Žena (41) moli — pusti me u Tursku, toliko sam umorna. Vratila se — blista. Za tri dana prijateljica pošalje fotografiju. Podnio sam zahtjev za razvod.

46godni sam, oženjen 18 godina. Žena mi se zove Marija, 41godina. Dvoje djece sin Luka, 15, i kćerka Maja, 12. Obična obitelj: posao, dom, škola, rijetki izleti u kino.

Prije tri mjeseca Marija je počela neumorno pritišće:

Ivane, pusti me bar jednom doista odmoriti. Toliko sam umorna. 18 godina podizanja djece, kuhanja, radnog stresa. Želim na more, tjedan dana, s Katom. Samo plaža i more.

Kata je njena najbolja prijateljica, također u braku, dvoje djece. Smatrao sam da je to normalno.

Cijeli mjesec mi je Marija molila svaki večernji sat:

Molim te, Ivane, stvarno trebam odmak. Umorna sam do kostiju.

Napokon sam popustio:

Dobro, ali bez klubova, bez drugih muškaraca. Samo sunce i pijesak.

Marija se ozarela, zagrlila me i uzviknula:

Hvala ti, dragi! Samo tjedan, vratit ću se odmah.

Kupio sam joj putovanje u Grčku Hvar. Otišla je i za tjedan dana se vratila.

Kad se vratila, primijetio sam promjenu. Prošlog tjedna provodio sam vrijeme s djecom: kuhao, čistio, vozio ih na izvannastavne aktivnosti. Bilo je naporno, ali izdržavao sam.

Marija se vratila u nedjelju navečer. Ušla je u stan i više je nisam prepoznao. Sunčala je, sjajila, oči su joj blistale. Zagrlila je djecu, poljubila me, nasmijala se.

Kakav odmor? upitao sam. Super! Nikad nisam bila tako opuštena! Hvala što si me pustio!

Večer bila je neobično nježna. Šaputala mi komplimente, šala se, smijala se. Pomislio sam: odmorila se, vratila se i sve je u redu.

Ali za dva dana primijetio sam neobičnost. Kata više nije dolazila u posjet. Prije je svake subote bila kod nas, pili čaj i čavrljale. Sad je tišina.

Upitao sam Mariju:

Gdje je Kata? Bile ste nerazdvojne.

Marija je samo slegnula ramenima:

Ne znam, možda je zauzeta ili se naljutila. Neću se uplitati, ženske stvari.

Tada su došle fotografije i sve se srušilo.

Tri dana nakon povratka dobio sam poruku od Kate. Nikada nismo izravno razmjenjivali poruke, pa me iznenadilo.

Otvorio sam i pročitao:

Ivane, oprosti što se miješam, ali moraš znati istinu. Evo kako se tvoja žena odmara. Pokušala sam je zaustaviti, ali nije slušala. Ne želim biti kriva za lagu.

Ispod je bilo petnaest slika.

Prva Marija na plaži s nekom muškom, zagrljeni. Druga u baru, on je poljubio joj vrat. Treća smije se, on drži njena bokove. Četvrta plešu u noćnom klubu.

Svaka sljedeća slika bila je sve gora. Na desetoj se ljube. Na dvanaestoj stoje pred hotelom, drže se za ruke.

Ruke su se tresle, telefon mi je klizio iz ruke. Sjedao sam u kuhinji, gledajući u ekran, ne vjerujući, ne želeći vjerovati.

Ali to je bila ona. Moja žena, s kojom sam proveo osamnaest godina.

Kad sam pitao i ona je sve negirala Marija je bila u spavaćoj, gledala seriju. Prišao sam, sjedio pored nje:

Marija, tko je taj čovjek na slikama? uzdrmala se, posivjela.

Koji čovjek? Koje slike? uzviknula je.

Pručio sam joj telefon. Pogledala ga, zamrznula se. Lice joj postalo bledo kao papir.

Ovo je to što ti je Kata poslala? Da. Tko je on? zaplakala je.

Ivane, to nije ono što misliš! Bio je samo poznanik, popili smo, ja Marija, na tim slikama je petnaest trenutaka plaža, bar, klub. To nije samo poznanik. zatupila je ruke na lice.

Oprosti me. Ne znam što me je preplavilo. Popili smo, opustila sam se bio je to samo jedan put! Jedan put? izgovorio sam gorki smiješak. Na jednoj slici dan, na drugoj večer, na trećoj noć. To nije jedan put. Šutjela je, zatim tiho:

Bila sam budala. Oprosti. Nismo htjeli da te varam.

Ali varala je. Plakala je jače. Ustao sam i izašao iz sobe.

Donio sam odluku i nisam se preokrenuo. Te noći nisam mogao spavati. Ležao sam, gledao u plafon, razmišljao. Osamnaest godina zajedno. Dvoje djece. Zajednički život. I sve to uništeno za tjedan dana.

Ujutro sam otišao k odvjetniku. Ispričao sam cijelu priču. On je rekao:

Fotografije nisu izravni dokaz prevare na sudu, ali ako ona ne želi brak, možemo ga razrijesiti brzo.

Vratio sam se kući i rekao Mariji:

Marija, razvedimo se.

Gledala me je s užasom:

Ivane, razmislimo! Razgovarajmo! Popravit ću se!

Nisam imao što reći. Povjeravao sam ti, pustio da odspusti. Ti si me izdala.

A djeca? upitao sam.

Djeca će ostati s tobom. Možeš ih viđati, ali više nećemo živjeti zajedno. Plakala je.

Ne, Ivane, ne moraš tako pokušavala je.

Odluka je bila donesena. Mjesečnom razvodom smo službeno završili. Djeca su ostala uz mene. Marija se preselila kod roditelja, viđala ih je vikendom.

Tri mjeseca prošlo. Djeca su se navikla na novi život. Počelo je teško, ali sada je sve u redu.

Marija je pokušavala vratiti se. Šaljala je poruke, zvala, tražila oprost. Govorila je da je to bila greška, da se kaje.

Ni jednoga puta nisam odgovorio.

Shvatio sam da se povjerenje može izgubiti jednim noćnim činom i da se nikada ne obnavlja.

Nedavno sam sreo Katu na ulici. Nesigurno se nasmijala. Zaustavio sam se:

Kata, hvala ti što si mi rekla istinu.

Uzdahnula je:

Dugoro sam razmišljala hoću li to reći ili ne. Ali odlučila sam: moraš znati. Oprosti što je sve tako ispalo.

Ne opraštaj se. Postupila si ispravno. Pozdravili smo se i otišao dalje.

Sada živim sam s djecom. Radim, kuham, čistim. Umoran sam, ali ne kajem se ni sekunde.

Bolje je biti sam i znati istinu, nego živjeti u braku s izdajicom.

Je li muž imao pravo odmah podnijeti zahtjev za razvod nakon što mu je prijateljica žene poslala fotografije, ili bi trebao pokušati oprostiti i sačuvati obitelj zbog djece? Je li prijateljica koja je poslala fotografije izdajica ili poštena osoba? I najvažnije: ako je žena jednom prevarila na odmoru, znači li to da je varala i prije, ili je to bila jedina greška?

Rate article
Add a comment

;-) :| :x :twisted: :smile: :shock: :sad: :roll: :razz: :oops: :o :mrgreen: :lol: :idea: :grin: :evil: :cry: :cool: :arrow: :???: :?: :!:

19 + ten =

Žena (41) moli — pusti me u Tursku, toliko sam umorna. Vratila se — blista. Za tri dana prijateljica pošalje fotografiju. Podnio sam zahtjev za razvod.
Întoarce-te și ai grijă de mine