Moj muž nikad nije volio da ga netko ulovi u nekoj smiješnoj situaciji, ipak on je pravi frajer. Zato sam tiho provirivao u kupaonicu, uživajući u prizoru, a onda sam se sklonio iza zida i… mislim da ću se smijati godinama zbog ovoga:
Ako si dobra maca reci mjau!
Ako si najbolja maca reci mjau…
Ako si naša voljena maca reci mjau!
Moj Marko je tiho pjevušio dok je prao našu macu Mici. Inače je ta beštija uvijek divljala, grebala, grizla i derala se, ali sad ili joj se svidjelo kako joj muž pjeva, ili je jednostavno ostala u šoku.
Sad ćemo oprati leđa reci mjau…
Sad ćemo oprati šapice reci mjau…
Sad ćemo oprati repić reci mjau…
Mjau, tiho je zalamentala Mici.
Mene je doslovno udarila smijalica iza zida Dan-danas mi je žao što nisam snimio taj prizor, iako vjerojatno ne bih preživio da postoji takav dokaz.
Šta, ne sviđa ti se? Možda da ti otpjevam nešto drugo?
Mjau.
Marko je nakratko zašutio i onda lagano nastavio s pjevanjem dok je sapunjao macu:
Opet kiša crta mi na uplakanom prozoru
Tvoj tužni obris, Madonno…
Suze su mi se kotrljale niz lice od smijeha.
U tom trenu sam shvatio meni nikad nije pjevao. Nije Marko bio neki veliki romantik, ali imao je druge kvalitete. Ali našoj maci serenadu, pa to je već druga priča. Možda bih bio uvrijeđen da mi nije bilo toliko smiješno. U točno tom trenutku madonna opet tiho zamijaukala, a Marko joj zapjevao Kad si sretan lupi dlanom ti o dlan.
Shvatio sam da još minutu, dvije i izdat ću se od smijeha. Vrijeme je bilo da se povučem u sobu, jer je kupanje bilo pri kraju i Marko je već uzimao ručnik. Već sam skoro došao sebi, ali onda
Džingl-lingl TV,
Džingl-lingl TV,
Džingl-lingl TV
Ovoga puta nisam mogao izdržati i doviknuo sam:
I dva lika unutra skrivena!
Pripuzao sam na kauč u dnevnom boravku, umirući od smijeha.
Ne znam jesu li oni još što pjevali, nisam mogao više pratiti, toliko sam se smijao da sam gotovo dobio štucavicu. Nakon nekoliko minuta u sobu su ušla dva ozbiljna, uvrijeđena stvora Marko i Mici i sumnjičavo me pogledali. Nije mi preostalo drugo nego zaroniti lice u jastuk i nastaviti hihotati u sebi.
Oboje su me pogledali onim svojim prezirnim pogledom i dostojanstveno otišli prema kuhinji.
Naučio sam tad da se i najtvrđi muškarci malo otope uz toplo sapunanje i pjesmu, samo treba biti dovoljno tih svjedok da to doživiš.
