pomažemo joj oko sitnih popravaka: okrečiti zid ili promijeniti stari tapet, to još možemo.
Zahvaljujući nam, odbija uzeti novac za najam, ali joj ga svejedno nekako utrpamo.
Kako netko može tako prema vlastitoj majci? Uzimati ono malo mirovine, ne brinuti se što jede žena koja te rodila i podigla Pravo nepoštovanje.
Volite svoje roditelje! Samo zbog njih postojite.
Imaš li pripremljen novac? – upitala je žena od otprilike 45 godina koja je otključala vrata vlastitim ključem.
