Lara je nervozno razmišljala kako da se izvuče iz neugodne situacije. Za samo dva sata dolazila je njezina mama, Anđelka Ivanković. Nije da se nije veselila susretu nisu se dugo vidjele, a uvijek je lijepo kad obitelj dođe iz Splita u Zagreb, no postojao je mali problem. Da smiri majku, koja je uvijek bila zabrinuta zbog unuka i Larine udaje, Lara je u brzini izgovorila da je našla dečka i da joj sve cvjeta.
Naravno, sada joj je mama odlučila doći u inspekciju.
Lari je napunilo 34 godine. Bila je visoka kao otac, čak 1.83, a građom je više sličila na majku raskošnih oblina. Uvijek su joj upadali udvarači niži od nje, zbog čega je imala nesigurnosti i vezama nije davala previše šansi. U stanu joj je društvo pravio mačak imena Šarko. Uz to, Lara je voljela skupljati plišane igračke. Godinama ih se puno skupilo na polici iznad kauča.
Njene večeri bile su mirnesjela bi uz kakav dobar romantični film, pila čaj s kolačima i nije se previše zamarala što je sama. Naravno, potajno je čeznula za malom, običnom srećom, ali, kad su svi slobodni muškarci već zauzeti, gdje ih naći?
– Znaš ti, prijateljice, kad smo mi u pitanju, ili nas čeka udovac od sedamdeset godina, ili dečko od dvadeset. Prvi nam je prestar, drugome smo već stare. A naši vršnjaci vezani su, žene ih nikad ne bi pustile. Sjeti se Marijaneuhvatila muža s drugom, napravila je show, ali je oprostila. Kaže, bolje to nego biti sama. Tako treba, žensko u kući treba mušku ruku i plaću! zaključila je Veronika, Larina dobra prijateljica.
Veronika je znala o čemu govori – razvela se od prvog, drugi joj je pobjegao zbog svađa. Pokušala ga je vratiti, no zasad bez uspjeha.
– Šarko, što ćemo sad? Nemam nikoga za mamu predstaviti! Možda da zamolim susjeda Krešu, ali mama ga poznaje… Možda bi mi Iva posudila svog na sat-dva da se spasi stvar – uzdahnula je Lara.
Kao šlag na tortu, ujutro je procurila slavina. Zatvorila je vodu, prijavila kvar.
– Samo da vodoinstalater dođe na vrijeme, treba još kuhati prije mama dođe! Čekam ga cijeli dan pomislila je, kad je zazvonilo.
Otvorila je vrata, ostala u čudu. Pred njom je stajao visok, zgodan, mlad čovjek. Gledala ga je baš kao što Šarko gleda riblje polpete, pa joj je on rekao:
– Vi ste zvali za slavinu? Smijem ući?
Lara je cijeli život mislila da su vodoinstalateri stariji, mršavi tipovi, skloni šali i rakiji. Sad pred sobom ima drugu sliku.
– Da, naravno, izvolite sklonila se.
Dok je radio oko slavine, u glavi joj je sjeo plan.
– Kako se zovete? upitala je.
– Vedran odgovorio je, ne dižući pogled.
– Vedrane, možete li nešto učiniti za mene? Ako nemate više poziva danas. Platit ću vam izletjelo joj je, pocrvenjela, odmah požalila.
Sad će sigurno otići ili joj reći nešto neugodno. Ali što je, tu je, još je bolje to nego pohvale i kritike mame o starosti i samoći.
– Zapravo… samo da popijete čaj s nama, ništa više. Prepala bih mamu manje tako, a vi ćete me spasiti šapnula je skoro molećivo.
Začula se nova zvonjava. Lara je mislila da je susjeda, no ipak – bila je mama. Iz njene torbe mirisali su svježi piroški.
– Mama? Kako to da si već stigla? Mislila sam da ćeš kasnije! šaptala je Lara.
