Niste vi znali odgojiti djecu kako treba. Evo, pogledaj samo Marka, a tvojih da se posramiš…
Marija isprva nije shvaćala zašto joj se majka odjednom počela stalno nešto prigovarati. Do jučer je sve bilo u redu, pogotovo kad je bila mala. Tad je bila mamina mezimica, hvalila ju je i stavljala za primjer starijem bratu.
Živjeli su skromno, nikad u izobilju, ali nikad ni bez ičega. Sve osnovne stvari su imali, a za veće kupnje skupljali su kune mjesecima. Imali su čak i auto, stari Opel, ali išao je dok je tata sam popravljao.
Nakon srednje škole brat Marko je upisao fakultet u Zagrebu. Njega su financirali do besvijesti stan, hranu, prijevoz…
Marija je vidjela da roditeljima nije lako, štedjeli su i na brašnu. I njoj je uskoro došao red na studij, razlika među njima samo dvije godine.
Još jedna Zagrepčanka ne možemo platit, i kod nas ima faks! Upisuj i gotovo!
Marija je upisala faks u svom gradu, odmah našla posao. prvo je vikendom raznosila novine, onda konobarila u kafiću blok dalje. Studirala je na budžetu, za robu sama zarađivala, a znala je i hranu donijeti doma.
Svaka čast, kćeri, vidiš, korisna si! I učiš i radiš. A Marko, on jadničak ne stiže raditi, puno mu je svega na faksu. Umori se do bola!
I ja sam umorna, mamu, pišem seminarski do ponoći!
Ma nije to isto, kad si doma nije ti teško kao Marku u Zagrebu.
Na kraju je i Marko diplomirao, tražio onda posao. Naravno, ne pada mu na pamet vratiti se u provinciju, pa tko se još vraća iz Zagreba?! Posla u njegovoj struci nije bilo, a ono što je bilo, bilo je “ispod njegovog nivoa”. Roditelji su opet vadili kune iz čarape.
Treba mu pomoć da se snađe, kasnije će on nama pomagati tješila je mama samu sebe, a i susjedi.
Kao da će ikad krenuti bolje… Marko se oženio iznenada, cura iz obitelji direktora. I to ono bila brzina veća od dozvoljene.
Rodio im se sin, eto poveznice. Roditelji od njegove žene odmah su kupili stan, tast mu sredio bolji posao, i još povisio plaću za svaki slučaj. Ajme, koji jackpot! Mama i tata su konačno odahnuli.
Marija se isto udala, ali nije imala takvu sreću dečko je bio običan informatičar, bez tasta direktora u džepu. Stan su kupovali sami, i to ne u Zagrebu.
Prvo su dobili kćer, pa onda blizance dva lika na isti dan. Čekali drugo, a palo kao grom i treće! Nije bilo lako, ali nisu kukali. Djeca rasla, išla u školu.
Tridesetpetu godišnjicu braka roditelji odlučuju proslaviti kako spada. Dvadesetpetu su preskočili, tridesetu isto novca nije bilo. Sad su se odvažili.
Marko je došao iz Zagreba sa sinom, žena mu bila “jako zaposlena”, ali zato je poslala poklon bon za tehniku, kao suvenir braka. Preporuka: perilica posuđa!
Marko je uručio poklon unaprijed, zajedno izabrali, instalirali. Cijelu feštu mama pokazivala gostima perilicu, kudila se moderna tehnologija. Poslije večere nitko suđa nije prao mašina sve sama.
Poklon od Marijine obitelji, putovanje za dvoje (valjda “drugi medeni mjesec”), bio je skuplji, ali kraj one slavne perilice potpuno nevidljiv.
Roditelji su otputovali, zahvalili su Mariji, doduše uz napomenu da takve pare troši bez veze. Putovanje je prošlo, a perilica i dalje radi.
A onda je krenulo! Mama je počela spominjati uspješnog sina na baš svakoj kavi. Sin živi u Zagrebu! I eto, čovjek je žena, stan, sin i karijera! I još, zamislite, jedno dijete, ne tri kao po traci.
Jedno dijete, a ne troje ko na traci! S čime ćeš ih školovat?! Sad je lako, a kasnije šta?! Evo Marko…
Marko ima stan s najnovijom tehnikom, usisavač mu sam vozi, svjetlo se samo pali i gasi, perilica sama pere, već kuhana hrana se dostavlja, čak ima i čistačicu…
Mama, ja sama sve stižem, i djeca i muž pomažu.
