Uzeli ste stan na kredit? povikala je s oduševljenjem Darinka. Kako je to divno, kćeri moja! Baš prekrasno!
Marina se nasmijala na drugom kraju linije, a Darinka je čula kako joj zet nešto dobacuje u pozadini.
Mama, što vičeš toliko, čut će nas cijeli ulaz…
Pa nek čuju! nasmijala se Darinka. Kada mogu doći vidjeti? Danas? Sutra? Ispeći ću onu pitu s jabukama, onu koju Luka voli.
Marina je na trenutak zašutjela.
Dođi u subotu, tad ćemo sve namjestiti.
U subotu je Darinka stajala u svijetlom dnevnom boravku i polako se okretala oko svoje osi, proučavajući visoke stropove, široke prozore i friško ožbukane zidove. Novi stan mirisao je na boju i drvo.
Kuhinja je ogromna, zamisli! Marina je povela majku kroz hodnik. I balkon je zatvoren, tamo ćemo kasnije moći ostavljati kolica.
Predivno, Darinka je prešla dlanom po zidu. Luka, svaka čast!
Zet je samo slegnuo ramenima.
Dajemo sve od sebe, Darinka.
Za ručkom Darinka si je narezala još jedan komad pite pa napokon izgovorila ono što joj je cijelo jutro bilo na vrhu jezika.
Toliko sam se brinula za vas, nemate pojma. Marina je već u sedmom mjesecu, a vi ste bili podstanari, kod vlasnice koja vas je mogla izbaciti kad god. To nije za obitelj!
Marina je pogledala Luku. Darinka je primijetila kako joj je kći napeto stisnula usnice.
Mama, snašli smo se.
Snašli ste se… Darinka je spustila vilicu. A ja nisam spavala noćima, stalno razmišljala: kako ste, što će biti ako nešto iskrsne? Dijete treba sigurnost, svoj dom.
Luka je nakašljao i odmaknuo tanjur.
Rata nije mala, naravno. Ali računali smo sve.
Koliko velika? Darinka je odmah postala na oprezu.
Normalno, Marina je požurila s odgovorom. Za Zagreb je to u redu.
Darinka je bacila pogled na kćer, njezina napeta ramena, kako Luka proučava uzorak na stolnjaku. Jasno joj je bilo oboje ih strah stišće. Ali naravno, neće to priznati.
Dobro, sad slušajte Darinka je bila odlučna. Ja ću pomagati, o tome nema rasprave. I Lukini će roditelji uskočiti, zar ne?
Obećali su, potvrdio je Luka. Mama je rekla da će svaki mjesec dati koliko može.
Eto vidiš! Darinka se zavalila u stolicu. Snaći ćete se, zajedno ste jači.
Marina je slabo osmjehnula, ali briga u očima nije nestala…
David je rođen u ožujku, velik, glasan i zdrav. Darinka je dolazila svaki tjedan, kuhala juhe, prala pelene, šetala unuka u novim kolicima oko zgrade.
Život se napokon primirio. Luka je dobio unapređenje, a Marina je počela pričati i o drugom djetetu.
Dvije godine kasnije, rodila se Nora, i stan je ponovno oživio dječjim smijehom, igračkama na sve strane i neprospavanim noćima. Darinka je gledala kćer, njene sretne oči, i mislila: sve je ispalo kako treba.
Ali onda su Luku otpustili s posla.
Darinka to nije odmah saznala. Marina je izbjegavala pričati, govorila da je sve u redu, samo su umorni. Istina je izašla na vidjelo kad je Darinka nepozvana došla i zatekla kćer uplakanu nad hrpom papira.
Ne ide, mama Marina je tiho promrmljala. Tri mjeseca kasnimo. Banka zove svaki dan.
Darinka je pomagala koliko je mogla, posuđivala gdje god je stigla, ali nije bilo dovoljno. Lukini roditelji jedva su spajali kraj s krajem otkad je svekar završio u bolnici.
Nakon još pola godine, banka im je uzela stan…
Darinka je sjedila kod prijateljice Katarine, čaj joj je stajao hladan.
Sada žive u garsonijeri Darinka je stezala šalicu. Dvoje djece, Katarina. David ima četiri godine, Nora dvije. Nemaju gdje rasti, gdje se igrati, stalno jedan po drugome skaču! Četvero u istoj sobi!
Katarina je odmahnula glavom.
Isuse, Darinka, grozno!
Govorila sam im da će uspjeti, Darinka je obrisala suze. Obećala sam pomoć. A što mogu? Mirovina mi je nikakva, prilika za dodatnu zaradu skoro pa nema. Ja sam ih uvjerila da će sve biti dobro!
Ti to nisi mogla znati, tako je život
Zar to išta mijenja? Darinka je odmaknula šalicu. Djeci je lakše zbog toga? Marini je lakše?
Darinka je lice sakrila u dlanove. Mislila je da su se stvari sredile. A ono, sada još gore; sad su s dvoje male djece opet tuđi podstanari…
Prolazili su dani…
Marina i Luka su napokon otplatili dug banci. Ta vijest bila je najbolja u dugo vremena.
I što sad? upitala je Darinka.
