Iskreni razvod…
Razočarani Andrej promatra Mirelu, koja se sprema poći kući. Naviknuo je na njihove iskrene razgovore nakon posla, kad su svi ostali kolege već otišli.
Cijeli tjedan Mirela Klarić ostajala je u uredu do kasno. Tako je i Andrej izbjegavao odlazak kući. Nije imao posebnog posla jednostavno nije želio vraćati se u svoj dom. Lana, Andrejeva kći, prolazila je kroz burne promjene puberteta uvijek nezadovoljna, sklona svađama i netolerantna na svaku kritiku.
Ni odnos sa suprugom, Ivanom, nije mu više pričinjao zadovoljstvo. U posljednje vrijeme Ivana je bila napeta i stalno u nekoj brzini. Dolazila bi s posla i odmah trčala u kuhinju: rezala salatu, pripremala meso, prala suđe u tim trenucima Andrej nije imao hrabrosti ni prići joj. Postala je kao žica bez omotača, grizla bi zbog najmanje sitnice ili pitanja.
Pokušaj samo predložiti da se rajčica reže sitnije za salatu pogledala bi te kao da si upravo zatražio nemoguće. A spomenuti kako su podovi prljavi bilo je ravno samoubilačkom pokušaju.
Supruga i kći stalo su se prepirale, režale jedna na drugu poput dvije divlje mačke. Tko im priđe, riskira da ga razderu.
Imaš ‘eksplozivnu’ ženu, to i nije tako loše nasmijao se prijatelj Vedran, kojem se Andrej povjerio oko situacije doma znači, nije ti dosadno, barem noću.
Ma, da, baš i nije dosadno tužno je odmahnuo glavom Andrej već sam zaboravio kad smo zadnji put išta imali. Za svađe i nervozu ima snage, ali čim stignemo do kreveta, odmah zaspi.
Pa probudi je, zar te treba učiti? namigne Vedran veselo. Znaš i sam, poljubi, zagrli, žene to vole…
Iskreno, više i ne želim. Ivana je promijenila posao i kao da je ostario deset godina u mjesec dana. Ugojila se, stalno mrzovoljna, a Lana baš sada ima najtežu fazu puberteta. Sve se odjednom srušilo…
Novi posao? Dobro zarađuje? upita Vedran.
Ma što ti, žena kao žena… otprilike isto kao prije, valjda. Što je novo otkad se zaposlila tamo, počeli smo ranije otplaćivati kredit za stan. Još malo i mirni smo…
Eto, vidiš, to vam je sad takav period. Kredit pije živce, ali kad ga riješite, sve će doći na svoje.
Razgovori s Mirelom doista su bili Andrejev izlaz iz sivila. Pomogao bi joj, ispričali bi se o svemu; uživao je u tih dva, tri sata poslije posla.
Mirela je bila nježna, uvijek nasmijana, lijepa i dotjerana. A miris njezinog parfema… Andrej ga nije mogao zaboraviti.
I sama je odgajala kćer, Barbaru. Barbara je bila Lanine dobi pa su često razgovarali o djeci.
Sve je to pubertet sa smiješkom je znala reći Mirela kad bi joj Andrej pričao o Lani najvažnije su pažnja, strpljenje i ljubav. Proći će, vjeruj mi.
Možda govoriš iz pozicije stručnjaka? čudio se Andrej.
Za sad s Barbarom nemam problema, ali tko zna… Moja nećakinja je roditeljima prava noćna mora.
Znači da nisam sam kroz uzdah prizna Andrej nekad mislim da neću izdržati. A bila je tako dobra djevojčica… poslušna, pametna…
Moja je još mirna smijući se dodala Mirela ali ne zavaravam se previše.
S Mirelom je vrijeme letjelo. Ponekad bi joj, kao slučajno, dodirnuo ruku ili koljeno. Ona bi i sama nestalno napravila pokret, dodir bi potrajao mrvicu dulje, dovoljan da osjeti miris njenih parfema jasnije nego ikad.
Naviknuo se na njihova večernja druženja. Već od jutra bi se radovao tom kvartalnom sastanku tako ih je u sebi prozvao. Ali, na njegovo iznenađenje, u šest sati Mirela ustane i sprema se kući.
