Na medicinskom fakultetu predavala je jedna doktorica, gospođa Marija Petrović. Cijeli život radila je u dječjoj bolnici u Zagrebu. I jednom nam je ispričala nešto baš zanimljivo. Naime, njezina djeca su redovito pokupila SVAKU moguću zaraznu bolest, iako im je mama liječnica! Stalno su donosili kući nove viruse, toliko da je Marija potpuno izludila od neprestanog liječenja. Djeca su skakala po stanu kao luda, vesela i puna energije.
Naravno, doktorica je bila opsjednuta higijenom čim bi stigla doma, trk pod tuš, pa čiste stvari, ruke se peru do laktova, no svejedno bi klinci pokupili baš ono od čega je danima liječila druge. I svaki put kad bi imala nekog ekstra teškog pacijenta, djeca bi taman nakon toga poklekla. Nisu pomogle ni brojne kutije vitamina, ni često otuširani tuševi, ni hladne vode na žlicu! Marija je već ozbiljno sumnjala da je neko prokletstvo u igri.
Jednog dana, kad je bila baš slomljena nakon napornog dežurstva, na poslu je imala težak slučaj. Gotovo da ju je panika uhvatila samo pri pomisli na povratak kući već je očekivala, djeca će sigurno opet pokupiti nešto. Umjesto toga, odlučila je malo promijeniti rutinu: otišla je u kino! Gledala je akciju s Indijanom Jonesom, jela kokice i popila sok. Kući se vrati puna smijeha i sitne grižnje savjesti, ali gle čuda djeca zdrava, skaču i dalje!
Nakon toga Marija je posjetila prijateljicu Maju u Maksimiru, popile su čaj, pojele bajadere i ispričale barem tri domaća vica. Ni tada, ni sutradan, djeca nisu ni šmrcala!
I tako je Marija razvila naviku: počela je, umjesto da jurca iz bolnice ravno doma, šetati kroz Zrinjevac. Prolazila je pokraj cvijeća, slušala žubor fontane, pa bi tek onda krenula prema kvartu. I nekim čudom, klinci su konačno počeli biti zdravi!
Na kraju je zaključila nije sve u klicama i bakterijama. Nosiš ti doma još štošta osim bolničke prašine, a pogotovo, nosiš svoje misli i brige. Ta je “loša informacija” odnekud štetila djeci, uvjerila se Marija. Otkad je prije povratka doma uhvatila nekoliko minuta za sebe i prebacila misli na nešto veselo, u kući više bolesti nije bilo! Ni upale uha, ni klasične hunjavice, ništa!
Što nam je svima za naučiti: nije dobro žuriti doma svojoj obitelji odmah nakon teškog dana, s crnim oblacima iznad glave. Možda nehotice dođemo “natrpani” brigama, pa se sve to nekako zalijepi za naše najbliže, bez obzira što ništa ne pričamo. Nakon loših trenutaka, promijenite okruženje prošećite do najbližeg parka, pogledajte dobar film, pojedite krafnu ili podijelite vic s prijateljicom, pa tek onda krenite za doma. Kako točno to djeluje, znanstvenici još proučavaju. Ali ako pitate Mariju Petrović dovoljno je prošetati kroz Zrinjevac ili skočiti na film i vaša će mala ekipa doma biti zdravija i sretnija.
