Povratak u životDok se prvi zraci jutarnjeg sunca probijaju kroz prozorske zavjese, Ana otkriva da je svaka nova šansa u životu ispunjena mirisom sjećanja na prošle dane.

Klara dugo nije bila u stanu svog sina. Ne želi. Ne može. Suze su otplivale davno. Tuga je prešla u dosadnu stalnu bol i bezizlaznost.

Sinu je dvadeset i osam godina. Nikada se ne žali na zdravlje. Završio je Fakultet elektrotehnike, radi u jednoj firmi u Zagrebu, redovito vadi u teretanu i viđa se s djevojkom.

Prije dva mjeseca leglo mu je na krevet i nije se probudio.

Klara se razvela s mužem kad je sinu bilo šest, a njoj trideset. Razlog je bio banalni nevjera, i to više puta. Bivši otac nije plaćao alimentaciju i skrivao se. Sin je odrastao bez oca, a roditelji su im pomagali.

U njezinom životu su se pojavljivali mladići, ali nikada se nije usudila ponovo ući u brak.

Klara je radila i zarađivala. Najprije je iznajmila mali prostor u supermarketu za vlastitu prodaju okvira i naočala. Bila je oftalmologinja. Kasnije je uzela kredite, kupila svoje poslovno mjesto i postala vlasnica ugledne Optike, u kojoj je imala i svoj ordinacijski kabinet. Savjetovala je pacijente i birala naočale.

Prošle godine kupili su sinu jednosobni stan u istoj zgradi gdje je i Klara živjela. Napravili su mali preuređaj stan je bio spreman za život, ali nitko još nije uselio.

Prašina leži svugdje. Klara uzima krpu, briše pod, pomakne kauč i iz njegovih dubina ispada sinov mobitel. Ne može ga naći, pa ga stavi na punjač.

U domu, s suzama u očima, gleda fotografije na telefonu: Ivan na poslu, Ivan s prijateljima na odmoru, s voljenom djevojkom Katarinom. Otvara Viber i na vrhu vidi poruku od prijatelja Denisa. Fotografija nepoznata mlada žena s dječakom. Dječak je pravo dvostruko lice njenog malog Ivana!

Sjećaš li se kad smo se družili kod Lene za Novu godinu, još dok smo studirali? Imala je prijateljicu. Srela sam tu prijateljicu s mališanom, ona najnewer iznajmljuje stan nasuprot. Djeca su baš kao tvoje! Poslao sam ti sliku za uspomenu.

Poruka je stigla tjedan dana prije tragičnog događaja. To znači da je sin znao, a ništa mu nije rekao!

Klara zna gdje Denis živi. Sljedećeg dana, nakon posla, vozi do njegove kuće. Dječaka prepoznaje odmah kako da ne prepozna vlastitu krv? Trči za dječakom na biciklu i moli ga da ga pusti da se vozi.

Klara se nagnula prema njemu i upita: Nemate li vi bicikl?

Dječak odgovara da nema. Priđe mu njegova majka, izgledom nešto starija od dvadeset, s neukusnim, prešarenim makeupom koji malo krade ljepotu lica.

Tko ste vi? pita ga.

Čini se da sam baka ovog dječaka, odgovara Klara.

Ja sam Lada, majka ovog dječaka, drago mi je što smo se upoznali.

Klara ih odveze u obližnji kafić. Dima, tako se zove dječak, naruči sladoled, a Lada kavu.

Lada ispriča kako je prije šest godina došla iz seljačke općine, tada imala sedamnaest godina. Upisala se u srednju školu za krojenje. Za novogodišnje praznike prijateljica Lena pozvala ju je kod sebe. Obje su učile u istoj grupi. Lena je bila u vezi s Denisom. On je došao slaviti praznik s njima, a uz to su se Ladi i Ivanu zabavljali. Ivan je ostavio svoj mobitel za kontakt, obećao da će zvati, ali nikad nije.

Kad je shvatila da je trudna, Lada mu je sama nazvala. Susreli su se, ali Ivan je bio ljut, vikao je na nju, rekao da poštene djevojke same biraju kontracepciju, ostavio je novac za prekid trudnoće i zatražio da Lada nestane iz njegovog života zauvijek. Više ga nije vidjela.

Školski program nije dovršila, iz studentskog domu su je izbacili s djetetom. Ne može se vratiti u selo, majka ju dugo nema, otac i brat piju.

Lada iznajmljuje malu sobu kod starice koja živi sama. Sad čuva dijete dok Lada radi. Većinu zarade mora dati starici. U vrtiću ne stanuje nema mjesta. Radi u privatnoj radionici za izradu knedli, plaća joj se skromno, ali izdržava se.

