Matea! Gdje si?! Daj se pojaviti! Ne moraš se vraćati kući! Čuješ li me?! Neću te pustiti!
Mala djevojčica od oko pet godina, koja se ušuškuje u gužvu koprive uz ogradu jedne starinske seoske kuće u blizini Vukovara, sjedi na zagrijanoj suncem zemlji, zatvara uši šakom i tiho prešuškava nešto sama sebi.
Čuj me, Mate!
Matea ne čuje!
Mogla bi i oči zatvoriti da ne vidi zrelu, lijepu ženu koja stoji na pragu bakeve kuće! Ali ne smije! Inače bi je ona primijetila. Tako se i dogodilo. Kad je Matea već bila sakrivena iza kućnog kulisa, tiho tiho je sjedila, toliko tiho da je čak zaspala. Probudila se tek kada ju je snažan šamar odveo za uho, pa se bojala da ga ikada više dotakne. Bilo je toliko bolno!
Lijepa žena nije Mateina majka, nego teta Anđa majčina sestra. Anđu Matea ne voli jer je bezotacna. Što to znači Matea još ne zna, ali nagađa. Pita susjeda Ivana, koji je već punoljetan, jedanaestogodišnji dječak. Ivan mu je puno više poznato od Matee. Rekao je da bezotacnost znači da Matea nikome ne treba nema ni oca ni majke, samo tetu i staru baku. Baka će uskoro umrijeti, a Anđa će je morati uzeti, a to Ani uopće ne želi. Imam dovoljno vlastite djece, kaže ona.
Zašto me tako kažnjavaš?! Mamo! Zašto šutiš! To je sve ti! Poslušavala sam Natu, dok nije donijela pola hrane, a sad što? Moj stan nije gumen! Stisnuti smo tamo ko sardine u limenci! Ja, muž, dvoje djece i svekrva, sve to u dva kruga! Gdje da ju stavim?! I čemu?
Ne smiješ, Anđa! Ona ti je rođena!
Nije mi ništa! Nisam tražila da je rađam! Natu sam rekla da s njegovim ljubljenikom nema šanse! Imala sam pravo, zar ne? Naravno! Nata je nestala, a on je otišao kao duh pred zoru!
Što je dijete učinilo protiv tebe?
Ništa! Smeće Ne mogu, mama, razumiješ? Nema mi snage! Svi se šale Ne možeš im se suprotstaviti! Bacam se, pokušavam zaraditi i najmanju kunu, a sve bezuspješno! Jedno razbije školsku staklu, drugo traži nove traperice Gdje da uzmem toliko novca? Našli su milionericu! Otac im ne puše u usta! Plaća mu je i dalje k’o golog! Ja sve radim do posljednje kune! A on? On je na jednoj poslovnici umoran, jadni! A posao ne udari ležernog! Sjedi u krugu i pola dana uči dok šef ne kaže! Kad se umormi, malo se zadubi i zadovoljan je! Kako živjeti, mamo?
Žao mi je, draga, što ti ne mogu pomoći Jedino što mogu je predati te u dječji dom, a to je grijeh!
Grijeh, mama, ne moj!
Ko bi se protivio!
Neću je voljeti, razumiješ li to ili ne?!
Pa nemoj! Najvažnije je da živi u obitelji! Sramota Ah, Anđa Zar ne kažeš da bi bilo lakše kad bi te voljeli? Ista je i njena duša
Duša Dušu, mamo, ne možeš nahraniti basnama o ljubavi ako je živa! Ipak će nešto tražiti. Gdje da je uzmem? Nećeš reći? I o ljubavi ne razmišljaj previše! Prošlo je vrijeme kad mi je bila potrebna! Dosta! Djevojka je odrasla Postala je pametnija
Matea iz tog razgovora, dok se skrivala ispod bakine postelje, ne razumije ni pola. Ali zapamti gotovo sve. U vrtiću su je učitelji uvijek hvalili kažu da ima dobru pamćenje. Matea se trudi. Pažljivo sluša, a onda sve može prepričati riječ po riječ!
Matea! Koliko još mogu zvati?! Ako se ne pojaviš, umri ćeš od gladi! teta Anđa opet se pojavila na pragu, ali kratko.
Baki opet ne stoje dobro i Matea čuje njene jecaje čak i iz svoje skrovišta, iako su ograda i koprive daleko od kuće.
