Ne mogu još uvijek povjerovati u ono što se upravo dogodilo. Napokon smo dobili vlastitu vikendicu! Sanjali smo o tome cijelih deset godina, ali život nam je stalno stavljala prepreke: hipoteku, djecu i njihovo školovanje, pa zatim krize Kad smo pogledali bankovne izvode, shvatili smo da je vrijeme za akciju sada ili nikada.
Moj muž, Marko Horvat, radio je u osiguravajućoj kući, ništa neizvanredno, a ja sam radila kao dječja masažistica. Dovoljno sam dobro zarađivala, ali još smo bili daleko od kupnje kuće na selu. Sudbina nas je potom iznenadila gotovo istovremeno su nas ostavile nasljednice bake, moja i Markova, po jednoj stanu u manjim gradovima, po jednoj u Splitu i jednoj u Varaždinu.
Nakon dugih razgovora odlučili smo prodati oba stana, dodati novac i ostvariti dugogodišnji san kupiti zemljište.
Ponuda je stigla brzo. Zimi se malo tko žuri prodati nekretninu, svi čekaju ljetni sezonski val, ali Marko nije odustajao.
Kasnije ćemo se predomisliti, naći ćemo milijun razloga i ostati bez vikendice, grdio je.
A ja sam za, potvrdila je Marija, i sve je išlo kao po loju.
Zemljište se pokazalo savršenim struja, plin i vodovod već su spojeni. Ostalo je samo podići mali dom za ljetni boravak.
Dogovorili smo da, čim dođu topliji dani, Marko uzme godišnji odmor i zajedno sa svojim prijateljem Nikolom započnu gradnju.
Radili su usklađeno, bez nepotrebnih pauza i vikenda, i već za mjesec dana mladi bračni par proslavio je novo useljenje.
Spavanja nije bilo puno na podu su se razložili napuhani madraci i donijeli iz grada topli prekrivači. No najvažnije, u kući su bila štednjak i vodovod. Ostalo se može dorađivati kasnije.
Pa dobro, Marko, čestitke!, podigao je čašu Nikola.
Muškarci su srušili sve čaše, uzeli po komad roštilja, obilno ga posuli lukom i kečapom i započeli.
Tko bi mogao pomisliti da će sve ovako brzo ići!, oduševljeno je izjavila Marija. Još na novogodišnjem stolu nisam ni sanjala o svojoj vikendici, a evo je da!, pokazala je na mali dom.
Iako su se tmurili, družina nije žurila napustiti uličicu i nastavila improvizirani piknik na svježem zraku.
Bok, sine, kako ide?, upitala je majka-inlaw, Stela Jurić, mekim glasom.
Pa, sve je super!, uzviknuo je Marko.
Čujem, kupili ste vikendicu?, nastavila je.
Da, ne bilo kakvu, nego pravu rezidenciju!, ponosno je odgovorio Marko.
Ma, pa ti znaš, sve to je lako reći, nasmijala se Stela, ali glas joj se iznenada zamrznuo. U redu, bravo…
Stela, kako ste vi?, upitao je Marko.
U mojim godinama Liječnici kažu da trebam tišinu, mir, bez stresa. Tada se tijelo oporavi Ali gdje naći takvo mjesto? Liječnički domovi su skupi, ne mogu si to priuštiti, nastavio je.
Dođite k nama!, predložio je Markov sin.
Ne, sine, baš ne! Kao da bez mene nećete ništa raditi! A Marija će se protiviti, počela je odbijati Stela.
Stelo, molim te, dođi, i to je sve, uporno je vikao Marko.
Dobro, Marko, doći ću, ako toliko inzistiraš. Napolit ćeš moju omiljenu štrudlu, rekla je s namigivanjem.
Kad sam Marku prenio vijest da mu majka uskoro stiže, nije bio baš oduševljen.
Znači, imamo novu vikendicu, a doktori odjednom preporučuju da ona odmara na selu?, upitala je Marija s dozom sarkazma.
Da, odgovorio je Marko kratko.
Nije baš čudno, jel da?
Ne, ona ima visok tlak.
Marko, ti ne shvaćaš. Ona neće doći liječiti se, nego da pogleda našu novu vikendicu!
