ManaNjegova mana, koju je godinama skrivao, konačno je izašla na vidjelo i sve promijenila.

Kad su se jahači približili, pas je podigao glavu i pogledao ih očima punim takve boli da je djevojci srce preskočilo, a suze navrle na oči…

Maja je navukla ogrlicu konju na glavu i izvela ga iz boksa. Zavezavši čvor na uzici za razvezivanje u prolazu štale, djevojka se divila kobili.

Vranac, s bijelim čarapicama na sve četiri vitke noge, Vihor je bio san mnogih jahača.

Uzevši četku, počela je čistiti konja, ne zaboravljajući ga hvaliti. Vihor je nervozno prebacivao težinu s noge na nogu, podizao glavu i osluškivao.

Maja je nježno pomilovala konja po vratu, ne shvaćajući što mu se događa:

— Što je, Vihore? Što te muči?

— Razgovaraš s konjem? — upitao je pristigli štalski radnik.

— Stipe, danas je s njim nešto čudno, — Maja je nastavila gladiti sjajni vrat konja. — Dovezen je prije mjesec dana, a nikad se ovako nije ponašao…

— Nešto ga brine, — primijetio je stariji muškarac, preletjevši kobilu iskusnim pogledom. — Predivan je!

— I narav mu je izvrsna, — potvrdila je Maja. — I odlično je dresiran, još uvijek ne shvaćam kako ga se prijašnja vlasnica mogla odreći.

— Znači, postoji skrivena mana, — zamišljeno je rekao Stipe.

— On nema mane! — odmah je skočila u obranu svoje ljubimice Maja.

Vihor je zatresao glavom, kao da potvrđuje riječi vlasnice.

— Gle ga, uvrijedio se, — nasmiješio se Stipe i otišao svojim poslom.

Osedlavši Vihora, Maja ga je izvela iz štale. Kobila je pozorno osluškivala zvukove iz okoline, sumnjičavo gledajući prema cesti iza koje se nazirao gaj.

— Baš tamo ćemo danas, — primijetivši kamo konj gleda, rekla je Maja. — Na poligonu si odličan, vrijeme je da upoznaš našu prirodu.

Maja je vješto sjela u sedlo i, stegnuvši uzde, uputila konja prema gaju…

Tog lipanjskog jutra još nije bilo sparine, pa je bilo ugodno jahati po svježini. Vihor je poslušno išao kamo ga je jahačica usmjeravala. Povremeno bi stao i pomno osluškivao zvukove gaja.

Pustivši konja u kas, Maja je usmjerila Vihora stazom kojom je voljela jahati na Zlatnom.

Djevojka se sjetila kako su joj prije dva mjeseca njenom konju postavili lošu dijagnozu, pa se morala rastati od vjernog prijatelja. Poslan je na seosko imanje gdje je zrak bio čišći, a napadi kašlja rjeđi.

Za natjecanja joj je trebao konj, pa su s trenericom počele tražiti odgovarajućeg. Potraga je završila onog dana kad je Maja ugledala Vihora u jednom od zagrebačkih konjičkih klubova, i nakon što ga je zajahala, shvatila da je to njen izbor.

Konj je bio odlično dresiran i blage naravi. Klub je izdvojio sredstva, i Vihor je promijenio dom.

Sada, prisjećajući se trenutka kupnje, Maji je palo na pamet kako se čudno ponašala prijašnja vlasnica. Žurila je s dovršenjem posla, kao da se želi što prije riješiti Vihora.

Što se dogodilo? Zašto je vlasnica odlučila prodati tako izvrsnog konja?

Vihor je naglo stao. Maja je jedva uspjela ostati u sedlu, toliko je duboko utonula u misli. Kobila se ukopala na mjestu, i koliko god je jahačica pokušavala ostruganuti, nije se pomaknula.

— Zašto ne želiš naprijed?

Vihor je tiho frknuo, i dalje stojeći. Blago je okrenuo glavu i pogledao udesno.

Maja je također pogledala u tom smjeru, ali nije vidjela ništa osim trave i drveća. Što je moglo privući konjevu pažnju?

— Želiš li onamo? — Maja je olabavila uzde, dajući Vihoru slobodu izbora smjera. — Neka bude po tvome…

Vihor je skrenuo s puta i krenuo prema mjestu odakle se čuo jedva čujan cvil, koji je ubrzo čula i Maja.

Konj se zaustavio kraj breze. Na travi je stajala kutija, pritisnuta debelim granama. Iz kutije se čuo cvil.

Maja je brzo sjahala. Odgurnuvši grane s kutije, otvorila ju je. Unutra su bila tri mačića, tek otvorenih očiju. Jecali su, dozivajući majku od koje su tako okrutno odvojeni.

Maja je osjetila val bijesa:

— Kako netko može biti tako okrutan?! — djevojka je podigla kutiju i prišla konju. — Vihore, brzo kući!

*****

— Nevjerojatno! — uzviknula je Iva, Majina trenerica.

— Vihor me odveo ravno do kutije, — zaključila je Maja svoju priču.

Brzo je donijela mačiće u konjički klub k lokalnom veterinaru. Mališani su bili zdravi, i za dvoje su se već našli budući vlasnici. Trećeg je odlučila uzeti Maja.

Crni mačić s bijelim šapicama očarao ju je sličnošću s Vihorom. Čim mačići odrastu, otići će u nove domove.

— Vihor je plemenit konj! — s divljenjem je rekla Iva. — Ljudi prolaze, a konj ne.

U međuvremenu su Maja i Vihor potpuno uronili u pripreme za predstojeća natjecanja. Klub je od para očekivao visoke rezultate.

