Ne volim te više, Lado, odlučno sam rekao. Duže sam razmišljao, vagao sve za i protiv, i shvatio da stvarno ne volim.
Razgovarali smo u kuhinji, ja sjedim za stolom, ona stoji uz prozor.
To sam već jako malo prije spoznala, Luka, rekla je Lada i uzdahnula tiho.
Stvarno? iznenadio sam se. Tako je?
Iznenađuje li te to? otvorila je prozor, duboko udahnula svježi zrak, nasmijala se i zatvorila ga.
Ne, ali mislio sam da ti to nije jasno, grubo sam se nasmijao. Ako je tako, Lado, sve je jednostavnije. Moramo se razići.
Jesi li stvarno sigurna da to želiš? upitala je. Misliš li da je to ispravno? Ipak, toliko smo godina bili muž i žena, a imamo i dijete.
Plaćat ću alimentaciju i sve ostalo, rekao sam. I uz to ću pomoći vama. Na to se možeš osloniti. I od tebe, Lado, ne trebam ništa.
Kako to misliš, Luka? Da mi od tebe ništa ne treba? nije mogla shvatiti.
Mislim da neću tražiti stan ni podjelu imovine, naglasio sam, gledajući prazni stol.
Misliš li na onaj stan i vikendicu u Vrsavu koju sam kupila prije braka? pitala je. Nećeš li ih podijeliti?
Da, Lado, da, odgovorio sam, jer sam iznad toga. A da sam na tvom mjestu manje plemenit čovjek, bez takve čiste duše, iznudio bi te do zadnjeg kuna, Lado.
Do zadnjeg? upitala je.
Do zadnjeg, Lado, do zadnjeg, ponovio sam. Ostavio bih vas s kćerkom bez ičega. Ja ne. Sve ću vam ostaviti. Uzmi što želiš. Ja ne tražim ništa. Takav sam čovjek. Kristalno čist.
Hvala, Luka, rekla je Lada. Pravi si muškarac. Za razliku od nekih.
Neki? nisam shvatio, podigao glavu i pogledao prema hladnjaku.
Pa oni čija duša nije tako čista kao tvoja, pojasnila je.
Ah, ti, shvatio sam o kome govori, i pogledao sudoperu preplavljenu neispranim posuđem. Da, ima još takvih muškaraca koji, blago rečeno, sramotu ovo veliko ime. Ne vjeruješ, Lado, ali postoji toliko čudnih primjera da se zaprepaštaš! Kako je zemlja sve to iznosi?
Lada se nasmijala, i dalje stajala uz prozor, gledajući kišu koja je upravo počela padati.
Volim kad pada kiša, a kod kuće tiho, toplo i mirno, pomislila je.
Zemlja sve podnosi, a muškarci raznoliki su, rekla je Lada.
Što, Lado, još su raznoliki? uzviknuo sam veselo, opet fiksiran na stol. Evo ti jedna priča. U našoj firmi radi jedan dečko. Pa, reci ću ti, Lado, pravi je lik. Zamisli, kad je odlazio od žene, pa
Drugi put ćeš, Luka, rekla je Lada, sad nemam vremena. Hoćeš li još nešto reći o nama? Ili ti je sve?
Da, da, naravno, odgovorio sam. O nama još nije sve. Imam još nešto važno.
Slušam te, Lada i dalje je gledala kroz prozor.
Lado, rekao sam, gledajući u stol, idem, ostavljam sve tebi i kćeri, ali imam jedan zahtjev.
Zahtjev?
Možeš li mi dati petsto tisuća eura? zamolio sam. Dati ću ti ga. Čast i riječ.
Petsto tisuća? iznenadila se Lada. Jeste li sigurni da ti to dovoljno?
Siguran sam, Lado, rekao sam. Već sam sve izračunao.
Izračunao? nasmijala se s podsmijehom. Nemoj!
Smiješ se, Lado, ali nemaš pravo. Slažemo se, to nije puno za osam godina braka. I nemam nikakve pretenzije prema tebi.
