Nema više Katarine Sinovi su došli iz Zagreba u selo na karmine. Dobro da su barem sad došli, šaptale su susjede. Bar su majku ispratili na posljednji put. Završile su karmine i sinovi sa svojim obiteljima počeli su se spremati natrag kući. Odjednom je u kuću ušla teta Anka, Katarinina sestra.
Teta Anka, već je vrijeme da krenemo, započeo je stariji sin. Kuću treba zaključati. I vama bi bilo vrijeme da se vratite.
Vratiti?! začudila se sestra pokojnice. Pa ja sam kod kuće! Nigdje meni nije vrijeme.
Svi su iznenađeno pogledali Anku.
Rita i Davor su se vjenčali i doselili k Davorovoj majci.
Vjenčanje je bilo skromno. Dogovorili su da će ušteđeni novac iskoristiti za nešto drugo, a ne odmah na svoj stan. Prije toga su živjeli odvojeno Davor s majkom, a Rita u studentskom domu. Rita nije mogla živjeti kod svoje mame jer je ova stalno izlazila i nije joj pružala pravi dom
Oca nije ni upoznala.
Davorova mama odlučila im je ostaviti prostora pa je uzela godišnji odmor i otišla svojoj sestri Katarini na selo. Često je tamo voljela boraviti. Katarina je živjela sama suprug joj je umro, a djeca, dvojica sinova, rijetko su je obilazila. Ni telefonski pozivi nisu bili česti.
Zvali bi barem, ako mami zatreba pomoć. Ali njima uvijek nešto važnije, imaju svoje probleme
Katarina im je zamjerala. Pa barem nazvati mogu, rodila ih je!
Ali nije im nikad ništa tražila. Gdje može, sve napravi sama, kad treba, zamoli susjeda, a katkad dođe i nećak sa sestrom.
Davor je znao sve popraviti. Nekad je dolazio češće sa sestrom, ali sad se oženio. Vjerojatno će i on, kao i Katarinini sinovi, s vremenom zaboraviti na tetu. Ovi svoju ženu nisu ni dovodili k majci. Samo na svadbi ih je vidjela, gradski su to ljudi. Ni unuča još nema. Kažu nije vrijeme.
Ančice, stigla si! Moja seka! obradovala se Katarina.
Zajedno im je bilo lijepo. Oduvijek su bile povezane, ali Anka se kasnije udala i preselila u Rijeku. Katarina je ostala na selu. Obje su ostale bez muževa iste godine i više se nisu udavale.
Bit ćeš gazdarica dok sam ja na putu. Imam još tjedan dana do godišnjeg. A gdje ti je Davor? Što nisu navratili sa snahom do tetke na selo? Ili su na medeni mjesec na more otišli?
Nisu. Šparaju novac. Vjenčali su se tiho, samo potpisali i gotovo. Rita ionako nema skoro nikog. Majka joj stalno negdje luta, cura je odavno bila samostalna. Žao mi je, dobra je ona.
Pa zašto ih nisi povela sa sobom?
Ma nek se priviknu, mladi su, treba im vremena sami. I ja sam odlučila maknuti se, bar mjesec dana da osjete kako je to bez mene. Mislila sam da se nikad neće oženiti trideset mu je godina već. Hvala Bogu, ima svoju ženu, nek žive.
Već su se oni navikli jedno na drugo. Kakav im je to medeni mjesec u Zagrebu? Neka zovu i dođu, kuća je velika. Ako im se ne svidi, brzo će nazad.
Davor i Rita došli su nakon dan-dva. Teta Kata bila je presretna. Svoje sinove nije dočekala.
Baš sam vesela! Moji nikad ne dolaze. Zovi, ne zovi, uvijek kažu posao, tužno reče Katarina.
Riti se život na selu svidio. Prisjetila se kako je kod bake dolazila ljetovati. Kad je baka umrla, Rita je imala petnaest. Onda je morala sama raditi i studirati
Katarina je radila, Anka se odmarala i kuhala za sve. Davor je popravio ogradu uz šupu i sanirao krov na pomoćnoj zgradi. Rita je cijeli dan provodila u povrtnjaku.
