Skupa razonoda
Mirela, opet? Koliko puta ćeš još? Radim samo za tvoju mačku!
Mačka, koju je Mirela pokušavala ugurati u transporter, ponovo joj se izmigoljila iz ruku, tresnula na pod i zavukla se u kut hodnika, gdje je tugaljivo i duboko mjaukala. Izgledalo je kao da je Baldo, kojem je Mirela prije desetak godina nadjenula toliko poetsko ime, odlučio birano i skupo prodati svoju, po Davorovom mišljenju, potpuno beskorisnu mačju dušu.
Zapravo, Baldo, kako ga je Mirela nježno zvala, bio je član njezine obitelji već desetljeće. Koliko je zapravo imao godina, nitko nije znao Mirela ga je pokupila s ulice, i to već odraslog. Još je mlad, ali nije mačić, objasnili su njezinoj mami u veterinarskoj ambulanti.
Tamo je Mirina majka Jasna doletjela s Mirelom u naručju, noseći mačka umotanog u staru dječju dekicu.
Pomozite mu!
Gdje ste našli ovo čudo? s podignutom obrvom pitala je veterinarka Očito je ulična mačka!
Kakve veze ima odakle je? To je moja mačka! Pomozite mu, vidite da mu nije dobro! Što se čeka? Imam kune kao i svi drugi što dolaze ovamo s rasnim ljubimcima!
Jasna tada nije bila raspoložena za rasprave, pa je veterinarka ispravno procijenila da će joj biti jednostavnije ne prigovarati.
Jasna Pavelić bila je tvrdoglava žena, šta ćeš. Život te na to natjera odgoj bez muške ruke, briga za dvoje starijih roditelja i to sve na plaći odgojiteljice u vrtiću. Gromade bi tu polomio zube!
Iako je znala grlato braniti sebe, Jasna je bila i iznimno velikodušna. Voljela je djecu i mačke, a ni prema psima nije bila ravnodušna iako je od njih iz daleka zazirala još od djetinjstva.
Imala je ona odgovor za svakoga ni susjede ni roditelje svojih bejba u vrtiću, a ni slučajne prolaznike nisu je mogli preveslati ni zaskočiti. No, Jasna je znala zavaljati i najgorega čuvara nije je bilo čuti povišenim glasom, ali bi svakom našla onu točku, nakon koje bi se i žućkavac istopio pred njom i umjesto prijekora počeo se jadati. Jasna bi slušala, povremeno kretala glavom i tješila. Ljudi su potom uglavnom zahvaljivali, ispričavali se i nestajali.
Kako joj je to uspijevalo ni ona nije znala. Imala je taj neki dar uho koje čuje stvarno. Ili možda zato što nije pokušavala pobijediti glasnoćom, nego razumijevanjem.
Ali kod svojih, eh, to joj nije baš palilo. Muž je pobjegao tjedan dana nakon svadbe, a Jasnina mama se još godinama poslije šalila da je zapravo dugo izdržao.
Bilo je bolno, ali Jasna je zaključila: Dobro, mama je u pravu. S takvom, tko bi pitao? Kad je odlazio, muž je ostavio remek-djelo:
Od tebe da bude žena to bi bilo kao da ja postanem baletan!
Jasna je bila tužna, naravno. Ali dva mjeseca kasnije je otkrila da očekuje bebu, i napokon odahnula. Kad-tad, ali rodila je, a to muškarci ipak ne mogu!
Rođenja kćeri veselila se kao Božiću i rođendanu zajedno. U njezinom neupadljivom životu bilo je slavlja na kapaljku.
Majka je nije podržala:
Čemu ta muka, Jasna? Samo teret! Mlada si, lijepa, imaš još kakvu-takvu perspektivu. A čim rodiš, gotova priča! Doživotno na tjesteninu i ječam, i dijete s tobom isto! Djeca su luksuz! Skupa razonoda, Jasna, ti još to ne znaš, ali ćeš shvatiti!
Mama, pa zar nismo i mi tako živjele?
