Pa opet se pojavio, baš mi drma živce! Pogledaj, kakav je taj engleski lord! Vidite li, samo da mu odsečem pedeset grama! izrekla je prodavačica Klara, glasom koji je zadrhtao cijele police.
U podnište je podigla maleno, zlatnozaru, mačiće. Mačića nije uplašilo to što je bilo ispred njega strašno lice starije prodavačice.
Kad je dječak izvašao mačak iz ruku, on je skočio na šank, prešao po njemu i zavalio se uz prljavobijeli radni plašt tete Klare, trljajući se malom ružičastom glavom po njenom prsiju.
Teta je bila takva Znaš, neke žene su čvrste kao kamen, prava čeljust, a lice im Pa lice tete Klare nitko se nikad usudio pogledati. Svakako je uvijek izražavalo isto prijetnju, prezir i agresivnost, kao da želi uzviknuti nebu:
O Bože! Zašto moram ja služiti baš ovima?
Klara je bila prodavačica i po zanimanju i po izboru. Svojim dva teška šaka, široka ko se može izvući iz svakog džepa, vukla je kupce prema šanku, a pogledom kojim je probijala i najhrabrije, muškarci su se crvenili i skretali pogled.
Učinit će ono što je potrebno: izrezala je kobasicu.
One hrabre duše koje su se usudile podići pogled i glas, gledale su ovu scenu
Teta Klara skida te teške šake s pojasa i stavlja ih na šank. Lice joj postaje crveno poput šljive, a oči se pretvaraju u dva žara.
Iz grla joj se razvija grmljavina koja podsjeća na lavovo ruho. Red se gužva. Kao da je iznad njih odletio lovac, a čovjek
Čovjek, posramljen i bjeluć, odmah se ispričao i bio spreman priznati sve svoje grijehe, pa čak i napisati priznanje. Nitko još tada nije uspio provjeriti robu.
Ali najviše je izluđivao taj mali dečko.
Duhoviti, desetogodišnji Luka, koji je imao smijeha da stalno dolazi po svoju porciju i, bacivši hrpu sitnica na šank, pipaom glasa traži:
Teta Klara, molim te, odreži mi komad mliječne kobasice.
Teta Klara se crvenila, bjelila i posvjetljavala odjednom.
Opet je tu! uzviknula je glasno toliko da su police drhtale. Opet mu odreži pedeset grama!
Gledala je triumfalno prema redu, a gomila, uvijek spremna zamjeriti i vikati, skretala je pogled.
Opet se pojavljuje, drma mi živce! Pogledaj, koji je to engleski lord! Vidite li, da mu odrežem pedeset grama!
Luka se, iznenađujuće, nije uznemirio. Pogledao je Klaru nebeskoplavim očima i reče:
Odreži, molim te, teta Klara. Stvarno mi treba.
Klara je opet otvorila usta, iz kojih je jedva izlazila pakao
Ali, gledajući njegove plave oči, tiho je odrezala mali komad kobasice. Uzdah olakšanja prošao je kroz red, a Luka je otišao s paketićem čvrsto stisnutim u šaci.
Tog dana je teta Klara imala posebno oštar raspoloženje. Red je tiho šutio. Prodavačice iz susjednih odjeljaka izbjegavale su je pogledom. Povremeno je, uz uzvik, bacala pakete s kobasicama kupcima, i
U najneprikladnijem trenutku iz šanka je izronila glava dječaka s očima plavim kao more.
Pogledali su prodavačicu, a mali Luka, u potpunoj tišini, rekao je:
Teta Klara, teta Klara! Danas nemam novca, ali stvarno mi je potrebno! Odreži mi, molim, pedeset grama, a ja ću kasnije donijeti novac.
Takav drzak zahtjev nitko nije mogao podnijeti. To je bio napad na samu suštinu trgovine.
Teta Klara se posvjetlila, posvijetlila i izustala je takav rikanje da su svi u dućanu se slegli, a jedan pijani koji je pokušavao sakriti bocu bijelog vina u hlače, ispustio je bocu i podigao ruke.
