Iznenađenje od bivšega
Marko, čekaj! vikala je Anamarija kroz otvoreni prozor.
Ali dečko ju nije čuo.
Već je sjeo u svoj automobil i pokrenuo motor. Tada je Anamarija zgrabila mobitel i poletjela prema vratima.
Silazeći niz stepenice s četvrtog na prvi kat, više je puta pokušavala nazvati Marka. No ni na pozive nije odgovarao.
U tom je trenutku mislila samo na jedno: Samo da stignem!
Kao da su nebeske sile uslišile njezinu molitvu. Kad je, poput vihora, izletjela van, Marko je još grijao motor svog auta.
Vidjevši je bez jakne, začuđeno je spustio prozor: Što ti je? Izgledaš kao da si vidjela duha!
Ispod auta zapuhana je pokušala reći Anamarija, ali riječi su joj zastale u grlu. Zatim je kleknula i zavučila se ispod auta.
Nije joj bilo brige za prljavi snijeg ni za fleke na trapericama.
Kad je napokon izmilila van s mršavim, raščupanom mačkom u rukama, Marko je stajao pokraj nje, zbunjen izrazom lica.
Ana, što to radiš? Što je to za predstava? Kasnim na posao, znaš to?
Mačak bio je ispod tvog auta. Iz prozora sam ga vidjela. Bojala sam se da ćeš zgnječiti ga.
Isuse, zbog mačke takva drama? ironično se nasmijao Marko. Pa što, i on izabere pogrešno mjesto za spavanje, što ja mogu?
A što, misliš da mace ne žele živjeti? začuđeno ga je pogledala Anamarija.
Gledaj Da ovaj mačak stvarno želi živjeti, ne bi se sakrio ispod auta. A i pobjegao bi čim je motor zagrmio. Znaš i sama da si malo pretjerala.
Ne bi pobjegao, Marko Pogledaj ga: nema snage ni mjauknuti. I još pitaš bi li pobjegao
Dobro, spasila si ga, svaka čast. Kad dođeš doma, počasti se iz bombonijere i napiši status na Facebook. Ja sad idem raditi, vidimo se popodne.
Anamarija je, držeći mačka, u tišini promatrala Markov automobil dok je odlazio.
Nije mogla shvatiti otkud tolika hladnoća u njegovu srcu. Nikada prije to nije primjećivala.
Zatim je pogledala mačka.
Bio je iznimno slab. Oči su mu se jedva otvarale, ali gledao ju je s nečim sličnim zahvalnosti. Da, baš zahvalnosti.
Vratila se kući, odjenula jaknu, uzela novčanik s nekoliko eura i pozvala taksi.
Kamo idemo? upitao je ljubazno taksist dok je sjedala na stražnje sjedalo.
Već sam rekla kad sam naručila vožnju, do ambulante za životinje. Što prije, molim.
Ah, istina, oprostite. Što se dogodilo mački? pogledao ju je u retrovizor.
Ima velikih problema, treba mu hitno pomoć.
Dobro, neću vas više zapitkivati. Inače znam jednu super kliniku, nije daleko; nije važno gdje točno, zar ne?
Najbolja, ako može.
Eto, tamo ću vas i odvesti. Tamo znaju dići životinje i iz mrtvih, spašavaju sve.
Za petnaest minuta Anamarija je već bila u čekaonici ambulante za životinje i čekala da dođe na red. Bilo je puno ljudi, svi s nekim svojim ljubimcima i brigama
Što je vašem ljubimcu? upitala je baka s malim psićem u naručju.
Ne znam još, našla sam ga ispod auta na snijegu. Moguće da je cijelu noć bio vani.
Na snijegu?! O Bože Ma znate što, preskočite vi red ispred mene, mi smo samo na redovni pregled s Bonkom, a vama treba pomoć što prije.
Stvarno ćete me pustiti?
Naravno, što smo, Hrvati nismo? Ima mjesta za dobrotu.
Napokon je došla do veterinara i napeto sjedila dok je pregledavao mačka.
Nakon kratkog pregleda morali su čekati i nalaze. Činilo joj se kao vječnost.
