Ladu ne je željela vratiti kući, ne željela čuti te otkrićeriječi:
Volio sam drugu! kako se to može podnijeti, a kamoli shvatiti? A djeca?
Koliko oni vole oca.
Uključivši svjetlo u zagrebačkom stanu na Ilici, Milan se uvjerio da je u zgradi netko drugi. U dječjoj sobi ležale su raspršene učbenike, na kojima su najprije tek mali Marko i Ivan izvodili zadatke i, kao i obično, ništa ne pospremili. Sjeo je u svoj omiljeni naslonjač, zaklopio lice rukama, ne znajući kako da započne razgovor s Ladem.
Umoran sam, šapnuo je sam sebi Milan. Ne volim se vraćati kad je sve prazno, pa sam nazvao jednog od sinova.
Marko, gdje ste? Kuća je tiha.
Mi smo s mamom kod bake u Splitu, ona je malo bolesna, uskoro se vraćamo.
Milan je preplavio brige, razmišljajući kako da započne razgovor. Ladi je bilo 25, crvena kosa i zelene oči, mogla je izabrati svakog muškarca, a ipak je skrenula pažnju na njega deset godina mlađa i iznimno lijepa.
Svaki put mu je sve teže bilo udaljavati se od nje, zamišljajući najneobičnije izgovore za odgađanja. Pomislio je da, u mirovini, može početi pisati romane, a kako se izgovara izgovori pred Ladem, sve mu je padalo lakše.
Lada je bila pametna, radila je kao voditeljica marketinga, voljela je svoj posao i svi su je poštovali zbog oštroumnog razuma, popustljivog karaktera i stručnosti. Bila je lijepa žena, ali ne izvanredna, za razliku od Vjere, pogotovo kad je nosila šareni haljinicu.
Milan je uvijek smatrao da su on i Lada čvrst bračni par, da su dobri roditelji; Lada je, iako radila, u slobodno vrijeme bila uz djecu. Zato nitko nije mislio da će se jednog dana
On je toliko brinuo oko razgovora s Ladem, da je kad je čuo ključ kako se okreće, zadrhtao i odlučio da danas ništa ne kaže, a sutra će obavezno razgovarati. Djeca su potrčala k ocu i počela pričati školske novosti.
Mile, večeraš li večeras?
Ne, umoran sam, Lado, idem spavati.
Ladi se nije svidjelo Ladiino ponašanje u posljednje vrijeme.
Ujutro uz doručak, Milan je sjedio sumorno i tihim.
Tata, prestao si s nama razgovarati, upitao je stariji sin.
Ne izgovaraj besmislice, kod odraslih su problemi koji se djeci ne otkrivaju. Ako želite ići sa mnom, požurite, odgovorio je otac.
Lada je svima pripremila grickalice i dala po jabuku. Ipak, Milanovo ponašanje je i dalje brinulo Ladu.
Uvečer ću s njim razgovarati odlučila je Lada i počela se pripremati za posao.
No večerali su bez Milana. Pojavio se tek blizu ponoći, ništa ne objašnjavajući. Čuo je kako je ušao u kuhinju, popio vodu i legao spavati.
Nakon doručka, dok su djeca pripremala torbe za školu, Lada je započela razgovor s Milanom.
Možeš li mi objasniti što se događa?
Večeras ćemo razgovarati, uzvičnuo je on suho.
***
Njegova je žena se pojavila, rekla je Nela kad je Lada sve iznijetla.
Koja žena? Biraj riječi, deset godina smo u braku.
Zato se pojavio. Noću se odmiče od tebe, dolazi kasno, ništa ne objašnjava?
A ti kako to znaš? iznenadila se Lada.
Prošla sam kroz to, zato znam i ne zavidiš mi.
Ladu nije bilo volje da ide kući, nije željela čuti: Zaljubio sam se u drugu.
Ali da nešto promijeni, mora razgovarati, i ubrzala je korake.
Sjedeći sam u maloj kuhinji, Lada je čekala muža, i kad se čulo kliknutje brave, stegnula se. Danas je Milan bio u dobrom raspoloženju i čak je pitao kada će biti večera.
