Mame, hoćeš li naš stan pokloniti sinu brata? A onda da dođeš kod mene živjeti? Neću ti dopustiti!
Ne pomišljaj ni na to! Mame, jesi li normalna? Čuješ li se sama? On će te odmah izbaciti, zar ne shvaćaš?
Lado, ne svađaj se sa mnom! Tako sam odlučila!
Isprva je majka pokušavala pokazati svoju neovisnost i čvrst stav, ali nakon kratkog suza shvatila da je prema vlastitoj kćeri bila nepravedna.
Problem je bio u tome što je brat Matija, mlađi brat Lade, oduvijek bio omiljenik. Marija je rodila Matiju kada joj je bilo nešto više od trideset, a Ladu je prigrlila tek ranih dvadesetih.
Stoga je prema Ladi bila pa, dobro. Više je odgojila sama, jer je Marija tada obećala da će završiti studij.
Matija, pak, planiran je tek kad je Marija po drugi put ušla u brak i uživala u majčinstvu.
Lada je sve to gledala s dozom ironije. Jedino joj nije bilo jasno zašto majka otvoreno daje prednost bratu?
Obično roditelji to radi discretno, a ovdje je majka sve to jasno pokazivala. I još se čudila što braća i sestre nikad nisu imali toplu vezu. Čudno, zar nije? Možda su i postojali razlozi.
Matiji je od djetinjstva bilo sve najbolje. Dok je Lada morala zadovoljiti se onim što ima i ne smjeti se žaliti, brat je dobivao više novca. On je muškarac, pa tako treba biti, govorila je majka, ne mareći što je mlađi od Lade.
Zapamti, Matija, kad odrasta, sam će zarađivati i hraniti svoju obitelj. Do tada mu moram pomoći!
Mame, a ja?
Što ti? Tvoj zadatak je udobno se udati i držati se muža, tvrdila je Marija, prekrivajući stol.
Lada je protestirala: ne želi ovisiti o mužu, želi se razvijati kao osoba, i profesionalno i osobno.
Koje gluposti to pričaš, u čast časti! Nije ti smiješno?
Što sam rekla smiješnog?
Čak i to da nitko u našoj obitelji tako ne razmišlja!
Znači, ja ću biti prva.
Lada nije razumjela majčinu logiku i odlučila je uskoro iznajmiti stan. Taj je korak bio kao da udahne svježeg zraka dijeliti krov s bratom i majkom postalo je nepodnošljivo, pogotovo što je starija bila, to je bilo teže.
Ali nisu se baš jako posvađali; više je mjesta u stanu bilo. Prošlo je još pet godina; Lada je uspjela uz hipoteku otplatiti svoj stan, dok je Matija još živio s majkom i doveo ženu u isti stan. Za par mjeseci im se rodila beba.
Marija je po prirodi bila osoba koja se zadovoljava s onim što ima, i to je držala sve dok se nešto nije promijenilo.
Znaš li, curko, naša susjeda je kupila perilicu posuđa. Nije sama djeca su joj poklonila.
Dobro je.
Ma i ja bih željela takvu, ali se bojim
Zašto?
Jer Matija sad ima problema s poslom. Štedi ga i mora ga otpustiti, a njegova žena Alma je na porodiljnom i prima jedva toliko.
Matija je, također, bio škrt kad je riječ o dijeljenju novca. Živio je na majčinu pomoć, kao da se namirnice same pojavljuju u frižideru.
Matija, kad će ti konačno svjesnost prosvijetliti? izrekla je Lada kad su se slučajno sreli u supermarketu.
On je baš kupovao čips i gazirano prije nadolazeće nogometne utakmice.
Zašto ovako?
Pomogni majci novcem! Njena mirovina nije gumena. Znaš li da sve kupuje iz svog džepa?
Matija je skrenuo pogled i pogledao drugu stranu, shvaćajući da Lada ima pravo.
Što ti od toga? Ipak ne živiš s nama.
Žao mi je, mama!
Sažaljuj se na sebe, nemaš ni obitelj ni muža. Niko ti ne žali!
Nakon toga Matija se okrenuo i otišao, a Lada je još neko vrijeme stajala u šoku. Znao je gdje udariti da bude najgore i iskoristio je to.
