Izabrao sam “običnu djevojku” kako bih napakostio svojim bogatim roditeljima ali njezina je tajna potpuno preokrenula cijelu moju stvarnost
Moji imućni roditelji rekli su mi da se moram oženiti kako bih naslijedio obiteljski posao, pa sam odlučio dovesti “običnu curu”, samo da ih izbacim iz takta. No, ubrzo sam otkrio da ona skriva veliku tajnu.
Iskreno, uopće nisam ponosan na motive s kojima je sve počelo. Nisam ni razmišljao o pravoj vezi, nije mi to bilo bitno. Samo sam želio izazvati roditelje.
Stvar je bila u tome što sam oduvijek radio što sam htio, bez previše razmišljanja. Izlasci, brzi automobili, skupa putovanja zašto ne? Ipak, moja je obitelj bila bogata, a ja sam znao da me čeka upravljanje očevom firmom jednoga dana.
Tada su me roditelji pozvali na “ozbiljan razgovor”.
Slušaj, Marko, tata je rekao naginjući se prema meni ozbiljno, gotovo kao da pregovaramo. Mama i ja smatramo da je vrijeme da odrasteš.
Odrastem? nasmijao sam se, zavaljen u naslonjaču. Misliš da se trebam oženiti?
Upravo to, potvrdio je on i zagledao mi se ravno u oči. Za koji mjesec puniš trideset. Ako želiš voditi našu tvrtku, moramo vidjeti da si zaista zreo. To znači: supruga, kuća. Ne možeš voditi biznis vodeći ovakav život.
Mama je samo odmahnula glavom. Tvoj otac stvorio je sve iz ničega. Ne možemo sve to ostaviti nekome tko život shvaća kao igru.
U meni se zapalila ljutnja. Žele ženu? Dobit će je. Ako misle da mogu upravljati mnome, pokazat ću im suprotno. Dovest ću nekoga pred njih tko će ih natjerati da zažale što su išta tražili.
Tako sam upoznao Anu.
Ana nije bila ni nalik djevojkama iz kruga ljudi u kojem sam se inače kretao. Zapazio sam je kad je volontirala na maloj humanitarnoj priredbi. Bila je jednostavna, skromno odjevena u običnu haljinu, s kosom podignutom u rep. Niti jednog poznatog brenda na njoj, ali zračila je smirenošću i iskrenošću.
Kad sam je pozdravio, samo je kratko klimnula glavom: Drago mi je, Marko. Jedva me pogledala, kao da nije nimalo impresionirana.
Odakle si, Ana? upitao sam.
Ah, iz jednog malog mjesta, rekla je s blagim osmijehom. Ništa posebno. Glas joj je bio tih, a u pogledu oprez.
Odlično.
Recimo, Ana, odmah sam prešao na stvar, što misliš o braku?
Podigla je obrvu: Molim?
Zvuči čudno, znam, nasmiješio sam se umiljato. Ali tražim nekoga za brak. Imam svoje razloge. No, prije toga, nekoliko testova
Ana me pogledala i nasmijala se: Zabavno, rekla je, a oči su joj zasjale nečim neodgonetljivim. I meni bi to dobro došlo.
Zaista?, pitao sam nastavljajući igru. Dogovor?
Ana me procijenila pogledom pa slegnula ramenima. U redu, Marko. Ali molim te, jedno obećanje.
Što?
Nema pitanja o mojoj prošlosti. Predstavi me jednostavno. Djevojka iz malog mjesta, to je sve što trebaju znati. Dogovoreno?
Sjajno sam se nasmijao. Odlično.
Kad sam Anu doveo upoznati roditelje, bili su vidno iznenađeni. Mamino lice se razvuklo u forsirani osmijeh kad je vidjela Aninu običnu haljinu i mirno držanje.
O Ana, tako? upitala je kroz stisnuti smiješak.
Tata je bio namrgođen. Marko, ovo nije ono što smo očekivali.
Pa, htjeli ste da se skrasim, nasmiješio sam se široko. Ana je idealna tiha je, iskrena i ne zanima ju sav taj luksuz.
Ana je odglumila svoju ulogu savršeno. Svaka njezina uljudna riječ, svaki pomalo sumnjičav pogled u društvu roditelji više nisu znali što bi s nama.