Jesmo, Jasnice, jesmo. I što dobroga je ispalo?
To ju je malo razdrmalo, ali joj neka sila nije dala da odustane. Pomisao da neće biti djeteta gušila ju je poput najcrnije magle. Kako uništiti nešto što već gubiš, bez obzira što ni ne znaš što je točno? Najvažnije je njezina budućnost, njezin život.
Odluku joj je iznenada olakšala baka. Doletjela je iz sela, dotjerana i vesela:
Rađaj, Jasna! Ja ću ti pomoći.
A deda?
Deda je čvrst ko stijena, snaći će se. Ako ne, doći će on nama u grad.
Na stol je stavila omotani zavežljaj u njemu Jasnin omiljeni bakin peškir, ručno vezan.
Prepoznaješ? Otvori!
Nikad u životu Jasna nije toliko novaca vidjela ni na televiziji.
Deda prodao kuću. Evo, za stan će biti dosta. Ostatak sama dalje.
Bako, ne mogu to prihvatiti
Sve ti možeš, Jasna! Ne tupi, nije to za tebe, za unučicu je!
Ona koverta je prelila čašu između Jasne i njezine majke.
Kad sam ja tražila, nije bilo, a sada ima A zašto? Sad ste stigli s novcem na pladnju? Dobro što bih drugo rekla?
Baka je tada izbacila Jasnu iz sobe i dugo razgovarala s mamom. Nešto je izgladila, nešto nije majka nije shvaćala zašto Jasna ima sreće i podrške, a ona nije. Bingo na lutriji, gunđala je.
Jasna nikad nije shvatila što je toliko bilo strašno u njezinoj pogrešci. Nije se vucarala okolo, dijete je dobila u braku, pa što? Oboje su krivi!, zaključila je baka.
Stan koji je baka odabrala bio je izvanredan. Doduše, starinski i za renoviranje, ali prostran. Ekipa veselih majstora i još veselije bake uskoro ga je osposobila, a Jasna, kad je prvi put kročila u svoju buduću dječju sobu, rasplakala se kao mala.
Što plačeš, blesanko? Trebala bi slaviti! baka joj je obrisala nos i naredila ajmo novu kuhinju isprobavati!
Mirela se rodila ranije nego što se planiralo. Jasna je bila nervozna, ali sve je prošlo dobro. Djevojčica je rasla zdrava, draga i, začudo, nježna unatoč oštroj obiteljskoj klimi. Jasna je davno odlučila na svoju kćer neće vikati ni kritizirati kao njezina mama njezinu.
Baka je očito draža od mene! Šta ima, kad ste me izbacile iz svega! žalila se Jasnina mama.
Mama, tko te sprječava da dođeš? Samo ne diži paniku, Mirelica se plaši.
A? Plaši se Svijet joj je naopačke, pa ona je još beba! Što bi je uplašilo? Moj glas?
Nije stvar u glasu, mama, nego u tonu. Ti uvijek vičeš
Najdraža i najvoljenija osoba nije je čula. Samo je dodala:
Vidjet ćeš ti, kad ti tvoja kćer to napravi. Plakat ćeš.
Neće! Natasha je pronašla snagu niotkuda.
Hoće! Vidjet ćeš Odatle je meni sve krenulo. Previše sam te razmazila.
Hvala ti, mama Jasnin glas bio je tih, ali ne popustljiv.
Za što sad hvala?
Za lekciju. Sada znam što ne smijem ponoviti s vlastitim djetetom!
Kakve ti to bedastoće pričaš?! ali Jasna nije više slušala.
Jedno je lako reći: “Bit ću drugačija”, drugo ostvariti.
Nije bila sigurna da je uvijek u pravu, ali se trudila s Mirelom. Djevojčica nije bila razmažena, ali karakter joj je bio jači nego luk na peki. Od malih nogu znala je što želi, a još bolje znala to progurati uz osmijeh.
Mama, mogu bombon?
Nakon ručka, Mirela.
Ali baš nikako ne mogu?