A gdje su dječaci? pitao je muž.
Učimo, ali mogu ti poslužiti bez njih.
Milan je kimnuo i sjeo za stol. Jeo je, gledajući Ladu. Pametna, marljiva, s blagim karakterom. Nekada mu je sve u njoj bilo draž kosa, oči, njezine senzualne usne sada ne.
Ukusno, pohvalio je Milan ženu.
Razgovarajmo, rekla je Lada.
Bez riječi, Milan je posegnuo za kruhom i nastavio žvakati, gledajući Ladu. No, kad je večera završila, nastala je tišina. Lada ga nije pritiskala; on je nakon nekoliko minuta, ne gledajući je u oči, progovorio.
Lado, volio sam drugu ženu i napuštam obitelj. Djecu ne napuštam, dolazit ću provoditi vrijeme s njima, ali s tobom više neću živjeti.
Duboko je uzdahnuo.
Izbacuješ nas iz svog života zbog vlastite samoljubivosti, lakše ti je ostaviti djecu nego se odricati nečega.
Milan nije odgovorio; nije imao šta reći, Lada je imala pravo. Da, zaljubio se i nije mogao odbiti zadovoljstvo biti s Vjerom.
Čini se da nemam izbora, već si odlučio može li te još uvjeriti? uzviknuo je. Znaš, Milan, neću se vratiti.
Razumijem, ali ne vratit ću se, Vjera je trudna, uskoro će roditi, nemam pravo ostaviti je s malim djetetom.
A tvoje dvoje imaš pravo, a savjest ti ne brine.
Ne pretvaraj ovo u problem. Tisuće obitelji se raspadaju, a djeca ostaju s dobrim odnosom s ocem.
Dijete, kažeš, hoće li? Zavarava te da bi brže ostavio svoju djecu.
Ne govoriš ono što ne znaš.
Dobro, nemam ništa s vama, kako ćeš djeci reći o odlasku?
Što je teško, dječaci, dođite ovamo viknuo je Milan odmah ću objasniti.
Stajali su pred ocem: Mama, uradili smo zadatke, želimo jesti.
Tata želi razgovarati s vama rekla je Lada i otišla do prozora.
Dobro, najprije večerajte, pa ćemo pričati, Milan je nesigurno počeo.
Svi smo tu, tata, o čemu želiš razgovarati? reče stariji sin završivši večeru.
Lada nije htjela olakšati situaciju. Odlazeći od prozora, sakupila je suđe i stavila u sudoperu.
Gledam, naš tata je totalno izgubljen. Dječaci, tata ima drugu ženu i hoće živjeti s njom, rekla je Lada.
A mi? pitala su se dječaci u jednom glasu.
Sada će vam biti druga majka i živjet ćete u četvori. Ja vam neću smetati.
Uz iznenađene poglede oca i djece, Lada se obukla, uzela torbu, papire, kartice, neke stvari i izašla iz stana.
Tata, je li istina, hoćemo li imati drugu majku?
Milan je bio toliko zatečen da nije mogao izgovoriti ni riječ.
Brzo spavajte uzviknuo je i otišao u sobu.
***
Lada je noć provela kod Nela, koja ju je podržavala.
Učinio si ispravno, rekla je Nela Ladi.
Jako me brinu dječaci, zaplakala je.
Ništa s djecom neće biti, iako je Milan loš, on ipak voli djecu.
Lada nije zatvorila oči do zore; prvo što je učinila kad je došla na posao bila je da si je naspila prvu jutarnju šalicu kave. Sela je za stol, nagnula se nad šalicu i zamislila.
Njihova zajednička budućnost s Milanom više nije bila opcija; nije ga mogla oprostiti. Sada je točno znala da je brak bio neuspješan i da su sjećanja na njega zasjenila dušu. Oženivši se Milanom, koji ju je cijelu godinu slijedio, nada se miru i sreći u braku.
Međutim, stvarnost je bila drugačija. Iako je cijelu godinu Milan pokušavao biti dobar muž i otac, Lada nije vidjela laž u tim odnosima; čak je i Nela tvrdila da je dobar čovjek.