Mirela, kamo ideš? zatečen upita Andrej.
Kući blago se nasmije.
A posao?
Gotova sam slegnula je ramenima i zahvalila mu na pomoći.
Bez tebe ništa ne bih stigla, hvala ti iskreno reče Mirela.
Ali… Andrej je ostao bez riječi. Nije očekivao kraj te njihove spontane svakodnevice.
Mirela je stala, gledala ga, obazrivo birala riječi.
Andrej… Moramo prestati s ovakvim razgovorima.
Zašto? glas mu drhtao. I sam je sebe iznenadio; od same pomisli na kraj njihovih večeri žalac mu se zabijao u srce.
Prvo, bez umanjenja Mirela, ne Rito. Drugo, oboje znamo da je postalo previše intimno.
Andrej pocrveni. Unatoč tome što nisu nikada prešli granicu, među njima je zaista bila neka posebna bliskost, gotovo jača od svega što ima doma.
Mislio sam da ti to odgovara…
Drago mi je biti u tvom društvu, ali dok si u braku ne želim nikakve dvosmislene odnose. Prijatelji možemo biti, ali sve na granici poslovnog.
Po načinu na koji ga je pogledala, znao je da neće popustiti. Ali osjećao je da nije u braku, možda bi Mirela željela više…
Vremena su prolazila; Mirela kao da je zaboravila na zajedničke večeri. Za razliku od nje, Andrej je stalno mislio na njih. Mržnja prema ženi mu je rasla osjećao je kako mu je prisutnost Ivane brana za sreću.
Svađe su sve češće, intiman život prestaje postojati. Ne želi ni razgovarati ni fizički kontakt. Čak mu je hrana koju Ivana priprema sve gori; a to mu je nekoć bila najveća utjeha.
Jednog dana Mirela je zamolila muške kolege da joj pomognu oko selidbe. Andrej je zgrabio priliku i ponudio se.
Imaš nekog tko ima kombi? upita Mirela.
Naravno, sve ću organizirati! slagao je bez oklijevanja. Platit će koliko treba.
Mirela je s Barbarom uselila u prekrasan trosobni stan, naslijeđen zamjenom od roditelja. Stan je nedavno obnovljen sve blistavo i moderno.
Prelijepo je! Andrej pogleda oko sebe. Vas dvije same ovdje?
Da, bit će nam dobro nasmiješi se Mirela.
Možda ima mjesta još za nekog… promuca Andrej, pocrvene.
Mirela ga zaustavi jasno je znala kuda to vodi.
Andrej, bolje da istina bude čista. Jako mi se sviđaš i drago mi je što radimo zajedno, ali ti si oženjen. Svaka, pa i najmanja, naznaka da bi moglo biti više od kolegijalnog, za mene nije prihvatljiva. Da toga ne bude, jer inače više ni poslovno nećemo komunicirati.
Samo jedno pitanje… da nisam oženjen, bi li ti bilo drugačije?
Ti jesi oženjen, pa nije ni važno tvrdoglavo će Mirela, ali na trenutak pogleda u pod.
Taj pokret dao je Andreju neobjašnjivu nadu. Približio joj se, poljubio je. Na trenutak se opustila, ali onda ga odgurne.
Ne igraj se sa mnom, Andrej. Da, razvili su se osjećaji, ali moram ih zaustaviti. Idi svojoj ženi, ne želim više ništa čuti!
Umjesto da ga slomi, Mirelin otpor mu je dao novu snagu. Ako je brak zapreka neka nestane.
Vratit ću se, i još k tebi rekao je samouvjereno. Tada mu se činilo da mu je naraslo krilo. Dok se vraćao kući, bio je siguran: on i Mirela bit će zajedno.
Svađa s Ivanom više nema smisla izbjegavati. Te večeri mu se žena činila još napornijom nego inače. S Lanu nije ni razgovarao.
Nikad nisi doma! I kad dođeš, samo gledaš mobitel! Koja je svrha takvog muža? Kćer te niti ne zanima!
Ako ne vidiš smisao, rastanimo se. Živjet ćeš bez muža.
Od riječi do riječi, izrodila se žestoka svađa. Lana upada u sobu, uplakana.
