Lažna ljepota
Ma nemoguće! Vi ste stvarno prekinuli? Ne vjerujem! rekla je Ivana gledajući prijatelja Martin s takvim čuđenjem da mu je čak postalo neugodno. Oči su joj bile razrogačene, obrve podignute skoro do čela, a usne poluotvorene činilo joj se nevjerojatno što čuje. Pa ti si Anju nosio na rukama! Vas sam svima dava za primjer Ma i sama sam željela ljubav poput vaše!
Vrlo moguće, Ivana Martin je tupo gledao kroz prozor. Vani je bjesnila bura, kišne kapi se razbijale o staklo, stvarajući male potoke koji su se slijevali prema dole. Sve je bilo sivo, baš kako se osjećao prazan, bez nade, s golemom rupom u grudima koju je prije popunjavao njen osmijeh, zagrljaji, zajednički snovi. Stegnuo je šaku dok mu prsti nisu pobijelili, a glas mu je zatitrao: Gotovo je, kužiš? Gotovo
Ali zašto? nije odustajala Ivana, nagnuvši se naprijed i gledajući mu u lice. Anja te čekala pola godine dok si bio na terenu! I bila ti je vjerna, ništa nije radila iza leđa!
A otkud ti sve to znaš? Pa živiš u Zagrebu, daleko od nje Martin se gorko nasmiješio. Il je to ona slavna ženska solidarnost?
Naravno, prijatelju, uvijek postoje načini kako doći do informacija Ivana se nije ljutila, već je zavaljena u fotelji, prekriženih ruku, s blagom zabrinutošću u pogledu nastavila: Znam da se pozabavila svojim izgledom, promijenila frizuru, počela trenirati, kupila novu robu Sve dok tebe nije bilo. Stvarno se trudila, Martina.
E, i to je uzrok našeg kraja! Martin je nervozno krenuo u hodnik gdje mu je ostao mobitel u jakni. Pokreti su mu bili trzavi, kao da od sebe bježi. Kopao je po džepovima, izvadio telefon i ubrzano ga donio Ivani. Sjećaš se kako je prije izgledala Anja?
Naravno zavrtila je Ivana očima, ali ju je na sekundu zamislila: Slatka, duga smeđa kosa, velike plave oči, simpatičan nosić Lijepo građena, jedino grudi nisu bile nešto, ali tebi to nikad nije smetalo?
Upravo tako, volio sam je točno takvu! Martin je bio na rubu povika, ali se brzo primirio. Stezao je mobitel, lice mu je otvrdnulo. Anja mi je bila ideal! A čim sam otišao, te glupe cure su je uvjerile da će ju ostaviti ako se ne promijeni. I ona je povjerovala! Počela se mijenjati, ne jer je to željela sama, već jer su joj to one usadile u glavu.
Je l stvarno toliko loše? Ivana je osjećala kako joj raste tjeskoba. Prstima je stiskala naslon stolice, pokušavala zamisliti razmjere promjena.
Pogledaj sama! Martin joj je pod nos gurnuo mobitel sa slikom na ekranu.
Na slici je bila Anja, ali potpuno drugačija nego što je Ivana pamtila. Gustu dugu kosu ošišala je na ultra kratko i obojila u žarko platinasto. Usne, kao da ih je radila neka “stručnjakinja”, izgledale su prenapuhano i potpuno neprirodno. Anja je izgubila desetak kilograma, a umjesto vitkosti, postala je ispijena izbočene ključne kosti, izražena rebra, tanke, krhke ruke. Lice joj je bilo blijedo, s podočnjacima dubina kao Sutjeska nakon zime. Najgore povećala je grudi, iako je Martin uvijek baš na glas govorio da mrzi takve promjene.
Kad sam ju vidio, doslovno sam pomislio možda da prođem pored nje glas mu je podrhtavao. Udarac šakom o zid, pa trzaj od boli. Kako je moguće da se u pola godine toliko osakatiš?! Samo zato što nisi sigurna u sebe?
Martina je bilo nemoguće smiriti. Šetao je po stanu, mahao rukama, zaustavljao se i nastavljao, lice mu je prelazilo iz crvenila u blijedilo, šake škripjele dok je trljao čelo, pokušavajući izbrisati sjećanje.
Ivana ga je u potpunosti razumijela. Mjesecima je slušala njegove pozive iz Osijeka, kukanje na šefa, tugu što je Anja sama. Svaki dan je zvao, bodrio, šalio se. Vjerovali su čim se vrati, sve će biti kao prije. No, Martin je došao i pronašao djevojku koju više nije poznavao.
Možda je samo željela ispuniti tvoja očekivanja? nježno ga je pitala Ivana prilazeći bliže i stavljajući mu ruku na rame. Možda joj je netko ubacio crva sumnje da tražiš nešto drugo…
I izgubila je sebe. Volio sam pravu Anju. Sada ni ne znam tko stoji preda mnom.
Posebno ga je boljelo što Anja nije željela video pozive dok je bio odsutan. Uvijek je nalazila isprike, govorila kako sprema iznenađenje. Počeo je sumnjati da ima nekog drugog, ali prijatelj kojem je povjerio da dozna situaciju, konačno je javio: “Čeka te iskreno, pita za tebe svaki dan. Samo, iznenađenje možda ti se neće svidjeti.”