Ali ljubav se raspala pod teretom grešaka koje je gotovo nemoguće oprostiti.
U propasti braka krivio se Milan. Sada je jedino željela što prije vidjeti djecu i razgovarati s njima. Uzela je posljednji gutljaj kave, osjetila se budnije i spremna za rad, ali zazvonio je telefon.
Kada ćeš preuzeti djecu? odmah je Milan započeo monolog. Kako možeš ostaviti ih, ti si majka!
A ti kako? Kad smo se vjenčali, oboje smo se obvezali brinuti o našoj djeci, ja sam ispunjavala sve obaveze, a ti? Zamijenio si ih nečim kako brineš o njima?
Dosta, da danas budeš kod kuće, razumio?
Odspojila je i nastavila raditi. Uhvatila se kako gleda u tekst, ali ništa ne vidi, ne mogući shvatiti.
Tada je Lada skupila hrabrost. Vrijeme je bilo da izbaci iz glave bivšeg muža, jednom zauvijek. Nije sumnjala da je on već prošlost. Sada, nakon donošenja odluke, osjećala je olakšanje. Željela je biti kod djece.
U podnevnom terminu, Lada je tražila odmor s posla i popela se do škole. Stariji Marko je izašao ranije, ugledavši majku, potrčao je k njoj, za petnaest minuta došao i Ivan. Mama, nedostajala sam ti.
I ja sam vas nedostajala. Slušajte, morate znati da tata nas neće napustiti, volim vas i voljet ću zauvijek. Tako će uvijek biti. Zapamtili?
Mame, šapnuo je mlađi. I ja te volim, ne trebam novu majku.
Razumijem, sine, uzela je njihove ruke u svoje. Tata je zaljubljen u drugu ženu i s nama neće živjeti. Govorio je da nas neće ostaviti, ali provjerit ćemo govori li istinu. Strpite se malo, svakodnevno ću dolaziti, ali sada ćete živjeti s tatom i njegovom novom teterom. Ne brinite, uvijek ću biti uz vas i volim vas.
Dobro, mama, ali stvarno nas ne ostavljaš? upitao je Marko.
To nije na raspravu, nasmijala se Lada.
Odvezla ih je do kuće i vratila se na posao. Vidjevši djecu, osjećala je olakšanje. Vjera je zvonila Milanu, nezadovoljno iznosila prigovore: Znaš da ne smijem brinuti se, a tebe već dva dana ne vidim, čekala sam te danas, i spustila slušalicu.
Kod kuće su djeca završavala zadatke i gledala televiziju.
Gdje je mama?
Ne znamo, dvojica dječaka odgovoriše u glas.
Završili ste zadatke?
Da.
Spremite se, idemo u drugi stan, upoznat ću vas
S novom mamom?
E, tako.
A ako ne želimo novu mamu?
Tko će vas pitati. Vaša mama vas je ostavila, vi joj niste potrebni, pokušao je Ivan, ali Marko ga zaustavi: Šuti!
Sat vremena kasnije kucali su na vrata Vjere.
Napokon, rekla je i hrabro otvorila vrata. Gledali su tri para očiju, jedan od njih zatvorio je oči to je bio Marko.
Obuci se, rekao mu je Milan.
Ne puštajući ih u stan, Lada je počela govoriti: Ja sam kod kuće, radim što želim, a ti koga si donio?
Htjela je zatvoriti vrata, ali Milan joj je zakucao nogu i ušao unutra.
Spavati ćete zajedno, pa ćemo kasnije nešto smisliti, rekao je Milan dječacima.
Vjera je to sve gledala širom otvorenih očiju.
Nisi se pogriješio s adresom?
Možeš šutjeti, sve ću ti objasniti.
U redu, čekat ću te u spavačnici.
***
Djeca su čula kako otac i nova mama žestoko raspravljaju, zatim je sve utihnulo i čuli su Vjeru kako plače. Nakon toga je šutnulo,U tišini jutarnje magle, Lada je podigla rukavu, zatvorila prozor i odlučila da će svoje snove pretvoriti u stvarnost, ostavljajući prošlost da odjeka samo kao šapat u praznoj sobi.
