U tvornici su se muškarci često šalili na račun prezimena Savelija. A i žene, također. Pogotovo kad bi ga prvi put čule.

Na brodogradilištu su se često šalili na račun prezimena Stjepana. Šalili su se i muškarci i žene, pogotovo kad prvi put čuju njegovo prezime. Tako i jutros, na porti brodogradilišta u Splitu, pojavila se nova zaštitarka, žena oko četrdeset godina. Kad je, pregledavajući propusnice, pročitala njegovo prezime, odmah se nasmijala.

Ajme, Grguroski! Je li moguće da ljudi stvarno imaju takva prezimena?
E, vidiš da je moguće odmah joj persiranje nije išlo, jer je zaštitarka izgledala mlađa od njega. Ima nas svakakvih.

A odakle je to uopće došlo, tako neobično prezime? nastavila je s upitno znatiželjnim osmijehom. Da, Grguroski?

Stjepan je dobro znao kako treba odvratiti na ovakva pitanja, spremio je već davno odgovor u šali.
Kažu da je moja prabaka u nekom tamo davnom koljenu imala male zgode s nevidljivim bićem, šumskim duhom. I od toga čuda, eto nas Grguroski danas.

Umjesto da se nasmije na njegovu šalu, zaštitarka je uozbiljila lice toliko da se Stjepan sam od srca pošteno nasmijao.
Ozbiljno to govorite? prošaptala je uz strah u glasu.
Ma ozbiljno svakako nastavio je Stjepan šaljivo. Od te prabake svi Grguroski sad imamo neobične moći. Zato bolje se nemoj ti, lipa moja, sa mnom dirati. Ako zatreba, ja ti noću dođem u sobu, pretvorim se u šumskog duha i ne dam ti spavati.

Zaštitarka ga je pogledala sumnjičavo, pa rekla strogo:
Nemoj ti mene plašit, naći ću ja načina i s duhom izać na kraj. Ajde, prolazi, nemoj ljude zaustavljat.

Kasnije, kad je Stjepan išao s posla, ista zaštitarka opet je bila na porti. Kad ga je ugledala, odmah je namrštila lice.
Ej, lipa, šta si tako mrzovoljna? upitao je Stjepan dobroćudno.
Nisam ti ja lipa, već Danica Brekalo! uzvratila je žustro. Ne gledaj me, prolazi!

“Evo ti ga, baš si našao neprijatelja,” pomisli Stjepan izlazeći, “ona stvarno ne kapira šale”

Sljedeće jutro Danice nije bilo na porti. Ali na marendi, u kantini, sjela je uz njega dok je jeo pire krumpir s faširkom. Zapravo, prišuljala se i tiho prosiktala tako da je nisu čuli sa susjednih stolova.
Priznaj, Grguroski, noćas to je bila tvoja rabota?

Stjepan se zamalo nije zagrcnuo.
O čemu pričate, gospodjo Danice? Sad ste me zbunili progutao je knedlu i prešao na vi. Što znači moja rabota?
Ne izvlači se! Danica ga upiljeno gleda. Ti si me sinoć sam upozorio.
Na što?
Da se ne bih trebala svađati s tobom.
I?
Rekao si da bi mi mogao doći po noći kao šumski duh! Jesi li rekao ili nisi?
Joj, ženo, bilo je to u šali! zavapi Stjepan. Svi se nasmiju, samo vi ne
Je, je, šala… A tko me je noćas povlačio za nogu?
Kako to mislite, povlačio?
Lijepo! Tek zaspim, kad osjetim kako mi pokrivač bježi niz noge i netko me blago… cimne za nogu! Umalo nisam umrla od straha!
Ma ne… Danice, vi stvarno mislite da sam ja upao k vama kroz prozor i povlačio vas za noge?
Ne znam ja jesi li kroz prozor ili nekako drugačije, ali tvoju sam ruku osjetila!
Moju? Stjepanu je jednostavno nestalo riječi. Možda vam je muž našao šale?
Kakav muž, ja sam peta godina rastavljena! Samo ti možeš biti, nitko drugi!
A otkud vam to?
Pa ti si Grguroski! Tvoja je prabaka s duhovima bila! Ti si sam rekao!
Pa to je šala, ljudima uvijek to pričam, smiju se svi, samo vi…
Evo ti ga potpuno ste me izludili. Cijelu noć nisam spavala zbog vas. Čim zadrijemam, nešto šuška po kutovima.
Izmislili ste sebi strah, gospođo Danice pokuša je Stjepan smiriti. Nisam ja bio, časna riječ.

Ali Danica je odmahnula glavom, odlučna.
Grguroski Nećeš se tako lako izvući. Sam si izazvao, sam sad spašavaj.
Molim? Kakvu spašavaj?
Doznala sam od ljudi da nisi oženjen.
I?
E, pa noćas dolaziš k meni doma, tako ćeš istjerivati te tvoje rođake duhove! Ionako te nema tko grditi, jel tako?
Kako dolazim? Što želite reći?
Želim da ti paziš da mi tvoji Grguroski više ne dolaze do kreveta, a ja ću napokon moći mirno spavati! Jer sad se bojim u mraku, a na svjetlu ne mogu zaspati. Jasan?
Jasno pokorno klimne Stjepan, shvaćajući da raspravljati s ovom ženom nema smisla. I kad trebam doći?
Odmah poslije smjene. Skupa idemo, da mi ne utečeš. Nahranit ću te i položiti na kauč. U devet te budim da stražariš cijelu noć!

Treba li uopće napominjati da nakon te noći Stjepan nije nigdje više otišao od Danice Brekalo. Pokazala se kao dobra žena pomalo nervozna, malo plašljiva, ali zapravo brižna i, što je najčudnije, nježna. A što muškarcu više treba? Samo toplina i razumijevanje. Sve drugo je sporedno.

Rate article
Add a comment

;-) :| :x :twisted: :smile: :shock: :sad: :roll: :razz: :oops: :o :mrgreen: :lol: :idea: :grin: :evil: :cry: :cool: :arrow: :???: :?: :!:

19 − fifteen =

U tvornici su se muškarci često šalili na račun prezimena Savelija. A i žene, također. Pogotovo kad bi ga prvi put čule.
Pavel a răspuns imediat, de parcă ar fi așteptat de mult apelul ei.