Stani. Paće pogledati, malo se razmaziti i vratiti se kući.
Zaboravio si što se dogodilo prošli put kad je došla?
Marko je zaista zaboravio, ali Marija se sjajno sjećala. Tada je Stela učinila sve da razbije njihov brak: širenje tračeva, podjele, nagovještaj da je stariji sin neprikladan. Niže je radila i sitne podvale previše soli u juhi, soda umjesto šećera u kolačima. Marija je tada izgubila strpljenje i poslala snahu na prvi let.
Marija nije sumnjala da će Stela opet pokušati smetati, ali nije htjela poticati Marka protiv majke. Možda će ovaj put sve ići po dobroj volji?
Pogledajte ovo pravi raj! Zrak, drveće, slatki mali dom, hvalila se Stela novom imanju. To je sigurno Matejino djelo, ona je prava genijalka! Drži se za nju, Marko, takvu ženu je teško naći!
Što je novo, Stela?, upitala je Marija.
Uvijek si bila moja omiljena. Sin je, naravno, smotan, ali snaha je zlata vrijedna. Imali smo poteškoće, ali smo ih prebrodili. Tko se sjeća starog
Znači, ja sam smotan?, nasmijao se Marko.
Da, ali voljeni, nasmijala se Stela. A što danas imamo za večeru?
Roštilj svaki dan!, odgovorila je Marija s osmijehom. Nadamo se da ne smeta? Volimo kuhati na otvorenom.
Rado ću se najesti. Jednom sam probala roštilj u Splitu. Marko je tada još išao u školu. Možeš li zamisliti koliko je to bilo davno?
U redu, Marko, budi ti na roštilju, a ja ću uzeti meso iz hladnjaka.
Mogu li ići s tobom? Želim još jednom pogledati dom.
Naravno, izvoli!, odobrila je Marija.
Ovaj put Stela je zaista promijenila stav bila je vesela, šale se i toplije razgovarala s Marijom. Marija je zaključila da vrijeme mijenja ljude; možda su prošli sukobi otvorili oči. Zašto bi ona sada narušavala njihov brak? Proveli su godine zajedno, imaju odraslu djecu i sada novu vikendicu. Osim toga, Marija je dobra snaha: marljiva, vjernog srca, radi i odlično kuha.
Dok su Marko i Stela nosili tanjure, telefon je zazvonio i ostao ležati otvoren na ekranu. Marijin pogled slučajno je pao na poruku, i nije mogla otjerati je iz glave.
Kada se vraćaš u grad? Jesi li joj spomenuo nas? Čekam vijesti. Pusa.
Marija je ispustila telefon, koji je tiho pao na travu. Misli su se preplitale, sve mračnije.
Kako to reći djeci? Kako podijeliti stan? Tko je ta žena? I najvažnije kako je Marko mogao tako?
Evo posuđa!, reče Marko postavljajući tanjire na stol.
Moram na trenutak izaći, rekla je Marija, trebala je osvježiti lice hladnom vodom i smiriti se.
Ubrzo je ušla u kuću i potrčala do sudopera.
Što se dogodilo?, probijala je Stela, slučajno prevrnuvši bocu kečapa.
Marija je ljušte se brisala, miješala suze s vodom. Za trenutak je stala i osušila lice ručnikom.
Marku netko pripada.
Moje dijete, dođi ovamo, zagrlila je Stela snahu.
Marija je pomislila da Stela nije ni iznenađena.
Zašto si šutjela?
Znao sam, ali sam se nadao da će se predomisliti. Vi ste se upoznali na fakultetu, imate djecu, vikendicu. Kažem ti smotan sam.
Marija je ponovno zaplačala. Ako je rekao majci, onda je sve ozbiljno i brak se ne može spasiti.
Slušaj me, smiri se, obriši suze. Ne želiš stvarati scenu, zar ne?
Marija je kimnula, brišući lice.
Kasnije ćemo odlučiti što dalje. Nećemo ga tako lako predati toj ženi.
Ti su riječi Mariji malo olakšale.
Sljedećeg jutra Marko je krenuo u grad po toplu odjeću, jer je prognoza najavila pad temperature.