Neka bude gladna! Bar da nije pretučena! pomišlja Matea, znajući zašto joj je teta trebala. Jutros je Anđa naredila Matei da opere pola poda i stepenice na trijemu. Matea je zaboravila. Zabavila se. Ivan joj je poklonio staru crvenu kolica bez jednog kotača. Matea se radovala! Imala je malo igračaka: staru lutku Marinku, koju je baka šivala od starog maramice, i sivog zečića s jednim očima. Taj zečić je Mateu najviše volio. A još mami je ostavila lijepe plave perlice poklon od djeda. Baka je pričala da za te perlice na sajmu vrijedi samo škrinju, ali Matea nije marila koliko koštaju. Raširila je perlice po stepenicama trijema, i za nju je to bilo more, planina i zmaj, kao u knjizi koju ne smije uzeti s police. Baka ne dopusti! Kaže da Matea može slomiti knjigu.
To je nepravedno! Matea nikad nije cepala knjige! Voli ih, čak i one bez slika. Još ne zna sve abecede, ali tri slova već je naučila. Kad ih vidi na knjigama, jako se raduje. Kad ih prepozna, druge će također naučiti, čim se potrudi.
Večer spušta dvorište laganim plaštom tamne tišine. Komarci zuje iznad ušiju, a Matea uzdahne. Vrijeme je za odlazak. Možda neće dobiti večeru, ali teta Anđa je već tri puta trčala po dvorištu, obavljajući poslove, i sada je umorna. Na Mateu joj ne ostaje snage. Malo će je zakričati i gotovo.
Matea izlazi iz skrovišta i kreće prema trijemu. Tamo već sjedi na stepenicama mrka teta Anđa.
Došla? Oprosti mi Gdje si bila? Cijela prljava Idi u kuću!
Matea izdahne. Danas je više neće klevetati. Čak i odrasli se umore od vrištanja. Može poći k baki, nasloniti se na njenu suhu toplu ruku i malo pričekati. Bol će popustiti, a baka će se sažalijevati nad Mateom. To je najvažnije cijelog dana. Lagani dodir, tihi šapat i riječi
Volim te, moja mala! Volim
Nitko drugi Mateu nije izgovarao takve riječi. Mama nije stigla, a teta Anđa očito nije ni znala. Matea je čula kako Anđa kritizira baku što malim riječima govori, a svojoj kćeri ništa ne kaže.
Matea ne vjeruje. To ne može biti istina. Samo odrasli su čudni. Loše pamte, a dobro zaboravljaju. Pitala je tetu Anđu zašto to radi. Baš kao da izriva ranicu. Odlukaš kožu i opet boli. I toliko puta dok rana ne zacijeli Ali čak i kad zacijeli, ako stalno povlačiš kožu, ostaje ožiljak. Pita se zašto onda? Zato što ruke svrbe! Baka to kaže i grdi Mateu kad to čini. Zanimljivo, a kad ne vole, što boli? Dušu? Baka je rekla da je tako. Što onda svrbi u duši, da odrasli stalno sami sebe povređuju? Čudno je
Kad bi Mateu pitali, rekla bi odraslima što učiniti da bude dobro svima. Baki rekla bi: Volim te, teta Anđa!, i sažaljivala bi je, jer Matea sažaljuje večerima. Tako je jednostavno! Uzeti i sažaljivati! A tetu Anđu dopustiti baki da to učini Teta Anđa je snažna! I vrlo pametna! Ali Matei je nekako žao Jer, po riječima tete Anđe, nitko je ne voli I nikad nije volio. Laže, naravno, da nitko nije. Ali ne bi plakala po noći u jastuk da je vole! Matea zna. Jer i sama plače Zna da kad baka ode, nitko je neće voljeti
Baka joj miluje glavu, izgovara svoje riječi i pušta je.
Idi, dijete! Vrijeme je za spavanje!
Matea je navikla slušati. Okreće se i odlazi, ne primjećujući kako je baka tiho krišom križa na leđima, šaptajući nešto.
Želi joj se piti, pa Matea tiho priđe kuhinji, nadajući se da li je teta Anđa tamo.
Što želiš?
Vode
Mnogo ti vode mrmlja teta i poslužuje čašu mlijeka i tanjur s krumpirom i velikim komadom kruha. Jedite! Vodu sam zagrijala. Mamku okupam, a zatim tebe. Prljava, ko malog vraga!
Teta Anđa, prolazeći pored Matee, mehanički joj maše po glavi, i Matea iznenada uradi ono čemu je dugo težila. Skoči s stolice i zagrli Anđine noge, ne dostižući višu visinu.