Ne, rekla je Lada. Ne prihvaćam. Smatram da je previše. Neću ti dati petsto tisuća.
Kako ne daš? nisam shvatio. Petsto tisuća ne daš?
Petsto tisuća Ne dam.
Čudno, pomislio sam. Kako je moguće? Neće? Iskreno, ovakvom razvoju nisam bio spreman. Nadežda je bila uvjerena da petsto tisuća Ladi nisu velike novčice, s obzirom da odustajem od svega. Čudno. Zar ne shvaća što riskira?
Koliko ćeš dati? upitao sam s tugom, gledajući stari, prljavi hladnjak.
Ništa, odgovorila je Lada.
Odmakla se od prozora i sjela za stol.
Evo novosti!, pomislio sam. Ništa ne da. Dobro djelo. Ja, recimo, otvorenog srca, a ona Što sad da radim, reci mi? Ništa ne da. Što ću imati, ako ona ništa ne da? Ništa! I što ću Nadeždi reći?
Pa, tristo tisuća, daš, Lado?
Niti kuna, ne dam.
Kako je to moguće? zapitao sam se. Jednostavno ne daš, i kraj?
Tako jednostavno ne daš, i kraj, rekla je Lada.
Mislio sam da to nije iznos da Pa, ako ti je tristo tisuća previše, onda A pedeset tisuća daš?
Umorio si me, Luka, rekla je Lada.
Pa, rekao sam nakon kratke pauze. Ako tako postavljaš pitanje Braniti ću svoja prava negdje drugdje.
Koliko god želiš, rekla je Lada. Brani, Luka. Prava vole kad se brane. Najviše im se sviđa kad se brane na drugom mjestu.
Tko će podnijeti zahtjev za razvod? upitao sam strogo.
Koji razvod, Luka, opali, rekla je Lada, još nas je razišla sudska odluka.
Kako je razišla? uzviknuo sam. Zašto nisam znao?
Luka, prije tri godine otišao si iz kuće i sve to vrijeme zvao samo tri puta. Prvi put da ne brinem. Drugi da rješavaš neke ozbiljne probleme. Treći da mi kažeš da me ne voliš i tražiš petsto tisuća.
Trebao sam vrijeme da sve razmislim, Lado, rekao sam. Tako sam želio spasiti obitelj. Ali kako si se mogla razići bez mene? Ne razumijem.
Slali su ti pozive, Luka, na tvoju adresu i mjestu prebivališta, ali nisi se javio na ročiće.
Namjerno nisam išao, priznao sam. Tako sam pokušavao zadržati brak. Još nisam bio siguran da te ne volim, Lado. Mislio sam da ako ne dolazim, neće nas razvesti. Pa nas razveli?
Razveli, Luka.
Kako je to moguće? iznenadio sam se. Oduzeti čovjeku ženu i dijete, a da ne bude prisutan!
Pa, ako ti ne želiš biti tamo, Luka, koga onda kriviti? odgovorila je Lada. Samo sebe.
Kako bih ja mogao biti tamo, Lado, kad, znaš, ne volim sve te sukobe i sve te parnice, rekao sam. Znaš me. Sve te svađe, svađe, parnice. Osobito pred nepoznatim. Ne, Lado. Ne, ne i još jednom ne.
Pa, ona i shvatila je, i razvela nas.
Tko je ona?
Pa, tko je ona, Luka? Kao dijete, rekla je Lada. Sudac, naravno, tko još.
Ah, da, shvatio sam o kome je riječ. Sudac. Tko još.
Shvatio li si konačno da više nismo muž i žena?
Shvatio, uzdahnuo sam težinom. Znači, sve je gotovo.
Gotovo.
Pa, sve je, tako sve. rekao sam. Posao je prošlost, kako se kaže. Pa kako je bilo uopće?
Što uopće?
Pa, na sudu, na tom ročištu, kako je sve proteklo?
Znaš, Luka, bilo je sve u redu.
