Smijem li, ravnateljice? na vratima njezinog ureda zaustavio se jedan od mojih zamjenika.
Samo izvolite, Stjepane Krunoslaviću, poslovno kimnula ravnateljica Ljubica. Pa, kako smo danas s poslovima?
Kojim poslovima? Gdje?
Na pogonu.
Ah, na pogonu. Tamo je sve u redu. Zašto pitate?
Pa čujte, niste došli k meni bez razloga. Sigurno imate nešto za reći oko posla.
Zapravo, trebam vas nešto zamoliti, mrzovoljno priznao je zamjenik. Točnije, više bih vas zamolio nego rekao.
Zamoliti? Ljubica ga je oštro pogledala i lagano odmahnula glavom. Joj, Stjepane, sve mi se manje sviđate ovih dana.
Zadnje vrijeme?
Da. Hodate kao da vas je netko pogodio u glavu, stalno sumorni. Jel kod kuće sve uredu?
Pa, iskreno teško je uzdahnuo. Ako ovako nastavi, neće više biti u redu. Ako mi ne date jedan papir.
Kakav papir? Ljubica odmah postane oprezna. Ne razumijem vas. O čemu vi to?
Razumijem da vam nije jasno, ali Stjepan nabaci tužnu grimasu. Drugačije ne ide. Trebam potvrdu od vas. Za moju ženu.
Molim? Ljubicin se izraz lica rastegnuo od šoka. Potvrdu? Za vašu ženu? U kojem smislu?
Potvrdu, da između nas dvoje nikad ništa nije bilo.
Da što? Što nije bilo?
Prijateljstva Stjepan počne naglo crvenjeti. Ono, muško-ženskih odnosa.
Jeste li vi pri sebi?! Ljubica, nasuprot, problijedi. Šalite li se vi to sa mnom?
Nažalost, o toj potpisanoj potvrdi ovisi sudbina moga braka. Žena mi umislila da nas dvoje da smo ljubavnici.
Ljubica me pogleda otvorenih usta, pa tiho upita:
Je li ona normalna? Da vas traži papir da ste To još nisam čuo Takvo nešto ni u serijama ne bi smislili.
Sve znam! jecaj Stjepan. Ali što ću? Imamo djecu. Žena kaže, ako joj ne donesem papir s vašim potpisom i pečatom rastavlja se. Odvest će djecu kod svoje majke u Split. Zna se gdje je to To mi je kao drugi kraj svijeta. Molim vas, napišite joj taj prokleti papir.
Slušajte, Stjepane Krunoslaviću! Ljubica ne može pojmiti ozbiljnost razgovora. Odakle njoj uopće ideja da među nama ima nečega? Pa ja je nikad nisam srela! Možda je vaša košulja čista, pa nema traga mog ruža ni slučajno. Otkud te slike?
Evo odavde posegne u džep, izvadi mobitel i pokaže fotografiju. Vidjela je ovo i od tada joj nema mira.
Pa što s tim? Ljubica pogledava sliku kompletne uprave pogona. Imam i ja tu sliku. To je bilo kad nam je gradonačelnik dijelio zahvalnice.
Tako je, kiselo se osmjehne Stjepan. Ali stojim do vas i ruku sam vam stavio na rame.
Pa morali smo svi stati blizu, bilo nas je previše za kadar!
Točno. Ali pogledajte kako ste nagnuli glavu. Marija tvrdi da glavu tako prisloniti može samo žena koja voli!
Ma daj! Ljubicine oči planu od bijesa. Kakva zaljubljena žena?! Zar vaša žena ne vidi? Spustila sam glavu da mi buket koji drži Jasna ne zakloni lice.
I ja sam joj objašnjavao, ali što sam više govorio, to je gore bilo. Bez vaše potvrde gotov sam. Kunem se.
Ajme meni opet uzvikne Ljubica. Bojite li se vi vlastite žene više nego vraga?
Da, podložnik sam, šapne Stjepan sasvim tiho. Zbog djece. Ne bih mogao bez njih živjeti, razumijete?
Ovo je strašno, kroz zube procijedi Ljubica i izvuče prazan list iz gomile papira. Dobro. Ako treba, dajte diktirajte.
Može, progunđa zamjenik. Napišite: Ja, Ljubica Petrović, izjavljujem da svog zamjenika Stjepana Krunoslavića ne podnosim.
Ljubica ga iznenađeno pogleda, ali on samo klimne glavom.
Da, da. Napišite. Ne podnosim. I dodajte: pa čak ga i mrzim.
Kako to, mrzite? nije izdržala Ljubica. Pa ne mogu raditi s nekim koga mrzim!
Napišite da ga mrzite kao muškarca. I s njim ne biste legli ni za milijun eura. Potpišite i udarite pečat. Za svaki slučaj.
Pečat je kod financijaša, automatski promrmlja Ljubica, pa baci pogled na papir i prestravi se.
Pa ovo je čista glupost! Takve potvrde ne postoje! odlučno zareža, pa presavije papir, podere ga pa opet i opet.
Što radite?! prestravljen je Stjepan. Pa to mi treba!
Poslušajte, Stjepane Ljubica mu odjednom stavi na lice čudan osmijeh. Razvedite se vi od svoje Marije, bolje prije nego kasnije.
Molim? uplaši se. Ne mogu. Djeca su mi sve! Ona će ih sigurno odvesti.
Neće, i dalje se smije Ljubica. Imam odličnog prijatelja odvjetnika koji će sve srediti da djeca po pravdi ostanu s vama.
Ali ja
I ako što zapne, prekine ga ona, osobno ću vam pomoći sa djecom.
Vi? Meni? Osobno?
Naravno. Jako ste mi simpatični kao zamjenik. Naći ću vam najbolju dadilju. Bit ćete prezadovoljni.
A Marija?
Neka Marija ide kod mame u Split, ili još bolje, neka dođe k meni pa razgovaramo kao žene. Bit će to bolje nego neka apsurdna potvrda s pečatom.