Te ga je riječi smirile. Odustao je od panike. Pomislio je možda nije tako strašno, samo neka ga ne laže. Sada se grizao jer nije tražio fotografiju kad mu je frend ponudio. Da je znao, doletio bi odmah! Ali, bilo je kasno
Na dan povratka, Martin nije mogao mirno sjediti. U avionu je drhturio, u taksiju lomio prste, srce mu je tuklo divlje. Maštao je kako izlazi na Zračnoj luci Franjo Tuđman, vidi Anju, ona ga grli, miriše na onu njenu omiljenu zimu napokon zajedno, nakon dugih mjeseci.
Stvarnost ga je pogodila poput bure. Anja je stajala kod izlaza, ali on je nije prepoznao. Zastao je zatečen, zledio se iznutra.
Martina! Tako si mi falio! zgrabila ga je za zagrljaj, ali on se instinktivno povukao. Njen osmijeh je zatitrao, u očima su joj se pojavile suze, ruke su joj ostale u zraku.
Pa, što je? Ili sam te baš toliko šokirala? pokušala se nasmijati, ali pogled je bio tužan. Prstima je nervozno popravljala novu kratku kosu.
Gledam te, a ne znam gdje je nestala moja djevojka glas mu je bio hladan. Izgledaš bolesno. Nema tvojih divnih uvojaka, tvoje prirodne ljepote, tvoje vedrine Zašto si to napravila?
A šta, bila sam debela, ha? Anja je uvrijeđeno napućila usne, suze su joj se skupljale na trepavicama. Prijateljice, koje su išle s njom da joj budu podrška, potiho su se smješkale sa strane. Pogledala ih je s prezirom, ali su se one samo pravile lude.
Ne moraš mi maziti ego, sve znam nastavila je Anja, tjerajući glas da bude čvrst, ali svejedno je podrhtavao. Sada mi više neće biti neugodno s tobom na rivi! Gledaj kakva sam, moderna, trendi. Zar nije bolje?
Tko kaže da želim ići bilo gdje s tobom takvom? odgovorio je Martin oštro. Od prelijepe djevojke pretvorila si se u neprepoznatljivo nešto. Volio sam tvoju prirodnu ljepotu. Mogla si me barem pitati za mišljenje uvijek smo razgovarali o svemu! Zašto si me isključila?
Martina, pa Anja sad može na naslovnicu Elle! ubacila se jedna od prijateljica, namjerno glasno. Znaš koliko dečki sada želi pričati s njom? Posebno nakon povećanja! namignula je, a svi su znali na što misli. Trebaš biti sretan!
Martin je planuo: Sve je to za sebe radila, a ne za mene! pogledao je Anju, suze mu u očima, ali glas mu je postao mirniji Ne radite od mene neprijatelja.
Prišao joj je bliže, pogled mu se omekšao. Anja, znaš da sam govorio kako cijenim prirodnost. Ovo više nisi ti. Bio sam planirao zaprositi te kad se vratim. Kupio sam prsten, sanjao o obitelji. Ne mogu biti s nekim tko više nije osoba u koju sam se zaljubio.
Anja je problijedila i zaplakala. Pokušala je nešto objasniti, ali riječi nisu izlazile. Prijateljice su je povukle natrag.
Ma neka ide! rekla je jedna, grleći je oko ramena. Samo burna reakcija, brzo će mu proći. Ti si sad bomba, nećeš dugo biti sama!
Anju te riječi nisu utješile. Gledala je za Martinom kroz suze, osjećala je prazninu kao nikad prije, shvaćajući koliko je pogriješila tražeći potvrdu tuđeg ukusa.
Dao bih sve da je mogu vratiti šapnuo je Martin kasnije Ivani kroz suze. Nisam je prepoznao
Zastao je i nastavio tiho, gledajući kroz prozor. Zašto djevojke misle da moraju biti nešto drugo? Toliko sam joj puta govorio da je volim baš takvu kakva jest. Sve njezine navike i sitnice koje ju čine pravom Anjom. Sad je sve to izgubila jer je poslušala tuđe mišljenje. Najviše boli što ju je u to nagovorila njezina “prijateljica”. Kasnije mi je ta cura došla doma i ponudila se, kao, ona je prirodna, prava za mene Skoro sam je izbacio iz stana.
Martin je sjedio slomljen, Ivana mu je stisnula ruku. Znala je da su mu njegove riječi teško padale.
Pokušat ću još jednom razgovarati s Anjom. Bar da vidim ima li još one njezine duše u ovome svemu. Možda je i ona ranjena, možda je trebala više podrške, a manje kritika.
Možda je još moguće izgraditi nešto novo iz svega ovoga, ali za početak je najvažnije jedno biti iskren prema sebi i voljenoj osobi, slušati što vam srce govori, a ne što šapuću zavidni ljudi oko vas. Prava ljubav traži povjerenje, a na kraju najljepše je ono što je stvarno.
Šteta je što se u potrazi za tuđim odobravanjem ponekad izgubi ono što je nama najdragocjenije. U svakom ogledalu nalazimo tragove sebe, ali smisao je naučiti voljeti taj odraz baš takav kakav jest.