Ali Marija je znala pravi razlog. Kao što smo se dogovorili, nije pokazivala ništa.
Kad je auto nestao iza krivine, Stela se smjestila na klupu ispred kuće i izložila plan.
Trebaš naći muškarca.
Što?!
Ne mora biti ozbiljno. Samo da Marko vidi da ti to ići u njegovo srce. Ponekad se osećaji hlade, žena postane rutina, a muž pogleda drugdje. Ali ako vidiš da i ti možeš biti zanimljiva, možda će se predomisliti.
Unatoč apsurdnosti, u Stelinim riječima bilo je nečeg.
Koga imamo na umu?
Možda Kolinu? Slobodan je, pomogao nam je s gradnjom.
Zovi ga, pozovi. Roštilj, piće, kratka haljina. Neka Marko vidi da je njegovo mjesto zauzeto!, nasmijala se Stela.
Iznenađujuće, Nikola je pristao doći, iako su se prije jedva poznavali. Kad je stigao, odmah je pitao:
Gdje je Marko?
Kasnije večer će doći. Jednostavno ne znam kako peći meso, trebaju mi muške ruke, skromno je odgovorila Marija.
Stela je promatrala sve kroz prozor.
Dodaš li vino? Nikola se protegnuo prema bocama.
Rado, ali brže grickajte, da ne zapijem, nastavio je Marija, flertujući.
Lijepa si, Maškice, prozvao je Nikola, predajući joj tanjur s voćem. Šteta što nemam ženu. Samo Marku nemoj reći, to su misli glasno izgovorene.
Marija se pocrvenila, nije očekivala takav preokret. Što ako nastavi? Marko će se uskoro vratiti, a ona mu ništa ne želi.
U glavi joj je sve bila pomiješana. Uzela je još jedan gutljaj kad je zazvonio nadolazeći auto.
Marko je žurio i naglo kočio, jedva da je udario svojog ograda.
Što se ovdje događa dok nisam bio?!, vikao je iz auta.
Marko, zašto si se vratio tako rano?, iznenadila se Marija.
Mama je zvala i rekla da ti je odmah poslije mog odlaska došao neki obožavatelj! I tko je to? Moj najbolji prijatelj Nikola!
Što ti treba? Riješi svoju strast. Ja ću uskoro biti slobodna žena.
Kakva strast?
Ona je bila u gradu kad si ti išao, vidjela sam tvoju poruku.
I ja sam vidio taj sms, mislio sam da je netko krivo unio broj. Nemam nikoga, pokušao je Marko smiriti situaciju, ali nesigurnost je ostala.
Marija se na kraju smirila i pogledala kroz prozor. Stela je naglo povukla zavjese.
Majko! Izađite odmah!
Ah, šalim se!, uzviknula je snaha, brisajući suze maramicom. Vidjeli biste naše lice!
Po vašem mišljenju, razbijanje obitelji je šala? izvirala je Marija.
U redu, idem, pa ćemo sve srediti, žurio je Nikola, ali nitko ga više nije slušao.
Svi vi ste to namjerno organizirali? A poruku?
Pa da, to sam ja. Imam dva mobitela, Stela nije pokazala ni najmanju sramotu.
Mama, to nije smiješno. Gotovo sam izgubio i obitelj i prijatelja, ozbiljno je rekao Marko.
Ali nisam ga izgubila! Ja jačam vaš brak! Samo se malo zabavljam, dosadno mi je u mirovini.
Nastavite se zabavljati, ali ne ovdje. Marko će vam iznijeti stvari koje je donio, a jutro će vas odvesti na kolodvor, odlučno je rekla Marija.
Uzela je Stelu pod ruku i čvrsto je odvela prema vratima.
Što, izbacujete me? tek tada je Stela shvatila što se događa.
Mama, dovoljno ste se zabavljale na našoj vikendici. Odlazite, izjavila je snaha nekompotno.
A gdje ću noćati?
U autu. Zima nije, pa nećete zamrznuti.
Jutro je Marko odvezao Stelu na željeznički kolodvor i smjestio je u vlak. Cijeli put su šutjeli.
—Tako smo, uz šum lišća i miris svježe pečenog mesa, započeli novo poglavlje našeg života na selu.