Dobra, kažeš?
Dobra, Luka, rekla je Lada. Nijedni tuđaci. Samo naši.
Naši su dobro. Znaš i ti, Lado, kako ne volim da tuđi znaju naše probleme. Ako su svi naši, onda je u redu. A sudac? Strog? Ljutila se?
Nije se ljutila, rekla je Lada. Što bi se ljutila? Vrlo je mirna žena. Često si te spominjala.
Stvarno?
Da.
Što je rekla?
Pitala se gdje si.
Pa, a ti?
Što ja? Kažem da ne znam.
A ona?
Što ona?
Sigurno se ljutila jer me nema?
Ma, Luka, nije se ljutila, rekla je Lada, vrlo je smireno reagirala.
To je možda prvi put kad nisam došao, bila je smirena. A kad sam izostajao i sljedeće puta? Vjerojatno se brinula?
Ni se ljutila, ni se brinula, rekla je Lada. Može li se ljutiti na tebe, Luka?
To bi moglo, rekao sam, ja sam takav. Što je rekla?
Ne, i ne treba, kaže. Ovog puta, kaže, bez njega može. I razvela nas. Zašto ti treba petsto tisuća?
Želio sam obnoviti stan, odgovorio sam. Mislio sam da smo s Nadeždom već ozbiljni i volimo se. Nismo li spomenuli Nadeždu?
Ne.
Pa dobro, nastavio sam. Izvrsna žena. Nedavno se razvela. Jesi li čuo?
Ne.
Upoznali smo se prije tri godine, rekao sam. Tada sam ti još jednom nazvao i rekao da se ne brinem, da je sve u redu.
Sjećam se poziva, ali ništa o Nadeždi.
Pa, mi smo s njom u dobrim odnosima. Prije godinu dana postala je majka. Imamo djevojčicu. Sad sam pomislio da treba obnoviti stan. Znaš, malo dijete treba čisto, osvijetljeno mjesto.
Znači imaš dvije kćeri, rekla je Lada.
Kako dvije? nisam shvatio. Misliš Ah, da, imam ih dvije. Stan je star, Lado. Treba sve zamijeniti. Elektriku, grijanje. Tri sobe i kuhinja. Znaš kako su ti brežnjevi stanovi.
Znam.
Nadežda je preporučila. Pozovi je i neka doprine za obnovu. Inače ćemo ti uzeti još više.
Želi li me tako zastrašiti?
Ma da, priznao sam. Ali ne misli loše, Lado, Nadežda je dobra žena. Samo su se okolnosti zaoštrile i nemamo gdje naći novac.
Ne žuri s obnovom, Luka, savjetovala je Lada.
Zašto ne žurim, Lado?
Zato što je taj trokatni stan na Engelovoj ulici u Zagrebu kupljen u braku. Pola je moja, tako je odlučio sud.
Ne smiješ, Lado, rekao sam. Nakon što sam rekao da ostavljam sve tebi i kćeri Ne možeš mi tako odgovarati. Dolazim s čistom dušom, a ti mi uzvraćaš?
Mogu ti otkupiti svoj udio. Mogu ti prodati svoj. Ili ti ponuditi jednosobni stan u staroj zgradi na Prvom zagrebačkom trgu, ali s dobrim uređenjem, rekla je Lada. Biraj.
I to je sve? vikao sam. To ti i Nadežda možete ponuditi? Imamo dijete. Jesi li pomislila na njega? Pa, Lado, nisam znao da si tako
Ako nastaviš s vrijeđanjem, prodati ću svoj udio onome koji prvi dođe, rekla je Lada. Ostat ćeš u zajedničkoj stambenoj zgradi s Nadeždom i djetetom.
Gledao sam prljavo posuđe u sudoperi, istrošeni hladnjak, strop prepun pukotina, prljavi pod, stare prozore iz sovjetskih dana. Sjetio sam se slomljenog televizora, kupaonice i WCa, i želio sam zaplakati.
Slažem se, tiho sam rekao.