Ne može sada.
Dobro, mama! A nakon ručka može dva bombona? Obećajem da ću pojesti cijeli ručak!
Jasna bi prasnula u smijeh i nakon praznog tanjura izvadila dvije bombone.
Mali trenuci grade karakter, a Mirela je brzo naučila da nema kruha od drame. Čak je i baku znala smiriti bez riječi:
Bako, nemoj se ljutiti! Ljutnja nije lijepa. Ti si najljepša kad si vesela. Evo, dođi!
Baka bi se za čas umirila dok joj je Mirela lagano ravnala zamišljene bore prstom po licu. Izgledala bi kao sladoled na suncu.
S godinama je sve došlo na svoje. Jasna je radila, baka i djed pazili na Mirelu. Djed je prodao gospodarstvo i došao u grad, jednostavno.
Najteže je bilo kad se baka razboljela. Liječnici su samo vrtjeli glavom. Jasna je sve razumjela:
Bako, hoćeš u Zagreb? Bolje mogućnosti, možda doktori pomognu.
Ma ne treba, Jasna. Nisam se ja bojala života pa se ne bojim ni kraja. Samo mi je žao vas i starog. Držite ga, nemojte ga pustiti.
Kad-tad se moraju nositi sami.
Upravo tada Mirela je donijela kući mačka.
Onaj dan kad se Baldo doselio, Jasna je skoro izgubila kćer. Mirela je izašla iz škole, krenula prema kući i iznenadno nestala. Djed je kasnio doslovno dvije minute.
Djevojčicu su tražili svi roditelji, djeca, Jasna, djed, baka Sjenu. Našla se sama.
Mirela je utrčala doma plačući, lice joj bilo crveno, a ugrizla je usnicu od stresa.
Jasna nije pitala ništa, osim:
Jesi li dobro? Ništa ne boli?
Ne! Mama, ali njemu je grozno! Gle, samo što ne izdahne!
Jasna je dograbila staru dekicu, zamotala izgrebanog mačka, i potrčala u veterinarsku. Cesta do tamo bila je kratka, ali dovoljno duga da shvati dolazi im nova mačka. Mirela ga je dovela i nije mujer imala namjeru ga vratiti.
Na kraju nije ni loše prošlo. Psi koji su ulovili Balda nisu ga raspali. Nekoliko ugriza, šok, ali živ je. Veterinari su ga zakrpali i izručili Jasni:
Pazite na njega. Kad se popravi, cijepite ga! Kažete da je kućni, ali ovo je običan skitnica bez papira!
Jasna je kimnula i skoro pala u nesvijest kad je vidjela račun.
Za ovo mogu kupiti dvije čistokrvne!
Ali je platila.
Istresla kunice iz novčanika, zbrojila što joj je ostalo i ostala kratka. Još nekoliko kutija lijekova, bakini lijekovi i rođendanski poklon za Mirelu kroz tjedan dana Trebalo je bar nešto ostaviti kao iznenađenje, jer ona sama gotovo nikad kao dijete nije dobila poklon za rođendan.
Mama, smijem nešto tražiti? Mirela se ušuljala u kuhinju kako već mala sove to znaju, i zagrlila Jasnu.
Što, dušo?
Ne trebam poklone, može? Samo da Baldo ostane? On neka bude moj poklon
Jasna ju je zagrlila, pogledala prema sijedome smotuljku pod nogama. Mačka su pokušavali zadržati u kutiji, ali uporni Baldo je izlazio i odlazio k Jasni. Sklupčao bi se uz njezinu papuču i preo od sreće.
Tako je Baldo i postao član obitelji.
Zanimljivo ta ulična napast brzo se prilagodila životu unutar četiri zida. Stari je volio društvo starijih, a baki se nije micao s nogu.
A život ukućana krenuo je novim tokom.