– Dovozio me gospodin Petar kolima, brže nego busom! Daj, donesi darove Anđelka se uvukla u stan.
Plan se počeo rušiti. I baš tada iz kupaonice iziđe vodoinstalater.
– Oj, oprostite uzviknula je mama.
– Dopustite da se predstavim Vedran, prijatelj vaše kćeri. Divni ste, sad mi je jasno na koga je Lara lijepa! poljubio je ruku, kao pravi kavalir.
Pomogao je oko kaputa, a kad je mama otišla oprati ruke, šapnuo je Lari:
– Kako ti je ime?
– Lara. Lara mi je draže od Larisa. Hvala ti! zahvalila je.
Bio je to zapravo najbolji mamim posjet ikad. Mama nije skidala osmijeh s lica. Čak je pohvalila što je Vedran vodoinstalateršto Lara nije mogla vjerovati, jer je mama cijeli život bila birokrat, snob, i uvijek s prezirom gledala na obične poslove.
– Dobro, uvijek ćete imati kune! Malo fuša, i eto te, poslije možeš i svoj posao imati. Probaj pite, Vedrane, domaće! I znate što, dođite na praznike u Split. Da upoznate Larino djetinjstvo pozvala je Anđelka.
Lara je opet pocrvenjela, Vedran je odmah pristao.
– Smislit ću što dalje, reći ću da ima puno posla i da ne stigne… – vrtjelo joj se po glavi.
A opet, nije joj se odvajalo od Vedrana. Zvuči glupo, sve je igra, a opet, tako je lijep osjećaj imati nekoga. Pa barem za film navečer.
Čak je i Šarko, inače nepovjerljiv prema gostima, stalno prionuo uz Vedrana i pokušavao mu uskočiti u krilo.
– Vedrane, vi još stanujete kod svojih? Mogli ste kod Lare preseliti, niste više mladić! Kad ćete? upitala je mama.
– Mama! uzdahnula je Lara.
– Uskoro prelazim ozbiljno je odgovorio Vedran.
U hodniku mu je Lara pokušala podvaliti novac, nije uzeo.
– Mama ti je divna, a piroške vrhunske! rekao je Vedran.
– Nemoj da ti se netko ljuti jer se ovdje zadržao? pitala je Lara.
– Živim s bakom, žena i ja razveli se prošle godine odgovorio je.
– Što šapćete, golupčići? uletjela je Anđelka.
Kad je Vedran otišao, mama nije stajala s hvalospjevima. Letjela je po stanu sretna. Lara, pak, bila je pomalo tužnjikava: s jedne strane Vedran joj je bio simpatičan više nego što smije priznati, a druge, bilo ju je sram laganja.
Sljedeće jutro, u subotu, dok je mama planirala đir po tržnici i dućanima, Lara je tupo razmišljala o sinoćnjem događaju.
I tada – zvono! S vrata odjeknuše mamine uzvici. Lara otrči, a tamo Vedran, s dva buketa ruku.
– Rekao, vozit će nas po dućanima! Ima auto! Ja se spremam! veselo je mama nestala.
– Bok. Znaš… razmišljao sam, možda probamo, ono, stvarno? Ti si dobra, vidi se. I mama ti je zmaj. Što kažeš? pitao je Vedran tiho.
Lara je samo kimnula zadovoljno.
Mama nikad nije saznala da je sve na početku bila mala laž. Svoju priču još prepričava svima, obožava zeta, a Veronika i dandanas prepričava njihove dogodovštine uz komentar:
– Ne mogu vjerovati, dođe ti čovjek sam na vrata, a ti ga za ruku zadržiš! Eto, kad se najmanje nadaš, ipak te pronađe.
Shvatio sam nešto važno: ponekad treba rizikirati, pa barem i sitnom laži, da vlastito srce otvoriš i možda baš tada primiš najljepši dar slučajnu, pravu ljubav.