Opet štedimo za svoje, priznala je Marina. Možda ovaj put nešto manje sanjamo.
Samo nek bude vaše Darinka je kimnula, iako kćer to nije mogla vidjeti.
Prošle su još dvije godine. David je napunio šest, a Darinka je stigla na rođendan s golemom kutijom pod rukom. Birala je građevni set s autićima tri sata, dok nije našla pravi, baš onakav kakav je David spominjao još za Božić.
Baka! David je potrčao i bacio joj se u zagrljaj. Mogu otvoriti?
Tvoj je, tvoj, Darinka ga je poljubila u vrh glave. A imam još nešto.
Iz torbe je izvukla kuvertu i pružila je Davidu. Pogledao je unutra i razrogačio oči.
Koliko je to?
Sedamdeset i pet eura, čučnula je Darinka. Ti si htio novi mobitel? Evo, počni štedjeti. Baka će pomoći.
David je pritisnuo kuvertu na grudi i pobjegao pokazati poklone Nori. Marina je stajala na vratima kuhinje i tiho promatrala tu scenu, ali Darinka nije primijetila čudan izraz na licu svoje kćeri.
Dva tjedna kasnije, Darinka je nazvala unuka. David se javio nakon trećeg zvona.
Halo, bako!
Zdravo, zlato! Kako si? Što ima?
Super! brbljao je David. Kupili smo mi ljetnu odjeću, kratke hlače i majice, i tenisice što svijetle u mraku!
Darinka je podigla obrve.
Kakvu ste odjeću kupili? Odakle su roditelji uzeli novce?
Mama je uzela ono što si ti meni dala, veselo je rekao David. Rekla je da ćemo mobitel kasnije kupiti, a da je odjeća sad važnija.
Darinka je stisnula telefon uz uho. U njoj se nešto vrelo i teško budilo.
Daj mamu na telefon, šaptom je zamolila.
Zauzeta je.
Dobro Darinka je jedva skupila snage za osmijeh. Pozdravi je i čuvaj se.
Darinka je spustila slušalicu i još dugo sjedila nepomična. Izgleda, morat će opet odgajati svoju kćer!
…Iduće jutro Darinka je već u zoru došla kod Marine.
Kako si mogla? bijesno je pitala Darinka. Dala sam te novce Davidu! Njemu, ne tebi!
Marina je umorno zatvorila oči.
Mama, pusti…
Što da pustim? planula je Darinka. Dijete je sanjalo o mobitelu! Zato sam i dala novac, da počne štedjeti! A ti sve potrošiš!
Marinino lice postalo je maska.
Mama, učinila sam kako sam mislila da treba.
Kako treba? Darinka je ostala bez daha Potrošiti tuđe na kratke hlače?
Dijete je trebalo ljetnu odjeću, rekla je mirno Marina. Viška novca nismo imali.
A da si mene pitala? Darinka je zakoračila prema njoj. Da smo se barem savjetovale?
Ne, mama, Marina je odmahivala glavom. U svojoj kući ću odlučivati kako treba s novcem. To nije tvoja stvar.
Nije moja stvar? Darinki je glas postao vrisak. Nije me briga kako baratate s novcem? A već ste jednom izgubili stan zbog kredita! Očito ste nesposobni oboje!
Marina je problijedila, ali nije odgovorila.
Sad još djeci novce uzimate, Darinka nije mogla stati. Sramota! Grozno!
Ida, mama… tiho je rekla Marina. Molim te, idi.
Darinka se okrenula i otišla bez pozdrava. U grudima joj je gorjela ljutnja. Kći je postupila krivo, još ju je i istjerala! Nema veze, doći će ona njoj… Moliti za oprost!
Ali prošao je mjesec, Marina nije zvala, niti odgovarala na poruke.
Darinka je opet sjedila s Katarinom u kuhinji, stiskala u rukama papirnatu salvetu.
Odbacila me, Darinka je vrtjela glavom. Vlastita kći! Ne pušta me do djece, ne diže slušalicu.
Katarina joj je dolila još čaja.
A što si joj tad rekla?
Istinu! Darinka se prkosno ispravila. Da ne znaju s novcem, da su nesposobni! Zar nije tako?
Katarina je šutjela gledajući kroz prozor.
Darinka, ti si novac dala unuku?
Da, pa jasno.
Onda si ga poklonila, Katarina se okrenula. Više to nije tvoj novac.
Ali dala sam za mobitel!
Oni su kupili odjeću, Katarina je slegnula ramenima. Djeca su morala biti pristojno obučena za ljeto, a ne štedjeti za mobitel.
Darinka je htjela nešto reći, ali Katarina ju je zaustavila.
I zbog kredita nisi trebala. Godinama su otplaćivali, radili, djecu podizali. A ti im kažeš da su nesposobni.
Iz najbolje namjere, Darinki je glas utihnuo. Zbilja samo brinem za njih.
Brineš, klimnula je Katarina. Ali ispadne da povrijediš. Možda da ti nazoveš prva? Da se ispričaš?
Darinka je tvrdoglavo stisnula usne i okrenula se. Ne, ona je starija. Samo je najbolje željela.