Dosta svađa! Bilo bi bolje da se zaista rastanete!
Ivana rukom odmahuje i odlazi k Lani. Andrej prestaje slušati njihove povike.
Te večeri opet pokreće razgovor o razvodu. Jedino ga vodi želja da svom “anđelu” javiti da je slobodan.
Ivana plače. Pokušava ga uvjeriti da prička, da je kriza prolazna.
Andro, teško mi je i na poslu i doma. Sve će biti u redu, samo pričekaj. Zaboravila sam ti poklanjati pažnju, priznajem.
Ne znam tko je kriv, ali ja više ne želim s tobom. Imam drugu. Pusti me.
Plač ga više ne dira. Jedina želja je otići i javiti Mireli da je slobodan.
Ivana shvaća da ne može spriječiti razvod. Podsjeća ga da u stanu ostaje ona s Lanom.
I još moramo riješiti kredit… Ja preuzimam ostatak, uz plaću mogu vraćati, ti uzmi auto.
Ako prepustiš stan meni, auto je tvoj. I kredit otplaćujem sama.
Kako? Na novom poslu imala je mogućnost povoljnog zajma preko firme. Riješit će kredit i ubrzati podjelu imovine.
Dogovaraju sve prije razvoda. Ivana ostaje hladne glave; možda joj je posao pomogao da se sabere ili, možda, instinkt za preživljavanje neka Andrej luta, ali ona i Lana ostaju pod krovom.
“To se ne događa meni,” misli Ivana dok potpisuje papire. Zajam ide lako, stan postaje njen. Razvod brzo prolazi. Na sudu još jednom potvrđuje da je sve riješeno, nema zahtjeva ni zle krvi.
Sve to vrijeme Andrej živi kod roditelja. Majka je u šoku, cijenila je Ivanu do zadnjeg. Ne postavlja pitanja zna da će sin sam otkriti što želi.
S Mirelom, u uredu, Andrej je rezerviran. Nije ni pokušavao razgovarati dok papiri nisu bili gotovi. Suho, bez pomoći, tek s kimanjem.
Njezina distanca, začudo, budi joj interes. Ne prilazi mu, ali osjeća se dirnuto.
Primio je potvrdu o razvodu, uzeo slobodan dan zbog toga. Dočekao Mirelu s posla.
Sada više ništa ne stoji na putu naše sreće kaže, oduzima joj torbe, vodi prema autu.
Andrej, ne razumijem…
Izvadi dokument o razvodu.
Mirela se raširi očima. Nije vjerovala da se zbog nje razveo. Andrej odmahne glavom.
Naš je brak odavno bio završen, samo si ti probudila u meni želju za srećom.
Sve se dogodilo naglo, nisam sigurna da želim vezu odmah.
Andrej obeća strpljenje. Predloži romantičnu večeru.
Može… Barbara je kod bake, uživat ću s tobom.
Večer je prošla prekrasno. Hrana, razgovor, nježnost. Andrej prizna da je izgubio glavu, a Mirela tiho kaže:
Borila sam se sa sobom… Ne znaš kakav me strah uhvatio kad…
Kad što?
Kad sam shvatila da stalno mislim na tebe…
Šetali su, vozio ju je kući. Nije požurivao, iako se žudio za njom.
Gotovo svakodnevno pozivao ju je na večeru ili kino. Ona često odbija.
Imam kćer, znaš, njezinih godina, ne želim narušiti naš odnos. Ona treba svu moju pažnju.
Jednog dana kaže mu iskreno:
Voljela bih da nas troje provodimo zajedničko vrijeme idemo zajedno u kino, u kafić, na izlet.
Ta zajednička druženja prošla su u dobroj atmosferi. Barbara je pametna i uljudna, Lana je skroz druga priča, pomisli Andrej, ali prešuti.
Nakon nekoliko vikenda zajedno, Mirela predloži zajednički život.
I dalje sam malo nervozna, Andrej, molim te, imaj takta prema Barbari. Navikla je da smo sve vrijeme same.
Bit ću pažljiv, obećavam.
Sreći nije bilo kraja kad je preselio kod Mirele. Stan čist, opremljen, mirisan. Prisjetio se čestih nereda kod Ivane, zaključio da mu ovdje daleko ugodnije.
