Aha, idi na kuhinju! čula sam ga iz dnevne sobe, a nisam mogla izdržati.
Marija je gledala u ekran telefona. Ivan je već po četvrti u pola sata pisao: Lijena, uzmi slušalicu.
Sjedala je za volanom učne automobila instruktor joj je objašnjavao paralelno parkiranje. Telefon je opet vibrirao.
Mogu li odgovoriti? Muž me brine, poručila je.
Naravno, odglasan je Ivan.
Ivane, ja sam za volanom
Pa zašto ne uzmeš? Zovem te!
Ne smijemo razgovarati dok
Jasno, jasno. Pravo na vozačku dozvolu važnije je od muža. Kad ćeš kući?
Za satću ću biti kod kuće.
Tko će pripremiti večeru? Ili da sam ja?
Instruktor se okrenuo, pretvarajući se da ništa ne čuje.
Ubrzo dolazim, sve ću srediti.
Baš dobro, mislio sam da sam sada u braku s poslovnom ženom.
Kod kuće je Ivan ležao na kauču i furkao telefon. Tri mjeseca je bio bez posla, govorio da je privremeno, ali potraga se vuče.
Kako ti ide autoškola? Težak je to posao?
U njegovom glasu odzvanjala je poznata šala.
U redu. Danas smo vježbali paralelno parkiranje.
Ma, to je prava znanost, zar ne?
Marija je krenula u kuhinju. U sudoperi je stajala neisprana posuđa njegov jutarnji doručak.
Ivane, možemo li konačno raspakirati kutije? Već je veljača, a činimo se da smo tek došli.
Ivan je podigao glavu s ekrana.
Što da raspakiramo? Sama ćeš to srediti.
Mogu i zajedno. I čišćenje u paketu
Ivan se ustao i prišao bliže. U njegovom pogledu se pojavio nešto hladno.
Aha, idi na kuhinju!, rekao je tiho, ali glasno. Nije vikao, samo je to rekao i ta tišina bila je strašnija od bilo kojeg krika.
Marija se ukočila.
Što si to rekao?
Što sam čuo! Idi pripremi večeru!
Ali smo razgovarali o kutijama
O čemu smo pričali? Ti si šutjela. Rekao sam sama ćeš to srediti.
U Mariji se nešto slomilo, ne od povrijeđenosti, nego od spoznaje. Sjetila se novogodišnje zabave kod njegovih prijatelja, gdje je bio duša družbe.
Flertao je sa svim djevojkama, šale se, pomagao domaćici. A u autu je kasnije rekao:
Zašto si cijelu večer šutjela? Bilo ti je neugodno?
Neću ići u kuhinju!, odgovorila je.
Ivan je podigao obrve iznenađeno.
Što?
Ne idem!
Marijo, ne izbacuj me. Razgovarali smo normalno.
Normalno? Kada je zadnji put razgovarao s tobom normalno?
Ivan je spustio telefon.
Koje prigovore? Samo sam se našalio.
Šala? Lijena, uzmi slušalicu to je i šala?
Pa, ne možeš pisati ženu tako.
Možeš, ali ne lijena.
Gospode, koja je razlika? Znaš da mi nije namjera zlobna.
Razumijem. Zato sam cijelo vrijeme šutjela.
Marija se sagnula na rub kreveta.
Znaš što mi je danas instruktor rekao? Imate čvrste ruke. Možeš zamisliti? Čvrste. A kod kuće se bojim tražiti pomoć s kutijama.
Bojíš se?, nasmijao se Ivan.
Ma, dobro ti je!
Bojim se. Znam da ćeš naći način da pokažeš koliko sam ništa vrijedna.
Ne, to ti izmišljaš.
Izmišljaš? Sjećaš li se kad si kod prijatelja govorio da se zabavljam u autoškoli?
To je bilo smiješno!
Ti se smijao, a meni je bilo neugodno.
Ivan se sagrizao na kauč pored.
Slušaj, ako ti se ne sviđa kako govorim
Pa što?
Vrata su tamo gdje su bila.
Tišina. Marija je gledala muža. Nije se ispričavao, nije objašnjavao, samo je pokazivao na vrata.
U redu.
Ustala je, izvukla torbu iz ormara i počela pakirati stvari.
Što radiš?