Marko je nekoliko puta zvao, ali Anamarija nije imala vremena ni volje javiti se odbijala je pozive, ne želeći se rastresti.
Dakle tiho je rekao veterinar, gledajući je kroz naočale. Pretpostavljam da ste ovu macu pronašli vani?
Da, ispod auta. Nemam pojma koliko je bila tamo.
Ima ozebline, ali ono važnije više ozbiljnih bolesti, pa će oporavak biti dug. I skup. Jeste li uopće spremni za takvu odgovornost? Ako niste, bolje je da se za mačka nađe bolji sklonište i vlasnik.
Anamarija je slutila da će biti liječenja, ali da će toliko trajati i koštati Tome se nije nadala.
Pogledala je u mačje oči.
I nije mačak ništa tražio, ni molio Samo ju je gledao, pun zahvalnosti, kao da poručuje: Ako odustaneš, shvatit ću.
Spremna sam! čvrsto je rekla Anamarija. Brinut ću se o njemu, koliko god bude trebalo. I cijeli život ako treba.
U redu, onda ga ostavite kod nas par tjedana, oporavit će se na stacionaru, pa ćemo dogovoriti terapiju i što dalje.
Hvala vam oči su joj zasuzile.
Mi vama trebamo zahvaliti tiho je rekao veterinar. Takvi ljudi su danas prava rijetkost.
Anamarija je obećala mačku da će se vratiti po njega. I on joj je povjerovao. Skupivši svu snagu, čak je uspio mjauknuti pri rastanku.
Vratila se kući tek pred večer, potpuno iscrpljena. Samo je željela zaspati. Sutra je morala raditi. Ali dočekao ju je Marko, vidno ljut.
Gdje si ti, Anamarija? Zvao sam te deset puta, nisi se javljala! Što sad izmišljaš?
Oprosti Težak dan, baš sam izvan sebe skidala je kaput, vraćajući njegove tenisice koje je, kao i uvijek, ostavio na sred hodnika.
Kako to teško? Pa subota ti je, nemaš posla.
Bila sam cijeli dan po veterinarima s mačkom.
Kakvom sad mačkom? Koje gluposti?
Onim istim kojeg sam jutros izvukla ispod tvog auta. Molim te, Marko, stvarno sam umorna, možemo popričati sutra?
Čekaj Hoćeš reći da si potrošila cijeli dan zbog uličnog mačka?! Nisam valjda dobro čuo?
Kakve to ima veze, ulični ili ne, život je život. Trebala mu je pomoć. Umro bi bez mene!
Super, ja sam ovdje krepao od gladi, doma te nema, ni ručka, ništa.
Marko, nisi dijete. Imaš u škrinji štrukli, mogao si ih si dogrijati. Znam da voliš nešto drugo, ali ako ti je baš toliko loše
Štrukli? Što nisam beskućnik, da jedem štrukle iz škrinje?! Ja sam danas radio, za razliku od nekog ovdje što bih još trebao kuhati?
Unatoč umoru, Anamarija je otišla u kuhinju i skuvala mu njegov omiljeni paprikaš. Nije to zaslužio, ali da izbjegne daljnje svađe, odlučila ga je počastiti. Hvala nije rekla.
Dva tjedna nakon toga, napokon je preuzela mačka iz klinike i donijela ga kući.
Prije toga već je kupila sve potrebno, ali Marku nije ništa govorila da ga ne iznervira.
Nije znala kako će mu reći da mačak odsad živi s njima. No stan je ipak njezin, a Marko joj nije muž niti je planirao to postati pa što ako mu se ne sviđa?
Nažalost, njene nade su nestale čim je Marko ugledao mačka. Nastao je pravi cirkus.
Ti si stvarno dovela uličnog mačka u stan?! Ana, pa jesi ti normalna? Možda si se i lupila po glavi dok si ga izvlačila?
Marko, smiri se. Spasila sam ga, sad sam odgovorna za njega.
A koliko si love spičkala na njegovo liječenje? Koliko ćeš još?
Kakve to veze ima? Moji novci. Kako hoću, tako ih trošim. Niti ti meni polažeš račune niti išta kupuješ osim za sebe.