Andrej, uskoro s Barbarom idem na more na dva tjedna.
Svakako, ali bilo bi lijepo da idemo svi zajedno?
Ne, namjeravam biti sama s njom, jedva čeka zajedničko vrijeme. Ove godine želim da naša bliskost ostane samo između nas dvije.
Nije mu bilo drago, ali morao je prihvatiti.
Dvije tjedna razdvojenosti bili su mu teški. Očekivao je da će ga prva zagrliti kad se vrati, ali čim su ušle u stan, Mirela se rasrdi:
Andrej, zašto je tako prljavo? Prije puta je sve bilo blistavo!
Nema te doma, tko će onda čistiti? Barbara, sad bi ti mogla, a mi…
Mirela se razbjesni. Očekivala sam čist stan, i nema šanse da moja kći čisti za odraslog čovjeka!
A nije dobio ni tople večere. Kod Ivane je to uvijek bilo spremno; mislio je da će ga i Mirela razmaziti, ali ovdje za to ni govora.
Nikad mi ne skuhaš juhu! požali se Andrej.
Možeš i sam, s Barbarom ćemo rado probati što god skuhaš.
Očekivao sam od tebe…
Onda si krivo očekivao. Radije pojedemo lagano, na poslu jedem vani, a navečer kefir, jaja ili salata.
Sve je više uviđao: Mirela ne želi biti “žena koja će služiti”. Prva ozbiljna svađa. Te večeri kaže mu da spava na kauču u dnevnoj sobi.
Ne dolazi u obzir! Odat ću uopće, ako želiš izbaciti me iz spavaće sobe.
Tako je bolje zaključila je Mirela.
Očekivao je da će ga idući dan zovnuti, nije. Ni sljedeći dan. Ni na poslu.
Ponudio joj da dođe po nju na posao, ali odgovara da ide sama.
Ne izgleda mi da želiš da se vratim!
Istina, shvatila sam da nam s Barbarom nitko nije potreban. Molim te, pokupi stvari i idi.
Molio je, uvjeravao je u ljubav; ona ostaje hladna.
Andrej polako pakira, nadajući se da će ga ona zaustaviti. Nije. Bilo je očito da ga se želi riješiti.
Oprosti, Andro, pokušali smo, ali ne ide. Shvatila sam da je bilo prolazno. Samoća mi više odgovara.
S srcem u komadićima, stvari u autu, nije se mogao vratiti roditeljima. Povuklo ga prema bivšoj kući.
Gledao je u prozor, svjetla goru. Parkirao se i pokucao.
Nisam te očekivala Ivana ga prima kroz osmijeh. Hoćeš čaj?
U stanu je mirisalo na domaću hranu. Sve čisto, toplo, uređeno.
Želiš krumpir s mesom?
Da, molim odmah odgovara, posrami se.
Ivana ga pogosti poštenom porcijom. Andrej jede tiho, promatrajući je. Izgleda bolje no ikad. Osim što je smršavila, nije više ona umorna žena od prije.
Gdje je Lana? pita Andrej.
Na izletu s razredom u Splitu.
U nekom trenutku mu se čini da Ivana ne bi imala ništa protiv da ostane.
Ivana, misliš li da bismo opet mogli biti zajedno?
Ne. I ne pokušavaj išta vratiti. Krenula sam dalje, i za tebe više nema mjesta u mom životu. Ako želiš viđati Lanu, dođi. Više ne očekuj ništa.
Još mi zamjeraš odlazak?
Ne zamjeram, ali ni ja ni Lana o tebi nismo ni pomislile, osim kad dođe poruka iz banke o alimentaciji.
Andrej okreće glavu da sakrije suze. Ne želi ispasti slab pred Ivanom, ali boli ga to što mu nitko nije nedostajao.
Ponovo pogleda Ivanu, sa skrivenom nadom. Ali ona odmahne glavom.
Polako ustaje, zahvali na večeri, ide. Do zadnjeg trenutka mislio je da će ga zaustaviti. Nije.
Polako silazi niz stepenice, sjeda u auto i spusti glavu na volan. Ne zna kuda dalje ostao je potpuno sam i, čini se, više nikome nije potreban…
