Ova priča dogodila se prije nekoliko mjeseci. Jedne večeri, Vilim se vraćao iz zračne luke u Zagrebu, kamo je išao po mamu koja je bila na izletu kod rodbine u Splitu. Na povratku, negdje kod Lučkog, sretne djevojku kako stoji na rubu autoceste i to mokra ko miš, kao da je prošla slapove Krke, a ne Zagreb.
Vilim, naš galantni junak koji još uvijek ima onu dozu slavonske ljubaznosti, odluči stati i pogledati o čemu se radi (naravno, nije mu naškodilo što je cura slatka ko kremšnita). Pričaju oni malo, a Vilim joj, kao pravi gospodin, pruži svoju jaknu jer sirota djevojka, Iva joj je ime, bila je mokra do kože.
Kako se ispostavilo, otac joj je bio takav kakvih ni u najgorim telenovelama na HRT-u nema digao je ruku na nju. Iva ga moli da je odveze barem do glavnog kolodvora, gdje može prespavati na klupi, zove noćnu dozu zagrebačkog romantizma. Ali Vilimu nije bilo svejedno nije mogao tako olako pustiti Ivanu van na kišu. Predloži joj da ostane kod njega. I eto, cura se useli.
Prođu tri mjeseca, sve je išlo kako treba, kad odjednom iznenađenje! Jednog dana, Ivi nije bilo dobro i ispostavilo se da je trudna. Vilimu je na početku iz ruku ispala šalica francuske kave od šoka, ali ubrzo odluči nema šanse da pobaci! Odmah je zaprosi, na tipično hrvatski način, s cvijećem i Kraš čokoladom.
Najzanimljivije je to što sada Vilim svima po kvartovskim kavanama hvali kako mu žena kuha bolje od svake zagrebačke punice i kako mu je dom sad kao iz reklame za Podravku. Ali ima Vilim i malu tajnu on zapravo nikada nije ni znao kako je to voljeti ženu. I ostaje uz nju iz suosjećanja. Ne zna koliko će ovaj brak trajati, ali jedno je sigurno: svaki dan mu srce poskoči kad vidi smiješak na njenom licu i to mu je, kaže, dovoljno za sada.