Znaš da ulažem u auto, a i na poslu mi ne ide sjajno zadnje vrijeme. Uostalom, prestani se izmotavati. Radi se o maci, ne meni!
Zove se Dubravko mirno je rekla.
Već si mu dala ime?! Stvarno si za psihijatra!
Te večeri Anamarija je spavala sama. Srećom, stan ima dvije sobe. Cijelu je noć razmišljala
o njihovoj vezi. Skupa su bili manje od godinu dana, a u zadnje vrijeme sve je krenulo loše. Marko je postao zahtjevan, čak i ponižava. Viče, maltretira. Ovo nije zdrava veza, i očito je vrijeme za alarm. Ipak, odlučila mu je dati još jednu priliku.
Svi zaslužuju šansu, ali kako će je Marko iskoristiti samo o njemu ovisi.
Nažalost, nije se promijenio. Marko je nastavio prigovarati zbog mačka, svađati se i tvrdio da mu je mjesto vani. Anamarija ga je slušala, i donijela zaključak. Jedne večeri rekla je:
Marko, ne volim te. Ni ti ne voliš mene. Daj da ne mučimo jedno drugo.
Kud to vodiš?
Sutra pokupi svoje stvari. Želim mir u svom životu.
Ti si uzela mačka bez pitanja, a sad ja ispada zlostavljač? Tako ćemo?
Ako ne možeš prihvatiti da Dubravko živi s nama, ne možemo više živjeti skupa. Nađi si nekoga tko nema mačku ili još bolje kupi svoj stan pa postavljaj svoja pravila.
Budući da je imala slobodan dan, bolje vrijeme za prekid nije mogla naći.
Naravno, Marko je pokušavao vratiti voljenu, ali nije dugo izdržao. Krenula je nova svađa čim je čuo riječ mačak. Anamarija je bila sigurna: s njim neće biti sretna.
Oko podneva Marko je počeo pakirati. Anamarija ga je požurivala, ali svejedno je odugovlačio do zadnjega, nadajući se nečemu. Ali čemu?
Dok je Anamarija pila čaj u kuhinji, zazvonio je mobitel šefica ju je zamolila da hitno dođe na posao.
Anamarija, znam da ti je danas slobodan dan, ali trebamo te.
Nije baš zgodno, sad mi seli dečko
Samo na sat vremena, molim te. Nikad ne bih zvala bez veze.
Nije bilo pomoći. Dovršila je čaj, spremila se i Marku rekla da ključeve ostavi u sandučiću. Njegov pogled pun mržnje zabolio ju je.
Nije dugo radila, za 40 minuta opet je pozvala taxi.
Kako je mačak? upitao je taksist. Anamarija se iznenadila, ali prepoznala ga je isti vozač koji ju je vozio u ambulantu.
Dobro je. Možete što brže doma, molim vas.
Naravno nasmijao se ovaj.
Prva stvar kad je ušla u haustor bila je provjeriti sandučić ključeva nije bilo. A ni auta ispred zgrade. Znači, još pakira stvari, pomislila je.
Ali na četvrtom katu pred vratima stan je bio zaključan. Otključala je, ušla i odmah vidjela: nema ni torbi, ni kompjutera, ni alata s balkona Marko je sve odnio.
Zamoli ga lijepo, a on nije ni ključeve ostavio Morat ću mijenjati bravu, pomisli.
Prešla je u spavaću sobu šok. Dubravka nije bilo. Ni transportera. Zvala ga je, tražila, nadala se da se skriva, ali njega nije bilo. Shvatila je istinu: Marko je na odlasku odveo mačka. Ali zašto?
Marko! Jesi li normalan, zašto si uzeo Dubravka?! vikala je kad ga je napokon dobila.
Zašto? E pa, ovo ti je iznenađenje od mene! Kad dođeš preklinjati, možda se smilujem pa ti ga vratim!
Znaš da Dubravku treba posebna hrana i njega!
Nastavila je vikati u slušalicu, ali Marko je prekinuo poziv.
