Starenje nije nešto protiv čega se treba boriti to je proces koji treba poštivati. Godine ti ne oduzimaju ljepotu, vrijednost ni svjetlost. Ako išta, one ih otkrivaju još više. Iz godine u godinu, slojevi tuđih očekivanja lagano padaju, a ostaje ono što zaista jesi osoba ispod buke svijeta.
Vrijeme te ne smanjuje ono te pročišćava. Brusi oštre rubove koji ti više ne koriste i jača one strane tvoje osobnosti koje su doista važne. Uči te da otpustiš teret stvari koje nikada nisu ni bile tvoje potrebu da impresioniraš druge, osjećaj da moraš pripadati svugdje i svima biti sve.
U tom trenutku oslobađanja događa se nešto snažno. Postaješ više svoja nego što si ikada bila.
Bore na licu nisu znak nestajuće mladosti one su zemljovid tvojih smijeha, tuge, hrabrosti i ljubavi. Srebro u tvojoj kosi nije gubitak boje to je kruna tvojih iskustava, dokaz borbi koje si vodila i trenutaka koje si čuvala u srcu.
Godine donose jasnoću. Vidiš što ti je važno. Voliš svjesnije. Govoriš istinito. Držiš čvrsto ono što je bitno, a mirno puštaš ono što nije.
Starenje te ne čini manjom osobom. Ono ti daje dubinu. Mudrost. Dovršenost.
Zato svaku novu godinu dočekaj ne sa strahom, nego s zahvalnošću zbog mudrosti koju si stekla, zbog snage koju si pronašla i zbog iznimne žene u koju se neprestano pretvaraš.
Jer, kako kažu u Zagrebu: “Nije važno koliko imaš godina, već koliko života ima u tvojim godinama.”
