Sve sam uložio u njezin san, a na kraju sam postao višak na vlastitoj proslavi života
Katkad u snu gradimo kule od pijeska za one koji nas, kad se zidovi posuše, izbace nogom na ulicu. Ovo je priča o Ivanu oštar podsjetnik da su ljubav i posao opasna kombinacija kad samo jedan voli, a drugi koristi.
Prizor 1: Kraj dugog puta
Gornji grad, blistavi izlozi, miris još vlažnog lakiranog parketa. Ivan, tridesetogodišnjak razbarušene kose u radnom odijelu, nježno briše staklena vrata novootvorene modne trgovine. Lice mu umorno, ali u osmijehu drhti ponos. On nije tek majstor. On je onaj s kojim je svaka kuna pala u ciglu ovog sna.
Prilaze mu Emina u svilenoj haljini boje lavande, i njezina majka, čiji pogled, kroz snove, može zamrznuti voćnjak.
Prizor 2: Privid sreće
Ivan okreće glavu prema voljenoj, oči mu isijavaju.
Sve je spremno, mila. Svaka šara, svaki kvadrat parketa baš kako si željela. Sutra… napokon otvaramo vrata svijetu!
Prizor 3: Hladan tuš
Eminina majka stupa naprijed, mere Ivana hladnim pogledom.
Mi? Ne napravljaj me budalom, procijedi ona. Ti si bio samo izvođač. Posao ti je gotov. Sada pokupi alat i nestani prije nego što dođu pravi uzvanici.
Prizor 4: Nož u leđa
Ivan zastane. Gleda Emina, nadajući se da će joj stisnuta šaka zaigrati na njegovoj strani.
Zbilja? Emina, uložio sam u ovo sve što sam imao. Zbog nas!
Emina spušta pogled, a kad opet pogleda, oči su joj tuđe, hladne:
Budi realan, Ivane. Ne uklapaš se ti u viziju našeg brenda. Mama je u pravu. Vrijeme je da ideš dalje.
Prizor 5: Točka bez povratka
Ivanov svijet se ruši, ali umjesto boli dolazi hladna jasnoća sna. Polako poseže u džep, izvlači mali futuristički daljinski.
Zaboravili ste tko je ugradio svu sigurnosnu i električnu instalaciju ovdje, kaže tiho, držeći palac iznad crvene tipke.
KRAJ PRIČE:
Eminina majka se nasmiješi sumnjičavo: Što ćeš ti? Isključiti struju? Pozvat ćemo servisera, sve će proraditi za sat vremena!
Ivan joj uzvraća pogledom kroz magleni prozor sna:
Ne. Nisam ja samo ugradio sustav. Nositelj sam patenta. Ovo je pametna kuća, a programski kod je vlasništvo moje firme. Kako nismo potpisali prijenos prava…
Stisne tipku.
Vrata sna se zatvaraju. Metalne rolete s treskom padaju preko izloga, svjetla se gase. U snu, elektronske brave snažno zakače vrata. Trgovina postaje čelični bunker u snovima zagrebačke noći.
Što si napravio?! vrisne Emina, trga kvaku. Za sat vremena nam je prijem za ulagače! Odmah otključaj!
Ivan spokojno spremi daljinski u džep, uzme svoj stari metalni kofer s alatom.
Ako ne odgovaram vašoj slici, ni moje tehnologije ovdje nema. Sutra će odvjetnik poslati račun za korištenje mog intelektualnog vlasništva. A do tada uživajte u mraku. Nema fešte.
Okreće se i izlazi. Za njim odzvanjaju krikovi, a pod lanenom noći, pred vrata počinju pristizati gosti u odijelima, zbunjeno promatraju kutiju prije samo nekoliko trenutaka to je bio Eminin cijeli san.
Poruka sna:
Nikada ne podcjenjuj onoga tko je položio temelje tvog uspjeha. Bez njega, cijela tvoja palača samo je hrpa skupog otpada.
A što biste vi učinili na Ivanovu mjestu? Ostavite svoj odgovor ispod jastuka prije nego se probudite.