Ma pusti taj vrt, Rita, uskoro mi godišnji, ja ću to onda riješiti. Vi se odmorite.
Ma nije meni teško, kod bake sam sve sama radila. Volim raditi u vrtu. Vi se odmorite kad imate priliku.
Godišnji je proletio. Svi su otišli, Katarina je ponovno ostala sama. Sve su obavili. Dosadno joj bilo, navečer je žalila sama sebe. Nazvala je starijeg sina.
Što se dogodilo?
Ma ništa, samo sam htjela čuti kako ste. Možda ćete navratiti?
Ne možemo sada. Zovi mlađeg, možda nije još otišao na more.
Nazvala je i mlađega, ista priča. Idemo na more, majko A tebi je, kažu, tu svejedno dosadno. Dobro. Davor je obećao dolaziti
Godine su prolazile. Davor i Rita kupili su stan. Tetku nisu zaboravili, rado su dolazili na selo i pomagali. Svoju su djecu dovodili k babi. Povremeno su i njihova djeca cijelo ljeto provodila s bakom i prabakom. Obje su, i Kata i Anka, bile u mirovini.
Katarina svoje unuke nije dočekala. Mlađi ima sina, ali nije njegov oženio je ženu s djetetom. A stariji je uvijek bio zauzet, posao, karijera, pa kasno bilo i za djecu. Dođu jednom svake tri-četiri godine, a majka se mora radovati nisu zaboravili!
Dobro je što ima Davora, Ritu i seku Anku.
Tako su živjeli dok Katarina nije teško oboljela. Prošla je terapiju, ali trebalo je još novaca. Nazvala je mlađega sina. Ispričala mu situaciju.
Ma, mama, nisi nikad bila po toplicama pa nema potrebe ni sad! Kod kuće će ti biti najbolje, stijene liječe. Ozdravi.
Toplice su joj ipak platili Davor i Rita.
Poslali su obje sestre. Nek se i druga odmori. Zajedno je ljepše
Katarina je preminula za četiri godine. Sinovi su došli na karmine u selo.
Dobro da su barem sad došli, šaputale su susjede. Bar su majku ispratili kako treba.
Sinovi su se s obiteljima već pakirali za natrag, a u kući je ostala teta Anka sa Davorovom obitelji.
Teta Anka, gle, vrijeme nam je započne stariji sin. Kuću bi valjalo zaključati. I vi bi trebali već krenuti.
Krenuti?! začudila se Anka. Pa mi smo doma! Kamo bih ja išla?
Svi su zbunjeno gledali u Anku.
Ovo je majčina kuća! reče mlađi sin. Znači, sad je naša. Mi ćemo ju prodati. Ako vam nešto treba, uzmite za uspomenu. Neku vazu, ili servis. Ionako ćemo sve rasprodati ili baciti.
Vi uzmite uspomenu na majku, a kuću je meni sestra darovala kad se razboljela. Odmah kad se iz toplica vratila.
Toplice? Poklonila? Kako? Mi smo sinovi!
Sjetili ste se? A gdje ste bili ranije? Sinovi! Kad se majka razboljela, niste ni jednom došli. Sinovi!
Sinovi su otišli. Nisu se niti pokušali opravdati. Nije im više bilo ni do čega. Sad nemaju više gdje ni doći, ni koga nazvati
Anka se preselila u sestrinu kuću. Stan iznajmljuje. Pomaže sinu i njegovoj obitelji. Oni redovito posjećuju Anku, pomažu. Lijepa složna obitelj, samo fali Katarina
A ona je uvijek tu, s njima. U njihovim sjećanjima
Naučio sam nešto iz ove priče krvna veza ništa ne znači ako srce nije tamo gdje je i dom. Obitelj čine ljudi koji su uz tebe kad je najteže. Zato ne zaboravljaj one koji te iskreno vole, iako nisu tvoji po krvi, već po djelima i toplini.