Tako je, s trideset i pet godina, Lada još nikad nije bila udata. Njezin bivši dečko je prevario, pa nije spremna za nove veze.
Djevojko, želite li pomoć? upitala je prodavačica.
Ne, hvala, sve je u redu.
Lada je znala da radi ispravno. Matija je, napokon, muškarac i otac novorođenčeta, pa mora preuzeti odgovornost, a ne ležati na majčinoj leđima.
Lado, kako si se usudila mu reći takve stvari? počela je Marija s prigovorom.
Mama, samo sam rekla istinu i branila te.
Jesi li me tražila? Usput, zbog tebe je Matija počeo vrištati po cijelom stanu. Imamo malu bebu, ne shvaćaš li?
Zbog mene? Što me toče?
Lada nije znala kako odgovoriti na majčine riječi.
Nisi ni smjela to reći. Znaš koliko je on osjetljiv.
Čudno je kako je majka govorila o Matiji, a nikada nije pomislila na osjećaje svoje kćeri koja ju je voljela.
Otprilike pola godine nakon tog incidenta, Lada više nije razgovarala s njima, dok joj je majka iznenada telefonirala i pozvala da dođe.
U stanu se ništa nije promijenilo. I perilica posuđa, naravno, nitko nije kupio.
Gdje je Matija s ženom?
Pozvani su na rođendan. Ja sam tu s Sašom. Prolaziš li na čaj?
Ne, ne želim. Želiš li nešto razgovarati?
Da, donijela sam vrlo važnu odluku. Ovo stan želim pokloniti Sashi.
Lada je prvo pomislila da majka šali ili testira njezinu reakciju.
Misliš li da želiš pokloniti zajednički stan sinovu brata? Mama, jesi li normalna? Čuješ li se sama?
Lado, ne svađaj se sa mnom! Tako sam odlučila!
Naravno, Lada je pokušala objasniti da takav čin nosi ozbiljne posljedice, ali Marija je i dalje bila pri svom.
Dakle, osim što sve nas ovdje opskrbljuješ, želiš i stan prepisati?
Ne pretjeruj, samo pomažem.
Što sada radi Alma?
Brine se o djetetu. To će joj biti teže od bilo kojeg posla.
Je li ti to rekla? Vidim da stalno nešto objavljuje na društvenim mrežama.
Ne razumiješ ništa, Lado! Nemaš svoje dijete, pa ti to tako lako pada na pamet.
Lada je shvatila da nije trebala dolaziti. Pola godine nisu razgovarali, ništa se nije promijenilo.
Vidim da si došla novim autom. Kreditom? upitala je majka.
Ne, kupila sam sama.
Pa, a bratu nisi pomogla. Čula sam da ga su otpuštali, a dok traži posao, novac mu je jako stisnut.
Lada nije mogla obustaviti majčine pretpostavke. Na kraju je Matija, odrasla osoba, preuzeo odgovornost za svoju obitelj.
Na što aludiraš?
Ne aludiram, izravno govorim. Mogla bih kupiti bebi krevet, jer smo morali uzeti stari. I stvarno, trebam perilicu, ruke mi već bole od pranja suđa.
Imam vremena, mama.
Lada je krenula prema izlazu, ali majka nije prestajala s prigovorima.
Prije nego što je otišla, postavila je još jedno pitanje:
Mama, ako prepišeš stan na njihovo dijete, lako će te izbaciti. Gdje ćeš onda ići?
Marija, kao i uvijek, nije htjela slušati kćerku.
Ah, Lado, koliko si uporna! Saša je moj jedini unuk! Nećeš ni unuke imati, niti se udatiš. Nije me iznenadilo. Karakter ti je loš, sve misliš samo o sebi!
Te riječi ugasile su Ladi svu volju da dokazuje nešto majci. Rekla je da, kad su svi takvi, neka kupe perilicu posuđa.
Ona će sama srediti svoj život. Nije bilo lako, ali nije bilo i druge opcije. Marija je već donijela svoj izbor, davno.
Pa, tako je to. Kao što se kaže što posiješ, to i požanješ. Starost nije daleko
Što vi mislite o svemu tome? Pišite svoje mišljenje u komentarima i lajkaite.