Radim ono što si predložila.
Kamo ideš?
Kod Oksane.
Samo malo juriš, a onda se vraćaš. Kao i uvijek.
Kao i uvijek?
Žene vole dramatično. Puknu po vratima, plaču prijateljicama.
Spakirala je dokumente, šminku, punjač.
A onda se vratiš!
Prišla je kutiji s vjenčanim fotografijama. Izvadila je sliku bili su u matičnom uredu, sretni.
Bi li mi tada tako pričao?
Ivan je pogledao fotografiju.
Tamo su bili ljudi.
A ovdje tko?
Ovdje je obitelj. Možeš se opustiti.
Marija je pažljivo vratila sliku, zatvorila torbu.
Opustiti se jasno., rekla je.
Stani. Razgovarajmo.
O čemu? Već si mi pokazao što sam ti kod kuće.
U predvorju je obukla jaknu. Ivan je bio gološ, u kućnim hlačama.
Baci sve! Svi parovi se svađaju.
Nismo se svađali.
Marija je uhvatila kvaku vrata:
Samo si odlučio da sad možeš.
Vrata su zagrmjevala. Iza njih se čulo:
Daleko ne možeš pobjeći!
Za dva tjedna stigla je poruka: Dolazim sutra, kad otkrijem vrijeme.
Prijateljica Oksana odmahnula je glavom:
Zašto se viđaš s njim?
Želim provjeriti da sam u pravu.
Kafić blizu željezničke stanice. Ivan je zakasnio pola sata.
Kako si?, pitao je, ne ispričavajući se za kašnjenje.
Dobro.
Gdje živiš?
Kod Oksane, za sada.
Riječ za sada izronila je stara navika da omekša situaciju.
Kući je nered. Posuđe prljavo, veš neoprani. Dobro je da komšinica pomogne s namirnicama.
Prišla je konobarica zgodna bruneta, 25 godina.
Što ćete naručiti?
Dvije kave, odgovorio je Ivan, smiješeći se.
Imate li nešto slatko?
Imamo odlične kolačiće
Onda neka bude najukusnije.
Skinuo je prsten i stavio ga na stol.
Sad, kad kod kuće sve bude u redu, mogu se poslastiti desertom.
Konobarica se nasmijala.
A znate li sami kuhati?
Naravno! Muž će skuhati kašu. Glavno je da nitko ne proklija po podu u čarapama.
Marija je gledala prsten.
I nitko ne traži pomoć da bi pospremio stan.
Ivan je nastavio. U tom trenutku shvatila je da pretvara njihovu priču u šalu za neku drugu ženu.
Pa, vraćam se kući, završavamo predstavu?, okrenuo se prema Mariji. Bez tebe je dosadno.
Ne.
Što ne?
Ne vraćam se.
Po prvi put u cijelom razgovoru, Ivan ju je pogledao ozbiljno.
Ozbiljno?
Da.
Marija se podigla, stavila novac za kavu na stol.
Stani. Znaš li što radiš?
Znam. Prvi put za tri mjeseca.
Marijo! Mi smo odrasli!
Zato i idem.
Vanjski snijeg je bio mokar. U kafiću je Ivan nešto objašnjavao konobarici, vjerojatno se žaleći na nepristojnu ženu.
Za mjesec dana Marija je unajmila jednosobni stan. Dobila je vozačku dozvolu, našla novi posao.
Jednog dana je srela Ivana u supermarketu bio je s mlađom djevojkom, smijali su se birajući namirnice. Marija je prošla nezapaženo.
Pomislila: Koliko će proći prije nego što mi opet kaže aha, idi na kuhinju? Mjesec? Dva?
Uvečer je Marija stajala uz prozor stana s šalicom čaja. Na stolu je ležao telefon, tiho i mirno. Nitko joj više nije pisao Lijena, uzmi slušalicu.
Razmišljala je o ženama koje ostaju, koje vjeruju da muži nisu zli, da su svi takvi. Osjećala je prema njima ne osudu, nego tugu.
Telefon je svijetlio poruka od kolege o sutrašnjem sastanku. Poslovno, s poštovanjem.
Marija se nasmijala i odgovorila. Zatim se smjestila na kauč u svom domu, gdje može tražiti pomoć bez straha od podmetača.