Jasna, kad je izbrojala koliko joj je ostalo na računu, shvatila je da joj je dosta preživljavanja. Pita se ona već godinama: Dobro, kako druge žene rade i pristojno žive? I riskirala je dala otkaz u vrtiću, i našla posao privatne dadilje kod jedne bolje obitelji uz preporuku prijateljice. Sramila se što to nije učinila ranije.
Nakon toga, posao je dolazio sam od sebe. Jasnu su preporučivali kao najveće blago, a njena satnica je svakim sljedećim djetetom rasla.
Dolazila bi kući, češala Balda po uhu i šaputala mu:
Baldo moj, da nije bilo tebe
Baldo bi preo, tapkao šapom Jasninu ruku i gledao Mirelu. Staru gazdaricu je volio, ali je rep čuvao za malu. Najviše je volio biti uz nju, osim kad ga je baka zvala u sobu.
S njom je bio kroz školske zadatke (kontrolirao bilježnicu i pomagao šapom), bio je uz nju kad je Mirela plakala ispod bakinog kreveta opraštajući se s onom kojoj je sve dugovala.
Bio je uz nju i nakon toga, kad je djed, nekoliko mjeseci kasnije, tiho zaspao zauvijek.
Bio je s njom kad je Jasna napokon pronašla dobrog čovjeka i odlučila još jednom pokušati s brakom, i više nikad nije čula onu rečenicu od tebe nikad žena.
Suprug je Jasnu nosio na rukama, našao zajednički jezik i sa svekrvom čak joj je ustupio vlastiti auto s vozačem.
Sad bi Jasnina mama s kutijom presadnica koračala iz zgrade, glasno pred susjedama:
ZET mi dolazi, vozi me na vikendicu! i osjećala se kao kraljica Manduševac.
Mirela, sad već studentica, nije htjela u novu obiteljsku kuću, nego je ostala u starom stanu.
Tamo je i dovela dečka.
Fakat, Mirela, ti živiš u palači!
Ajde, pretjeruješ!
Koliko mjesta! Opa, šta je ono?
U tom trenutku Baldo, pužno siktajući, izletio je iz Mireline sobe ravno na Davora. Ovaj se sav uspaničio i skočio.
Mirela je Balda ipak smirila, ali prijateljstvo Balda i Davora se nikad nije dogodilo.
Mačak nije podnosio Mirelinog dečka, a ni ovaj njega, dovitljivo ga pokušavajući izbaciti kad Mirela ne gleda.
Godina dana kasnije vjenčali su se, ali je nešto između Mirele i Davora puklo. Počelo je komentiranje na koje bi Jasni sasvim sigurno pao mrak na oči.
Kakva si ti žena, Mirela? Ovo ti je gulaš? Voda od cikle! Ženo, nisi ti za kuhinju, kakva si ti supruga? učio bi Davor.
Kuhati je Mirelu učila baka i dileja sigurno nije bila, boršč je napravila s deset godina.
Ostali prigovori nisu prolazili, dok Baldo nije posrnuo zbog starosti, a uz to i poskupio.
Što mu sada fali?! Davor nije mogao vjerovati računima iz veterinarske.
Mirela, jesi li ti normalna? Ugledaj se na mene, ja na sebe ne potrošim toliko!
Baldo nije obična mačka, on je član obitelji!
Kakve, moje? Nikako. Takve rođe mi ne trebaju.
Molim?
Čuj, još jednom ga vodiš i letjet će kroz prozor!
Mirela, koja je tog jutra doznala da je trudna, prešutjela je, odgodila razgovor za kasnije. Ali, Baldo opet nije stigao do wc-a pa se išlo u ambulantu.
Davor ju je zatekao kraj transportera, bacao tenisicu na zid, i između bijesne dijete i mačke odabrao izbaciti oboje:
Dosta! Iselit ću i mačka i tebe! Neću više trošiti kune na ovo beskorisno perje! Izletite van!
Onda ću i ja, i Baldo ide sa mnom! izletjela je iz Mirele, inače krotke.
Pa izvolite načisto muka mi je više! Nemam ja što trpjeti.
