Moj sin se oženio tek kad je imao 33 godine. Danas je to gotovo uobičajeno, ali prije se takvo što smatralo kasnim. Oženio se kad je njegova zaručnica ostala trudna. Bili smo sretni, jer nam je to bila prva unuka, rodila se djevojčica. Svi smo bili presretni. Svi smo bili presretni. Moja snaha nije loša osoba, stvarno je dobra domaćica, stan joj je uvijek uredan, mlada je, simpatična, zna plesti što me ugodno iznenadilo, jer ja nikada iglu nisam pravo uzela u ruke. Kad sve zbrojim, jedna pristojna mlada žena, normalnog karaktera, moj sin je zadovoljan i ja nemam više što poželjeti.
Kad je naša unuka napunila tri godine, najavili su još jednu trudnoću. Rodio se drugi dječak. Počeli su preuređivati kuću koju nam je ostavila moja baka. I to nas je radovalo. Nije prošlo ni tri godine, a snaha je opet najavila trudnoću. I nakon još dvije godine, bila je ponovno trudna.
Živim od plaće do plaće koje mi sin šalje, on se zna snaći, sve popravi sam, bavi se građevinom, sve je sam započeo i završio. Ipak, on je samo vozač, zašto bi mu trebalo treće dijete? Gotovo ga nikad nema doma, stalno radi dodatne poslove.
Neposredno prije Nove godine, snaha mi je dala popis svega što treba djeci. Mislite da je tu bilo slatkiša ili igračaka? Ma nije bilo. Na popisu su bile samo prijeko potrebne stvari, čak i dječje ulje za masažu, čarapice, hulahopke, uglavnom sve što se ne može lako naći po katalozima.
Pitala sam sina gdje planiraju roditi to četvrto dijete. On me samo otresao.
Uspjela sam odgojiti vrijednog sina koji se nikada nije bojao posla. Njegova žena ima skoro 35 godina, nije nigdje radila, nema radnog staža. Moguće će do četrdesete roditi i peto dijete, mene to više ne bi začudilo. Ali ni ja neću zauvijek živjeti, možda ću samo ostariti i neću više moći pomoći, a majka moje snahe više nije među živima, nema je tko drugi podržati osim mene, barem su uspjeli napokon obnoviti kuću. I tako su svi tamo, njih četvero djece, još nije kućica.
Upitala sam je: A kad nestane pomoći, što ćete onda? Gdje ćeš tražiti posao s četrdeset godina a da nijedan dan nisi radila? Odgovorila mi je da će se nekako snaći. A ako, ne daj Bože, mom sinu nešto bude? Što ću onda ja? Kako da podignem toliko unučadi?
Imam još jednog sina koji mi zamjera što rijetko provodim vrijeme s njegovim djetetom, a ja stvarno nemam vremena jer sve vrijeme trošim pomažući obitelji svog prvog sina.
