**Prvo izdanje Petra: lekcija koja ga je pratila cijeli život**
Petar Horvat još od malena nije bio siguran u sebe zbog svoje niske visine. U vrtiću u Zagrebu bio je najmanji čak i djevojčice su mu izgledale viši. Nije imao nikakve prijatelje, igrao se sam, a kad su ostali djeca uzimala njegove igračke, on je šutio i trpao se, nikada se ne žaleći roditeljima.
U osnovnoj školi se situacija nije popravila. Zovu ga mravinjak, zadirkivaju ga i on sve više stiska šake. Kada su šale postale nepodnošljive, zamolio je roditelje da ga upišu u sportski klub.
Nekoliko godina kasnije jedne se ne prepoznaje. Odrastao je, ojačao, njegovo tijelo postalo je mišićavo i zategnuto. Već u devetom razredu djevojke su počele pokazivati zanimanje, ali Petar je pamti sve povrede iz djetinjstva i nije želio nikoga pustiti blizu.
**Prva veza i prvo razočaranje**
Kad je upisao studij na Fakultetu elektrotehnike u Splitu, njegov život se promijenio. Postao je samopouzdaniji, lako je sklapao prijateljstva, a djevojke su mu s lakoćom pokazivale simpatiju.
Tada je upoznao **Ljubicu Babić**, studenticu koja je iznajmljivala stan u centru Splita. Isprva ga je samo odvlačila do ulaza, ali jednog dana ga je pozvala da dođe kod nje. Tako su započeli bliskiji odnos.
No, to mu nije donosilo pravo zadovoljstvo. Jednog dana, slušajući svoje srce, Petar je predložio:
Oženi se smna.
Ljubica se nasmijala:
Petre, pred tobom je cijeli život! Privlačan si, sportaš, i vjeruj mi, imaćeš još mnogo djevojaka. Možeš se družiti skime god želiš, a onda izabrati onu najbolju.
Ozbiljno? njegov glas je postao hladan.
Naravno! odmakla je ramena. Imam mladoženju. On je najzgodniji i najbogatiji u našem kvartu, stalno mi šalje novac da ne moram živjeti u studentskom domu. Snjim se viđamo samo za praznike, a stebe provodim noći.
Te riječi ga su pogodile po dušu.
Znači, ja sam samo privremena opcija? pitao je gorčinom u glasu.
Petre, stvarno mi se sviđaš! Ali ti sam to i sam shvaćaš
Petar je ustao i počeo pakirati stvari.
Jesi li razljutio? nasmijala se Ljubica, gledajući ga. Dobro je da si sada otkrio istinu. Samo nemoj odmah vjerovati djevojkama. Najprije je bolje da ih bolje upoznaš prije nego što otvoriš srce.
Petar je otišao osjećajući se iskorištenim.
**Toplina doma umjesto slomljenih iluzija**
Kad se vratio kući, bacio je kofer na prag.
Sine, što se dogodilo? zabrinula se majka. Neće li se brak održati?
Propala je priča, kratko je odgovorio, vadeći prsten iz džepa. Drži ga. Trebat će ti više nego meni.
Majka je tužno pogledala sina.
Lijep prsten, nosit ću ga i ja, uzdahnula je. Idi u kuhinju, ispekla sam tvoje omiljene pogačice i pripremila čaj smentom. Sjednimo, popričajmo.
Petar je osjetio toplinu i brigu koje mu toliko nedostaju posljednjih dana.
**Još jedan udar na samopouzdanje**
Na fakultetu je izbjegavao susrete sLjubicom, ali ona se ponašala kao da se ništa nije dogodilo. Nakon predavanja šetala je ruku pod ruku sKrunoslavom, šaptala snjim, a potom nestajala u nepoznatom smjeru.
Petar je shvatio da njegove riječi nisu bile ništa drugo nego izgovor. On je bio za nju privremena zabava, zamjena do sljedeće povoljne opcije. Ta misao mu je ostavila gorak okus u duši.
Ipak, nekoliko dana kasnije došla je nova kušnja.
Petre, dođi na moj rođendan! neočekivano mu je rekla **Tamara Kovačić**, jedna od najljepših studentica njihove grupe.
Ali je li to bila prilika za nešto stvarno ili nova zamka?
**Pouka**
Petar je, kroz sve te udarce i razočaranja, shvatio da prava snaga ne leži u vanjskom uspjehu ili priznanju, nego u sposobnosti da se ne povjeri površnim obećanjima i da cijeni istinsku toplinu obitelji i prijatelja. Na kraju, spoznaja da je najvažnije biti vjeran samome sebi i graditi odnose temeljene na poštovanju, donijela mu je mir koji nijedna lažna ljubav nikada nije mogla pružiti.