Nešto se promijenilo između njih, i Mirela je shvatila da joj više ne treba obitelj u kojoj je mačka višak, kao ni ona kad prestane biti korisna.
Nije pojašnjavala da je to NJEN stan. Samo je uzela Davorove ključeve iz jakne, otvorila vrata i rekla:
Čekam dijete. Ne smijem se živcirati. Mačka to razumije, ti ne. Idi. Kad se smiriš, pričat ćemo. Zasad, odlazi. Stvari pokupi kasnije, sad nemam vremena trebamo u ambulantu, Baldu je loše.
Davor nije imao što za reći, šutke je odšetao.
Mirela je spustila transporter, Baldo je sam ušao, a ona ga pitala:
Jesi spreman? Idemo promijeniti nešto. Krenimo od tvog zdravlja!
Mačak je preživio i još će im praviti posla štošta puta. Ali, s malenom kćeri Mirele i Davora imat će najbolju dadilju na dlanu Baldo će ju paziti, priviti se šapom uz nju i uspavati kao nijedna baka.
I nitko, pa ni sama Mirela, neće imati jaču pouku od one koju je njezina mama naučila na ljubavi moraš raditi, ali granicu postaviti kad netko tvoje voli izbaciti van.
A mala Lena, Mirelina kći, živjet će na dva doma, skakati s jedne igre na drugu i misliti da je to normalno. I imat će dvije krevete, dva plišana zeca i ljubav svih mame, tate, bake, djeda, i naravno, Balda.
Rastući kroz tu dvostruku svakodnevicu, Lena će sve odrasle podsjetiti da, ako dijete može širiti ljubav na dvije strane, valjda mogu i odrasli zaboraviti prošle gluposti.
Stari Baldo, šutljiv i mudri mačak, znat će sve o toj djevojčici, ali neće nikad ništa reći. Ne zato što ne zna mići, nego što ne treba. Uostalom, svakome je jasno ako je mama mazna, i mačići će biti isti.
Mala Lena će jednog dana isto tako pogladiti svoje dijete po obrazu i reći isto što su joj šaputale mama i baka:
Znaš koliko sam te čekala, mali mojTako je u tom stanu, punom tragova mačje dlake po jastucima, mirisa netom pečenih palačinki i ponekog odraza sunca u oknu što čuva Bakinu zavjesu, nastala sasvim posebna kuća dom po nepisanom receptu sreće. Tko prođe tim stubištem, može uvijek čuti Lenu kako iz sveg grla smijehom doziva Balda da joj dođe pod stol, gdje dijeli komadić kobasice ili samo malu djetinju tajnu. A s prozora, uvijek neka žena Jasna, Mirela ili baka, mahne znancu, vješto sakrivajući suzu zahvalnosti za sve skupe razonode koje su im život donijele.
Jer svaki put kad dođe nova briga ili teška odluka, iz nekog kuta začuje se poznato, drsko mjaukanje. To je Baldo, koji ne odustaje. Naučio je cijelu obitelj jednu jednostavnu istinu: može život biti gorke juhe i preslanih suza, ali sve se zaboravi kad izabereš onu obitelj koja te iznova zagrli, s dlakom na hlačama, laktovima od brašna i srcem malo većim od straha.
Tko tu dođe slučajno, možda će pomisliti da je pravi luksuz zapravo znati kome se vratiti. I da sve na ovom svijetu, pa i najskuplja razonoda, vrijedi točno onoliko koliko su spremni za nju dati oni koji te najviše vole.
Baldo će još dugo bdjeti uz Lenu, nježno joj liznuti prstiće kad predvečer zaspi kraj knjiga, a ako je sreće s prozora će i sam promatrati prve ljubavi, prve pogreške, i prve prave smijehe te djevojčice kojoj ništa neće biti previše, osim premalo nježnosti.
A kada jednom dođe vrijeme da Baldo ode, ispratit će ga cijela mala vojska onih koji znaju: ljubav je uvijek pomalo skupa, ali kad ju jednom imaš, na kraju ispadne najbolja razonoda na svijetu.
