Jučer je moj muž došao s posla, djelovao je nekako čudno.
Pitala sam ga za svadbu, a on je odmah spustio pogled. Rekao je da ide sam na svadbu…
A što je sa mnom? Bila sam potpuno zbunjena.
Muž mi je odgovorio: Draga, u siječnju sam dobio praznu plaću. Vjerojatno ću ići sam na svadbu. Ti ostani s malom. Neće biti ništa loše. Odlazim na tri dana, moram biti u hotelu, jesti nešto. Naravno, treba kupiti poklon za mladence.
Bili smo mlada obitelj. Stanovali smo u jednosobnom stanu koji nam je dala svekrva. Bila sam na rodiljnom dopustu. Moja kćerka, Marija, imala je skoro dvije godine. Nisam žurila natrag na posao jer nisam imala kome ostaviti malu. Svekar i svekrva su nam dali stan, a kako se kod nas kaže hvala im na tome.
Moja mama brinula je o sebi, radila dodatne poslove. Odmah mi je rekla da ako baš nemam izbora, ako moram raditi, ona će doći čuvati Mariju. Ali da kupim novu haljinu i obojim kosu, ni slučajno onda neće čuvati malu zbog mene.
Poznajem dobro karakter svoje mame. Usput, ona svake godine putuje u inozemstvo. Sve vikende provodi u kozmetičkim salonima i masažama.
Kod nas nije bilo nekih velikih problema. Kad je muž doma, mogu obaviti svoje poslove. Istina, on nije baš presretan zbog toga pa me rijetko pušta van, i to kratko.
Onda je stigla pozivnica za svadbu.
Njegov mlađi brat, Ivan, odlučio se ženiti. Trebalo je ići u drugi grad na tri dana. I tako sam zamolila mamu da ostane s Marijom. Svaka čast, svadba je bitna stvar, samo tri dana. Osim toga, Marija je mirna cura, ne vrišti, ne plače.
Mama se dugo nećkala, ali naposljetku uz uzdah uzela tri dana slobodno. Bila sam stvarno sretna! Nakon dvije godine stalnog boravka s djetetom, barem na svadbi bi se malo opustila…
Ali onda su mi snovi pali u vodu nakon što mi je muž rekao što je odlučio.
Za mene je to trebao biti važan događaj. Dojila sam Mariju godinu dana bez izlaska iz stana. Na kraju se pokazalo da nitko ne želi ostati s njom. Muž je često išao na događaje od firme i službena putovanja.
Ustvari, nisam ni baš poznavala njegovog brata, Luku, a njegovu zaručnicu sam vidjela samo na slici.
Bila sam jako povrijeđena. Muž nije htio razumjeti. Smatrao je da je to skroz u redu.
Draga, mama ti nije oduševljena da mala boravi kod nje. Neka se ona malo odmori, a ti ostani doma. Zašto nekoga prisiljavati. Ako ne želi, neka ne bude. Ionako ne poznaješ dobro moju obitelj. Što ti imaš od tog putovanja? Tvoj posao je doma s djetetom. Ja idem, pa se vraćam.
Odlučila sam nitko ne ide! Zašto bi on odlučivao što ja trebam?
Što misliš tko je u pravu?
Po meni, i mama i muž su malo sebični. Naravno, baka nije dužna čuvati unuku, ali mogla bi razmisliti i o meni, svojoj kćerci.
Muž ni ne pokušava shvatiti. Toliko sam vremena posvetila Mariji, a i meni treba odmor.
Trebao bi razumjeti, ako me stvarno voli…
Marija je tužna. Ovisi skroz o mužu, nema nikoga tko bi pomogao.
Baš me zanima što drugi misle. Nadam se da će ova cura uspjeti dati mužu do znanja svoje mišljenje i riješiti situaciju.
Drage cure, nemojte zaboraviti da živimo u slobodnoj zemlji! Slobodno recite svoje mišljenje, ništa loše neće biti. Nije kao da će muž tražiti razvod čim žena nešto kaže. Ako vam se to i dogodi, to znači da osjećaji nisu iskreni. Trebamo se poštovati i dati drugima radost.