Sljedećeg dana Klara premješta Ladu i Dimu u Ivanov stan. I počinje joj potpuno novi život.

Diminu upisuju u pristojan privatni vrtić. Klari se pojavljuju nove obaveze: mora kupiti odjeću i Ladi i maliću. Rado provodi vrijeme s njima. Dima je baš kao Ivan pogled, geste, tvrdoglav karakter, sve po ocu.

Klara preuzima ulogu mentorice za Ladu. Uči je pravilno koristiti šminku, oblačiti se i brinuti o sebi, kuhanje, red i urednost. Ukratko, sve što treba.

Jednog popodneva sjede zajedno, gledaju televiziju, Dima grli baku, prianja uz nju i šapće: Ti si moja najdraža!

U tom trenutku Klara shvaća da više ne osjeća prazninu u duši, a tuga ne pritiska poput ranog tereta. Shvaća da se vratila u normalan život u kojem ima mjesta radosti. I to sve zahvaljujući tom malom čovječetu njenom unuku.

Prošle su dvije godine. Klara i Lada odvezu Dimu u prvi razred. Lada radi za Klariu, postala je njena glavna i nezamjenjiva pomoćnica.

Ladi se pojavio dečko, ozbiljno namjera. Klara nema ništa protiv, život ide dalje.

Čini se da će Lada uskoro postati udovica. Dobar, dugogodišnji prijatelj potiče je na brak. Zašto ne? Lada je privlačna, samostalna žena s lijepom figurom, umiljatim karakterom i jedanaest godina starija četrdeset i četiri!

Rate article
Add a comment

;-) :| :x :twisted: :smile: :shock: :sad: :roll: :razz: :oops: :o :mrgreen: :lol: :idea: :grin: :evil: :cry: :cool: :arrow: :???: :?: :!:

three × two =

Povratak u životDok se prvi zraci jutarnjeg sunca probijaju kroz prozorske zavjese, Ana otkriva da je svaka nova šansa u životu ispunjena mirisom sjećanja na prošle dane.
Három gyermekével az utcán maradt anyukánk! Édesapánk elvitte anyánk lakáseladásból származó pénzét és megszökött Anyukánk 38 éves koráig hiába várt a gyermekáldásra, az orvosok is tanácstalanok voltak. Végül feladta, beletörődött, hogy gyermektelen marad. Apánkat látszólag nem zavarta a dolog, mindig azt mondogatta: „Ne aggódj, nem gond.” Mintha nem is akart volna gyereket. Anyukánk reménytelenül, de mégis kérte Istent, adjon neki legalább egy gyermeket – és akár isteni csoda, akár véletlen, végül megszülettem én. Édesanyám határtalanul boldog lett, ám addigra apánk már egyre elviselhetetlenebb volt, éjszakai sírásaimra is ideges lett. Egy évvel később megszülettek az ikeröcséim is, anyu pedig hangosan dicsérte Istent: végre anya lett! És apukámat? Már nem érdekelték a gyerekek, inkább csalásra szánta el magát. Anyut rábeszélte a lakás eladására: „Kell a nagyobb, majd részben hitelből veszünk másikat” – anyu hitt neki. De ahogy apu a pénzhez jutott, eltűnt. A mai napig nem tudjuk, hol van. Így maradt az anyukánk három gyermekkel fedél nélkül. Hová is mehetett volna? Visszaköltöztünk a nagyszülőkhöz: négyen két szobában a mamáékkal. Anyánk ezután elvesztette minden hitét a férfiakban, és keményen dolgozott, hogy három gyereket eltartson – nem volt egyszerű. Így telt az életünk, majd évekkel később meghalt a nagymamánk, aztán a nagypapánk is – lett egy kis hely. Egy parkban, nyáron odament anyuhoz egy korban hozzáillő férfi, ő azonban eleinte mindig visszautasította. Sok parkbéli találkozás után végül anyu beadta a derekát: telefonszámot cseréltek, randizni kezdtek. Két hónappal később átköltöztünk egy tágas, háromszobás lakásba az új apukánkkal, Ádámmal. Szó szerint egyik napról a másikra lettünk boldog gyerekek – Ádám igazi apaként örömben-bánatban mellettünk állt. Mostanra felnőttek vagyunk, Ádámot apának szólítjuk. Egy anya gyerekkel sem teher; mindig van esély a boldogságra. A valódi apánk elmenekült, de a nevelőapánk igazi férfiként magához ölelt minket, és boldoggá tette életünket.