Boca je pala na betonsku podlogu i razbila se na tisuću komadića. Niko nije obratio pažnju na tu glupost.
Ti, ti, ti! Engleski lord! Opet si došao da mi podigneš srce u infarkt?! uzviknula je, podižući svoj teški šaka.
Svi su zatvorili oči. A oni koji su imali srce, uhvatili su se za njega.
Ali mali Luka se nije bojao. Glas mu nije ni drhtao. Gledao je Klaru plavim očima i mirno reče:
Zaista želim jesti, a nemam novca. Mama je zaboravila dati doručak. I podigao je zlatnozaru mačića.
Mačić, vidjevši strašno lice tete Klare, iznenađeno se nije uplašio. Izvadio se iz dječakove ruke, skočio na šank i, trljajući se po prljavom plaštu tete Klare, drmao svojim malim ružičastim glavom po njoj.
Po dućanu se proširio jecaj pun užasa i bola. Svi su pomislili da će teški šaka pasti na zlatnog mališana i stisnuti ga kao muhu.
Luka je, s podignutim rukama, pao na pod, skupljao se i prekrio glavu rukama.
Teta Klara najprije posvijetlila, zatim posvjetlila, pa posvjetlila, a iz grla joj se začuo hripav zvuk. Spustila je šaku, podigla zlatnog mačića i stavila ga do lica. On je mjaukao i pritisnuo nosom u njenu nos.
Što je ovo? upitala ga strogo. Svi ti mamini novci za doručak, a ti ih trošiš na ovog podlije? I stalno mi nerviraš, kupuješ mu po pedeset grama kobasice?
Da, odgovorio je mali lopov. Samo ne misli da ću sutra donijeti novac. Kad mama da, donijet ću.
Prodavačica iz odjela slatkiša se rasplakala, izašla izza šanka i u ruke stavila kuna novac za Lorda.
Ne smiješ! vrištala je teta Klara, toliko glasno da su police zadrhtale, a Luka, ležao na podu i grlajući glavu, tiho je drhtao. Ne smiješ, ponovila je, šivajući se kao zmija.
Uzmi svoj novac! obratila se prodavačici iz slatkiša, koja je uzela novac i odmakla se.
Dođi ovamo, dečko, rekla je Luki.
I odrezavši veliki komad mliječne kobasice, stavila ga u pakiranje.
Ovo je od mene za tebe i tvoju mamu, ubacila je još cijeli kolut dimljene skupe kobasice.
Red je stajao, otvorivši usta. Prodavačica iz slatkiša je bacila papirnati novac. Luka je ustao s poda, pogledao se, sakrio litre bijelog vina u hlače i mirno napustio dućan.
A mačić, taj drzak, rekla je teta Klara, ti ćeš mi ostati. Trebam radnika za skladište, lovca miševa.
Odrasti i postani lovački mačak!
Red se nasmijao, a prodavačice iz drugih odjela i oni.
Zlatni mačić mjaukao je i trljao po teti Klari. Podigla ga i nestala u podrumu na par minuta, zatim se vratila pred šank i, strogi glasom, rekla:
Pa? Tko je sljedeći?
Sljedeći su se, iznenađujuće, smijali unatoč strogom pogledu tete Klare. Tiho i s poštovanjem su razgovarali s njom, a ona
Odgovarala im je jednako, a ponekad Možda mi ne vjerujete, ali na njenom kamenom licu pojavila se mala nasmiješena pruga.
Sad u tom dućanu su dva mačeta jedno zlatno, drugo sivo. Taj plavooki Lord još je privukao još jednog mačića. Prodavačice ga hrane, ali
Možda mi ne vjerujete, ali oni uvijek biraju klaru Klaru i vječno joj smetaju u radu. A ona
Mrmori, baca grmljavine i bljeskove, milujući dvije vune.
I red Red se smiješi.
Eto, to je priča o Lordu, zlatnom suncu, kobasici i prodavačici s teškim šakama, oštrim pogledom i dobrim srcem
Javite što mislite, ostavite like!
