Ivana, između nas je gotovo! progovorio je Marko ledenim tonom. Tražim pravu obitelj s djecom. Ti mi to ne možeš dati. Podnio sam molbu za razvod. Imaš tri dana za prikupljanje svojih stvari. Kad odeš, pošalji mi signal. Ja ostajem kod majke dok ne pripremim stan za dijete i majku djeteta. Ne iznenađuj se, moja nova djevojka nosi dijete! Tri dana, Ivana!
Riječi su udarile Ivanu poput grmljavine, a ona je osjetila kako joj se tlo izmiče pod nogama. Što bi mogla reći? Pet godina su se trudili za dijete, ali tri trudnoće okončale su se tragedijama. Liječnici su je uvjeravali u njeno zdravlje, no svaki put je nešto pošlo naopako. Ivana je održavala zdrav način života, a tijekom trudnoća bila je izuzetno oprezna. Posljednji put se srušila u nesvijest na poslu, a hitna pomoć nije stigla pravovremeno
Vrata su se zalupila iza Marka, i iscrpljena Ivana se srušila na kauč. Nije imala energije za pakiranje. Kamo poći? Prije braka boravila je kod tetke, ali tetka je preminula, a stan je prodao njezin bratić. Vratiti se u selo Brinje u kuću bake? Iznajmiti stan? A posao? Pitanja su joj oblijetala um, ali vrijeme je prolazilo.
Ujutro su se vrata otvorila i ušla je svekrva Jelena Kovač.
Ne spavaš? Sretno što ne, rekla je oštro. Došla sam da provjerim da ne uzimaš ništa što nije tvoje.
Ne planiram uzeti stare čarape tvog sina, namrštila se Ivana. Želiš li brojiti moje stvari?
Kako si bezobrazna! A nekad si bila tako blaga. Ja sam Marku rekla nakon prve trudnoće da nikad nećeš moći roditi.
To li si došla reći? Onda šuti i čuvaj.
Zašto uzimaš servis? uzbunila se svekrva.
Moj je, od tetke, sjećanje na nju.
Bit će prazno ovdje bez njega!
Nije moj problem. Ali barem ćeš imati unuka.
Uzmi samo što ti pripada!
Laptop, kava aparat i mikrovalna peć su pokloni od suradnika. Auto sam kupila prije vjenčanja. Tvoj sin ima svoj.
Imaš sve potrebno, ali djecu ne možeš roditi!
Nije te se tiče. Izgleda da je Bog tako odredio.
Ne žališ li se? Možda si to sve namjerno učinila?
Pričaš gluposti. Ne mogu ni pomisliti na to bez boli.
Ivana je osvrnula pogled njezine stvari su nestale. Četka za kosu, šminka, papuče Zaboravila je nešto bitno. Prisutnost svekrve ju je iritirala. Sjetila se kipića mačke, uspomena od bake. Unutra je tajno mjesto s naušnicama i prstenom nisu bili vrijedni, ali dragi. Marko je mislio da je to beznačajno. Je li ga odbacio? Otvorila je vrata balkona.
Što tražiš tamo? odjeknuo je glas svekrve. Uzmi stvari i idi!
Pronašla je mačku, sve je bilo cijelo. Sada je mogla otići.
Evo ključeva, doviđenja. Nadam se da se nećemo više sresti.
Ivana je pošla u ured. Bila je na bolovanju, ali zatražila je odmor.
Mi smo uz tebe, rekao je šef. Ali teško je bez tebe. Tri tjedna ti je dovoljno?
Ivana je zatvorila oči i osjetila kako joj Pavleova ruka lagano stišće, znajući da nakon toliko patnje njezin novi život tek započinje.Ivana, između nas je gotovo! progovorio je Marko ledenim tonom. Tražim pravu obitelj s djecom. Ti mi to ne možeš dati. Podnio sam molbu za razvod. Imaš tri dana za prikupljanje svojih stvari. Kad odeš, pošalji mi signal. Ja ostajem kod majke dok ne pripremim stan za dijete i majku djeteta. Ne iznenađuj se, moja nova djevojka nosi dijete! Tri dana, Ivana!
Riječi su udarile Ivanu poput grmljavine, a ona je osjetila kako joj se tlo izmiče pod nogama. Što bi mogla reći? Pet godina su se trudili za dijete, ali tri trudnoće okončale su se tragedijama. Liječnici su je uvjeravali u njeno zdravlje, no svaki put je nešto pošlo naopako. Ivana je održavala zdrav način života, a tijekom trudnoća bila je izuzetno oprezna. Posljednji put se srušila u nesvijest na poslu, a hitna pomoć nije stigla pravovremeno
Vrata su se zalupila iza Marka, i iscrpljena Ivana se srušila na kauč. Nije imala energije za pakiranje. Kamo poći? Prije braka boravila je kod tetke, ali tetka je preminula, a stan je prodao njezin bratić. Vratiti se u selo Brinje u kuću bake? Iznajmiti stan? A posao? Pitanja su joj oblijetala um, ali vrijeme je prolazilo.
Ujutro su se vrata otvorila i ušla je svekrva Jelena Kovač.
Ne spavaš? Sretno što ne, rekla je oštro. Došla sam da provjerim da ne uzimaš ništa što nije tvoje.
Ne planiram uzeti stare čarape tvog sina, namrštila se Ivana. Želiš li brojiti moje stvari?
Kako si bezobrazna! A nekad si bila tako blaga. Ja sam Marku rekla nakon prve trudnoće da nikad nećeš moći roditi.
To li si došla reći? Onda šuti i čuvaj.
Zašto uzimaš servis? uzbunila se svekrva.
Moj je, od tetke, sjećanje na nju.
Bit će prazno ovdje bez njega!
Nije moj problem. Ali barem ćeš imati unuka.
Uzmi samo što ti pripada!
Laptop, kava aparat i mikrovalna peć su pokloni od suradnika. Auto sam kupila prije vjenčanja. Tvoj sin ima svoj.
Imaš sve potrebno, ali djecu ne možeš roditi!
Nije te se tiče. Izgleda da je Bog tako odredio.
Ne žališ li se? Možda si to sve namjerno učinila?
Pričaš gluposti. Ne mogu ni pomisliti na to bez boli.
Ivana je osvrnula pogled njezine stvari su nestale. Četka za kosu, šminka, papuče Zaboravila je nešto bitno. Prisutnost svekrve ju je iritirala. Sjetila se kipića mačke, uspomena od bake. Unutra je tajno mjesto s naušnicama i prstenom nisu bili vrijedni, ali dragi. Marko je mislio da je to beznačajno. Je li ga odbacio? Otvorila je vrata balkona.
Što tražiš tamo? odjeknuo je glas svekrve. Uzmi stvari i idi!
Pronašla je mačku, sve je bilo cijelo. Sada je mogla otići.
Evo ključeva, doviđenja. Nadam se da se nećemo više sresti.
Ivana je pošla u ured. Bila je na bolovanju, ali zatražila je odmor.
Mi smo uz tebe, rekao je šef. Ali teško je bez tebe. Tri tjedna ti je dovoljno?
Ivana je zatvorila oči i osjetila kako joj Pavleova ruka lagano stišće, znajući da nakon toliko patnje njezin novi život tek započinje.