Ipak bilo je nešto u njoj što mi nije dalo mira. Odlično je igrala igru, ali povremeno bih u njezinim očima uhvatio pogled pun skrivene radosti.
Sigurna si da ovo želiš, Marko? pitala me jednu večer, nakon večere s mojima.
Više nego ikad, nasmijao sam se. Popuštaju, Ana. Plan funkcionira.
Dobro onda, rekla je tiho, gotovo pretiho. Drago mi je da mogu pomoći.
Toliko sam bio usredotočen na reakcije roditelja da nisam primjećivao kako se Ana zapravo osjeća.
Onda je došla večer velikog humanitarnog bala. Roditelji su ga organizirali s raskošju kristalni lusteri, bijeli stolnjaci, blještavi pribor za jelo.
Ana je kraj mene, u jednostavnoj haljini, bila pravo osvježenje u masi luksuznih toaleta. Upravo ono što sam htio.
Samo se sjeti, šapnuo sam, ovo je zadnji test.
Pogledala me. Znam plan.
Cijelu večer bila je skromna i samozatajna, smiješila se tiho, uglavnom šutjela. Roditelji su je nekoliko puta pogledali, ali nisu ništa komentirali.
Onda nam je prišao gradonačelnik, široko se osmjehujući.
Ana! Kakvo iznenađenje! radosno joj je stisnuo ruku.
Roditeljima su vilice pale. Ukočio sam se. Gradonačelnik poznaje Anu?
Ana mu se pristojno osmjehnula, ali bila je pomalo napeta. Drago mi je, gospodine gradonačelniče.
Znate, ljudi još uvijek pričaju o onom domu za nezbrinutu djecu koji je tvoja obitelj izgradila, rekao je. Vaša podrška značila je puno.
Ana je samo kimnula. Drago mi je to čuti. Samo želimo pomagati.
Kad je otišao, nastala je mrtva tišina. Mama je šapnula: Marko što se ovdje događa?
Prije nego što sam uspio išta reći, prišao nam je stari obiteljski prijatelj, Ivan, šokiran: Ana! Nisam znao da si se vratila!
Ana se nasmijala: Nisam svima javila. Došla sam na svoje vjenčanje, rekla je.
Ivan je pogledao mene, napola kroz smijeh: Marko, ženiš Anu, Princezu Humanitarnosti? Njena obitelj je među najvećim donatorima u cijeloj Hrvatskoj!
Grlo mi se steglo. Čuo sam za to ime svi su čuli. Nikad nisam spojio sve kockice.
Poslije sam Anu odvukao u stranu. Dakle, Princeza Humanitarnosti?
Slegnula je ramenima. Da. Moja obitelj vodi najveću zakladu u Hrvatskoj. Ali ja uvijek bježim od toga.
Zašto mi nisi rekla?
Iz istog razloga zašto ni ti meni nisi otkrio svoj plan. Svatko od nas ima svoje razloge.
Znaš li da je ovo sve bila farsa? pitao sam.
Kimnula je. Moji roditelji stalno me pokušavaju natjerati na udaju iz interesa. Željela sam sama odlučiti kako ću živjeti. Kad sam te upoznala, pomislila sam da možda mogu pomoći oboma.
Gledao sam je. Nije bila samo obična djevojka iz zabiti. Bila je snažna, mudra i svoja.
Dok sam ja igrao igrice, ona se odrekla svog imena da živi slobodno. Pristala je na ovakav dogovor kako bi pobjegla iz svoje zlatne kaveza.
Jedne večeri, dok smo planirali nove događaje, gledao sam je u tišini.
Što? pitala je.
Samo sam iznenađen koliko si zapravo hrabra, rekao sam. Sve ovo podnosiš bolje od mene.
Nježno se osmjehnula. Ja ovo ne radim zbog njih. Radim to radi sebe.
Tada sam shvatio da se sve promijenilo. Ono što je počelo kao šala, postalo je stvarno. Počeo sam je poštovati. Poželio sam biti uz nju.
Ana, rekao sam, vrijeme je da im kažemo istinu.
Kimnula je. Više nismo glumili.
Sljedeće jutro zamolili smo roditelje da sjednu s nama. Dok smo se pripremali reći im sve, nikada nisam bio smireniji. Nisam se bojao. Samo sam znao da sam spreman biti iskren, krenuti naprijed s Anom uz sebe.
