Snježnobijelo mače ležalo je nasred ceste, oko njega samo polja i ni žive duše.
Mirjana radi kao trgovačka putnica pa veći dio dana provede vozeći se od sela do sela po Zagorju. Danas je već od ranog jutra bila na putu. Noć je bila hladna, trava i asfalt presvučeni tankim slojem mraza, a krajolik baš kao iz razglednice prava zagorska zima!
Cesta skliska ko sapun, pa Mirjana vozi polako, boji se da ne izleti u kakav jarak. Kad gle, tik uz rub ceste, ona uoči malo bijelo nešto. Prva joj misao: Aha, netko ostavio plastičnu vrećicu ili krpu! No, kad se bolje zagledala kroz šajbu, skužila je to je mače! Baš se zapeklo za hladni asfalt, jadno ni makac. Oko njih polja, sela daleko, ni kokoš na vidiku. Samo bog zna kako je mali završio tu. Najvjerojatnije ga je netko istovario nasred polja, ko stari televizor da se slučajno ne vrati doma, eto.
Kod nas je, nažalost, praksa ostaviti neželjene životinje usred ničega ne da im se vući do najblićeg skloništa, a ni do prve kuće.
Brzinski Mirjana vadi mobitel, škljocne i odmah objavi sliku u SOS albumu na Facebooku, upisavši okvirnu lokaciju nesretnika. Tko zna, možda upali.
U Zagrebu, uz jutarnju kavu, Petra iz (čiste znatiželje, naravno) otvara album. I što vidi? Onaj isti bijeli mačić, ravno nasred ceste! Oči ko ping-pong loptice, sav u šoku Ajme meni, opet nikakve koordinate, opet nema broja… Di da idem, molim lijepo?, zakoluta očima Petra i pošalje bijesnu poruku pošiljatelju slike. Srećom, ispostavilo se da su njih dvije već pričale prije mjesec dana baš kad je Mirjana s prometnice dovukla sličnu bandu mačića.
Abonent Mirjana se ne javlja odmah, a Petra već scenarije piše u glavi: Doći ću, neće ga više biti, sigurno se negdje skrio… Treba joj sat vremena do tamo, a mačak neće valjda ostati čekati ko kip u muzeju.
Ipak, Mirjana javlja našla je kartonsku kutiju, nagovorila preplašenu pahuljicu da uđe i zbrinula ju u autu, nema bijega ni na zadnja vrata.
Dogovore se da će se naći kod nekog mosta u pola puta da mačka promijeni skrbnika. Gdje će dalje, još nije odlučeno možda u plaćeni smještaj, možda kod veterinara, a možda kod tete mačkoljupke Marine, samo da ona ima mjesta, naravno.
Kad ga je Petra preuzela, mali je ispuštao zvukove ko traktor siktanje, mjaukanje, transformirao se u zvijer, a u biti je srčeko. Primijetila je nešto zanimljivo bijela dlaka i plave oči. Lijepo za fotke, ali i znak da bi, u hrvatskom iskustvu, to mogla biti guba: često su takvi mačići gluhi.
Marina, kao da je znala da je spominju, baš tada šalje poruku ima li što novo i može li preuzeti pacijenta? Dogovor pada: mače ide k njoj tek sutra, jer navečer jedan drugi mačak odlazi pa mora dezinficirati kavez. Petri nije ostalo drugo nego smjestiti malca doma mužu nije do novih stanara, a njihove mace ne trpe uljeze: mogu ogrebati kauč ili, ne daj bože, zaliti muževe tenisice.
Mali je prvi dan proveo u kupaonici, s dekicom, pijeskom i hranom. Jeo je, pa spavao, pa opet jeo, pa opet spavao. Tek kad su navečer zazvučali očajni mijau, bilo je jasno da od mira i serije nema ništa.
Petra odluči umiriti beštijicu. Ustane, obuče leopard pidžamu (zašto ne, da bude jedna od njih), sjedne na pod s mačićem u krilu. Mali je gledao s nevjericom: Ti simpatična, al nisi ti zaista mačka! Ipak, trud se isplatio ubrzo je počeo žmiriti, pa i preo kao traktor.
Potom se zavukao Petri u ruku, nježno je primio šapicama i uvalio njuškicu u dlan. Divlja zvjerka? Ma kakvi samo preplašeni mladić. Kako je završio na cesti? Obično životinje bacaju iza grmlja ili kraj kontejnera, a ovaj je baš bio nasred ceste. Možda je tražio toplinu pa završio pod autom, a onda iskočio.
Noć provesti u WC-u? Ni u ludilu! Mijaukao je dok ga nisu preselili u kuhinju, podložili deku i dali jastuk. Kad se smjestio, odmah je zaspao snom pravednika.
Ujutro transport do Marine na liječenje prehlade i oštećene šape. Testovi potvrde Petri najveći strah: mače ne čuje ništa. Ali nema panike za stan ga to neće smetati, samo će biti posebniji. Kad mu nađu dom, bit će mu super. Gluhoća ima svoje čari neće bježati na svaki trzaj vrata. Iako, što kažu svi koji imaju takve mace itekako oni znaju kad se otvara frižider i onda daju sve od sebe da ne bi doma bilo dosadno!
