U vremenu kada brendirana odjeća i cijene na etiketama često odlučuju o ljudima, lako zaboravimo što je doista važno čovjek sam. Ova priča dogodila se na zatvorenoj humanitarnoj večeri u jednom od najluksuznijih hotela u Zagrebu.
Kristalni lusteri blistali su zlatnim sjajem. Ivana, odjevena u zapanjujuću zlatnu haljinu, i njen pratitelj Tomislav opušteno su pijuckali vrhunsko vino razgovarajući o uzvanicima. Njihov je smijeh naglo utihnuo kad se na ulazu pojavila mlada djevojka imenom Sunčica. Na sebi je imala jednostavan, vidljivo iznošen bež kaput i obične ravne cipele.
Ivana joj je bez skrivanja gađenja preprečila put. Pogledom je odmjerila stare Sunčičine cipele i podrugljivo se nasmiješila. Tomislav se nagnuo prema Ivani i jasno prošaptao:
**Zar je čistačica danas zaboravila gdje je ulaz za osoblje?**
Ivana je odmah dodala:
**Draga, besplatna juha dijeli se nekoliko ulica dalje. Gubiš estetiku moje večeri.**
Sunčica se nije pomaknula niti je oborila pogled. Stajala je mirno, gledajući Ivanu ravno u oči, s više dostojanstva nego što je bilo u cijeloj toj sjajnoj dvorani.
Tada je k njima užurbanim korakom stigao stariji gospodin u elegantnom odijelu gospodin Matošević, upravitelj zaklade. Nije ni pogledao Ivanu ni Tomislava, koji su se već spremili za pozdrav. Zaustavio se pred Sunčicom i s poštovanjem se naklonio:
**Gospođo Radman! Ispričavamo se, vaš privatni avion stigao je ranije nego što smo očekivali. Ugovor o kupnji holdinga spreman je za vaš potpis.**
Pogled na Ivanino lice bio je neprocjenjiv. Vilica joj je pala od šoka, a prsti su popustili stisak; skupi je čaša vina ispala iz ruke i razbila se u tisuću komadića o mramorni pod.
Završetak priče
Sunčica je mirno uzela nalivpero od asistenta i, bez da je skinula stari kaput, potpisala dokument otmjenim rukopisom.
Zatim se okrenula prema zatečenoj Ivani i tihim, ali ledenim tonom rekla:
**Usput, Ivana, ovo više nije tvoja večer. Upravo sam otkupila ovu zgradu i tvrtku tvog supruga. Tvoja estetika više ne odgovara mojim planovima. Zaštitari, izbacite ove goste.**
Tomislav i Ivana ostali su nepomično stajati dok ih je osiguranje pristojno, ali odlučno, ispratilo van.
**Pouka:** Nikada ne sudite o čovjeku na temelju odjeće. Ispod starog kaputa možda je netko tko sutra odlučuje o vašoj sudbini.
I sam sam shvatio koliko lako možemo pogriješiti procjenjujući ljude po izgledu. To me naučilo da je pravo bogatstvo u karakteru, a ne u sjaju.