Što sad? Gdje ga naći? jecala je sjedeći uza zid. Pojma nije imala kamo je otišao.
Marko je prije njihove veze živio kao podstanar, nije joj nikada rekao odakle je. O rodnom kraju znao je pričati samo kad je obećavao izlete koje nikad nije ispunio.
Nije uspjela ni zaspati cijelu noć. Ujutro je otišla na njegov posao.
Nije tu Uzeo nekoliko dana slobodno rekao je njegov šef. Zašto pitate?
Objasnila mu je ukratko, a šef obećao javiti ako ga vidi. Zatim je izašla van i opet pokušala zvati. Mobitel mu je bio isključen.
Trebate prijevoz? začula je iznenada glas. Pogledala je oko sebe isti onaj vozač taksija znanog lica.
Molim vas Anamarija je jedva izustila, možete me odvesti doma?
Sjedla je u auto. Bila je na rubu očaja, više nije znala što da radi.
Sjednite, rekao je vozač.
Na povratku kući, zazvonio je mobitel s nepoznatog broja.
Halo! Tko je to?
Jeste li Anamarija? ženski glas.
Da, tko ste vi?
Gledajte, sinoć je kod nas došao Marko vaš bivši, radi s mojim suprugom, zatražio je da prespava nekoliko dana.
A mačak? Je li s njim bio mačak?!
Da zato zovem. Marko je sinoć pio i pričao da će uz pomoć toga mačka vas vratiti. Ali vidim koliko je taj mačak jadan, samo sjedi u transporteru i mjauče. Vidi se da mu nedostajete.
Molim vas, ne hranite ga ničim! Ima posebnu dijetu. Ništa mu ne dajte osim onog što mu donesem.
Nisam uspjela, ni pokušao nije jesti. Ali moj muž je sada na poslu, a Marko je negdje nestao, možda u birc ili po dućanu. Ako želite, odmah dođite po mačka. Ne želim takve ljude, a jadna životinja nije nizašto kriva.
Dolazim odmah, molim vas, recite adresu!
Objasnila je taksistu, a ovaj je odmah uočio ozbiljnost situacije, prokrčio put prometom ekspresno.
Za nekoliko minuta bila je pred traženom zgradom. Sve je prošlo kao u snu: uletjela na treći kat, pokucala, preuzela mačka i zahvalila od srca ženi. Na povratku ju je vozač već čekao.
Kada su zauvijek napustili devetokatnicu u kojoj je Marko zatočio njenog Dubravka, Anamarija je napokon mogla odahnuti.
Cijelim putem plakala je od zahvalnosti zbog dobrih ljudi bake u ambulanti, taksista, žene koja je zvala. Sve dok ima takvih ljudi, dobro će uvijek pobijediti zlo.
Hoćete da ostanem danas s vama? upitao je taksist. Za svaki slučaj, ako naiđe vaš bivši?
Voljela bih, iskreno je izustila Anamarija.
Taj je dan pozvala bravara da promijeni bravu. Viktor, taksist, ostao je uz nju i mačka, a ovaj je zahvalno preo u njegovom krilu.
Anamarija je osjećala iskrenu zahvalnost Viktor. Za sve. I zato što je bio uz nju u najtežim trenucima.
Kasnije, iz te iskrene bliskosti, rodila se ljubav.
A za Marka Par riječi za kraj.
Ispalo je da su ga iz stana prijatelji istjerali iste večeri. Prijatelj ga je izbacio nakon što je saznao kako je vikao na njegovu ženu. Ostavio mu je i suvenir ispod oka.
Kad je Marko sav veličanstven stigao na posao, šef ga je zamolio da podnese ostavku.
Zašto? nije razumio Marko.
Jer, strogo mu je odgovorio šef. Piši i nemoj me gledati.
Ostalo mu je samo da se vrati u svoj zavičaj, gdje god to bilo.
Zaslužio je.
Jer tko ne poštuje tuđi trud, tuđe osjećaje i životinje ne zaslužuje ni tuđe povjerenje. Mačke i ljudi, svi zaslužuju bar malo topline.
I na kraju, istinska dobrota uvijek pronađe put natrag do nas.