Pripreme su oduzimale puno vremena, a par je uvijek trenirao na poligonu. U srpnju su uspješno nastupili na lokalnom natjecanju, osvojivši drugo mjesto u srednjem razredu.

U kolovozu su uslijedila regionalna natjecanja u susjednoj županiji, odakle su se vratili s pobjedom. Pred njima je bio nastup u Zagrebu, za koji su počele temeljite pripreme.

— Maja, čekam te na poligonu za četrdeset minuta, — rekla je Iva, zavirivši u štalu.

Vihor je stajao u prolazu i nervozno prebacivao težinu. Konj je drhtao cijelim tijelom, a njegovo glasno rzanjje odjekivalo je okolicom.

— Tiho! Tiho! — Maja je pokušavala smiriti kobilu.

— Što mu se događa? — zabrinuto je upitala trenerica, koja nikad nije vidjela Vihora u takvom stanju.

— Potpuno isto se ponašao onog dana kad smo našli mačiće u gaju, — odgovorila je djevojka.

— Jahač s njim izvan kluba, možda se nešto dogodilo, — Iva se osmjehnula. — Povedi Stipu.

Dvadeset minuta kasnije, dva jahača izjahala su s područja konjičkog kluba. Maja je prepustila Vihoru da bude navigator u ovom putovanju.

Prošli su ravni red kuća na periferiji grada i, izbivši na cestu, uputili se prema gaju.

Odjednom se Vihor naglo okrenuo i krenuo uz cestu. Automobili su jurili, netko je trubio, bojeći se da jahači ne iskoče na cestu.

— Kakva hira, ići za konjevim ćefom! — gunđao je Stipe, ne shvaćajući što ili koga traže.

— Bolje provjeriti što muči Vihora, nego poslije žaliti… — Maja nije dovršila.

Na rubu ceste ležao je automobilom udaren ovčar. Kad su mu se jahači približili, pas je podigao glavu i pogledao ih očima punim takve boli da je djevojci srce preskočilo, a suze navrle na oči.

Pronašli su uzrok Vihorove uznemirenosti…

Maja je sjahala s Vihora, nastavljajući ga hvaliti. Upravo su nastupili na regionalnom natjecanju u slobodnom programu srednjeg razreda, i djevojka je bila zadovoljna rezultatom.

— Veličanstven nastup! — pritrčala im je Iva.

— Vihor savršeno osjeća glazbu! — popravljajući stremene, oduševljeno je rekla Maja. — Ovo je najljepši konj u svemiru!

— To je konj s velikom manom! — začuo se iza djevojke oštar ženski glas.

Maja se okrenula. Na riđem konju sjedila je žena u fraku, pripremajući se za nastup. Lice joj se činilo nejasno poznato…

— Zašto to govorite? — neljubaznim tonom odgovorila je Maja. — Potpuno ne poznajete Vihora! To je plemenit konj…

— S manom! — žena je prekinula Majin govor. — Odlično poznajem tu kobilu!

— Bivša vlasnica… — rekla je Iva, prepoznavši prijašnju vlasnicu Vihora.

— Kako možete tako govoriti o njemu?! — Maja se kategorički nije slagala s mišljenjem žene.

— U godini vlasništva nad ovim konjem, doveo mi je nekoliko lutajućih pasa i mačaka, — kao da je izbacivala riječi, odgovorila je žena. — Prethodna dva vlasnika odrekla su ga se upravo iz tog razloga, kako se ispostavilo…

— Vi jednostavno niste mogli shvatiti i spoznati koliko je ovaj konj plemenit! — usprotivila se Iva. — To se ne zove “mana”, nego plemenitost!

Maj je pritrčao ovčar i, veselo mašući repom, pogledao vlasnicu odanim očima.

Oskar je bio upravo onaj pas kojem je prošle godine Vihor doveo pomoć. Potraga za vlasnikom ovčara nije dala rezultate, pa ga je Maja odlučila zadržati.

Doma ih je čekao odrasli crni mačak s bijelim šapicama, kojeg je Maja nazvala Zvjezdan.

Stipe je postao ponosni vlasnik šteneta koje su Maja i Vihor pokupili prošle jeseni.

Iva je dobila trobojnu mačku dovedenu s prošlog natjecanja.

I još tri psa i četiri mačke koje je Vihor spasio, a kojima su uspješno pronađeni vlasnici. I sve se to zove “manom”?

— Možda je mana u vama… — hladnim pogledom prešavši preko žene, Maja je odvela Vihora dalje od bivše vlasnice.

Tog dana Maja i Vihor osvojili su prvo mjesto. Vraćajući se navečer kući nakon natjecanja, Iva i Maja čule su kako konj udara kopitom o pod prijevoznika, očito s namjerom da privuče pažnju.

Zaustavivši auto, brzo su otvorile vrata prijevoznika. Vihor im je odgovorio glasnim rzanjem. Netko je hitno trebao pomoć…

Ponekad ono što drugi nazivaju manom, zapravo je dar koji nas čini ljudima – i koji nas nauči da prava vrijednost nije u savršenstvu, nego u srcu koje osjeća i pomaže.

Rate article
Add a comment

;-) :| :x :twisted: :smile: :shock: :sad: :roll: :razz: :oops: :o :mrgreen: :lol: :idea: :grin: :evil: :cry: :cool: :arrow: :???: :?: :!:

3 × two =

ManaNjegova mana, koju je godinama skrivao, konačno je izašla na vidjelo i sve promijenila.
Ismijavali su ženu u invalidskim kolicima—dok nije ustala i otkrila tko je zapravo