Što to radiš? uplašeno se povuče teta. Što?
Voljet ću te. Ako nitko ne želi Mogu li?
Pitanje ostaje bez odgovora. Teta Anđa iznenada zaplače i pobjegne iz sobe, odgurnuvši Mateu. Matea ipak zna nije strašno Sada može mirno pojesti i popiti svoje mlijeko. Anđa će plakati i smiriti se. Iako joj neće biti potpuno lakše, barem malo. Matea to isto zna. Ali i najmanja olakšica je dobra! Dovoljno joj je te kratke minute uz baku navečer da ne misli na loše, nego na dobro Možda i teta Anđa tako postane? Kad netko misli na dobro, sve mu je lakše, čak i kad ga netko povrijedi
Teta Anđa se vraća u kuhinju, puni kadu toplom vodom i opire Mateu. Tiho ga opire. Ne viče. Istruje spužvom na čudan način. Lagano Ne kao obično.
Idi! Legni. Vrijeme!
Kratka zapovijed, Matea izdahne. Može ići u malu sobu, gdje stoji njen krevet, skočiti pod lagani pokrivač, zakloniti se i tiho razgovarati s mamom. Svako veče razgovara s njom, komadić po komadić o svemu. Baka je jednom rekla da je to dobro. To je ispravno. I majka je čuje. Tako Matea razgovara s njom. Danas, na primjer, želi ispričati mami o teti Anđi. I o tome da će jutro ranije ustati i oprati stepenice na trijemu, kako je teta tražila. Matea voli čistiti. Samo ponekad zaboravi da to mora učiniti.
Ali ujutro Matea ništa ne stigne. Rano je budi teta Anđa, poljubi je na čudan način i izbacuje iz kuće, gdje je već čeka susjedina bake.
Neka ostane dok se ne smiri. Nema što je ovdje
Hoćeš li joj dopustiti da se oprosti?
Što ako? Još je mala
Istina je. Dobro. Nahranim je i doći ću pomoći.
Hvala
Nekoliko dana kasnije Matea putuje autobusom s tetom Anđom u Zagreb.
U bakinoj kući se više neće vratiti. Prodavat će je za godinu dana, a teta Anđa će reći Matei da je sada njezina kćer, službeno. Ta riječ joj je nepoznata, ali joj se sviđa kako zvuči.
Također joj se sviđa što je teta Anđa dopustila da ponese sa sobom u grad starog zečića koji joj je baka davno poklonila. Tako dugo je prošlo da ga Matea više ne pamti kao novog. Čini joj se da je uvijek bio jednooki, oronuli i s odvojenim ušom. Sada je uho zakrpano. Anđa je zakrpala. Htjela je i oko zakrpati, ali nije našla gumbe. Rekla je da će to učiniti kasnije. Matea nema žurbe. Može pričekati.
Najvažnije, to nije sve. Najvažnije je da svaki večer Matea dolazi k teti Anđi, a ona radi ono što je baka radila. Miluje Mateu po obrascu i šapće riječi koje želi čuti cijeli dan!
Volim te
Kad je teta Anđa prvi put to rekla, Matea nije vjerovala sljedećeg dana nakon što je baka umrla. Dugo nije vjerovala. Ali uvijek je odgovarala:
I ja te volim!
Sad vjeruje.
Zato teta Anđa ne izgovara te riječi samo Matei, nego i svojoj djeci, i mužu. On ne čuje takve riječi svaki dan, ali ipak. I on nije vjerovao, baš kao Matea. Dugo. Skoro kao Matea. Sada vjeruje i odgovara, ne riječima, nego djelom. Pronašla je još jedan posao i Mateu nije izbacila. Rekla je da gdje su dvoje, tu su i troje, i da Matea ostane. Zato mu i on govori te riječi. Ponekad
Naravno, brat i sestra Matei ponekad je zadiru. To nije strašno. Strašno je kad nema nikoga. Matea ne zna kako je to, ali nagađa. Sad može čitati. U knjigama piše mnogo. Matea vjeruje u to. Samo da ne troši vrijeme na gluposti.
Ponekad Matea pomisli na bakinu kuću, koprive uz ogradu, velike kao pravi kišobrani. Bilo je to toplo, zeleno i ugodno Ali više se ne može vratiti I ne treba. Baka više nije A kod tete Anđe nije loše.
Jedino što Matea ne može shvatitiMatea je napokon shvatila da, iako život nosi bol i nepravdu, ljubav i poštovanje mogu procvjetati iz najneočekivanijih srca.