A Marko…
A kod Marka…
A brat tvoj…
Vrijeme je prolazilo, Marijina djeca su odrasla. Nitko nije otišao studirati u Zagreb, ali svi završili faks u svom gradu. Opet je mama komentirala:
Vama nije uspjelo odgojiti djecu. Eto, Markov sin Nikola…
Mama, naša djeca su super, a Nikolu ne znaš baš najbolje! Bili smo kod njih, nije baš bajka. Primijetila sam odmah.
Ne rogobori! Ako ti nisi postala nešto, ni djeca ti ne valjaju! Što ste radili, samo množenje!
Tako je, mama, nisam ništa postigla… Posao odličan, al ne u Zagrebu! Muž uspješan, ali nije od direktora. Djeca odličnjaci, ali ovdje, ne u metropoli
Stan sa super renovacijom, ali nema čistačice. Samo usisavač, perilicu i prekidač rukom upravljamo.
Vama pomažemo, ali nije to isto! Tvoj Marko vama ni za lijekove ne šalje, on ima VEĆE troškove!
On je uspio, a ti nisi ni do kuda!
Jednoga dana Marko je stigao roditeljima mama mislila došao na kavu, kad ono zauvijek! Žena ga ostavila, iz firme tast ga izbacio, sa sinom problemi ko iz turske sapunice.
U svom gradu posla nije našao, a plaće užas. Kakva plata u Zagrebu, kakva ovdje… Plaće neprimjerene.
Marija, mi mislimo otvoriti Marku posao! On je spreman. Da ne bude obični inženjer nakon Zagreba uletjela je mama.
Ako vi mislite, vi i riješite, mama…
Treba nam tvoja pomoć. Trebamo kune, kredit. Vama ionako ništa ne treba, vi ste provincija.
Pa, ni Marko više nije u Zagrebu! Vratite se na zemlju.
Ti ništa ne trebaš, a njemu treba, on je…
Mama, mi pomažemo djeci, i vama, svakome po malo. Nama treba drugi auto, i još koješta sitno.
Zaboravi auto! Novci Marku više pomažu.
Znam, mama. Marko je uvijek broj jedan. Od kad je otišao u Zagreb, više nitko drugi ne postoji. Nisam ni ja htjela u Zagreb, ali ni tada mi niste pomogli.
Kuća mojih roditelja prodala se za Markovo školovanje, pa još i tataova kuća za auto jer kako će veliki gospon Marko bez auta po Zagrebu vozit?
Ja sam vas molila za zajam za kolica za blizance. U zajam ste odbili! A misliš li da smo kod Marka spavali? Samo mu pakete dostavili. Mi hotel! Njegova žena nas nije ni gledala, mi smo iz provincije!
Marko je sad razveden i treba pomoć. Nema ni stan.
Nema auto razbila ga, sin. Pravi umjetnička djela…
Ajmo, nećemo pričati o njegovim problemima, ajmo pomoć.
Ne, mama! Posla ima, plaće su solidne… Za nas! Za njega… sramotno! Što bi ja njemu dala, sitniš? Novce za biznis, pa auto, pa stan… Ne! Malo je čudno da uspješan Zagrepčanin uzima novac od jadne provincijske sestre koja ništa nije postigla.
Što si tako bezobrazna?!
Sve u redu, mama. Samo jasno je: jedino je Marko čovjek. Sad živi s vama pa neka i pomogne. Vrijeme mu je.
Marija! Prisilila si nas da prodamo stan! Znaš ti što radiš?!
Ja?! Ne zaboravite kupiti barem sobicu sebi.
Roditelji su prodali veliki stan, uzeli mali, stari jednosobni. Marku su predali većinu novca za biznis. Sav ponos opet usmjerili na njega. Što će on u nekom selu, ipak je Zagreb…
Naravno, biznis nije nikad zaživio. Marko opet u mami odveo je titulu uspješnog, a mama opet Mariji pridikuje, prosi pomoć za sebe, za obnovu stana. Marija i dalje šalje nešto za lijekove, ali za renovaciju ne pada joj na pamet.
Znam ja da će i taj stan na kraju završit Marku, pa neka ga on popravlja! On je prava faca.
Novaca nestalo, Marko opet doma. Spava na na rasklopcu u kuhinji, a bio je čovjek u Zagrebu. I što sad? Roditelji loše investirali što bi rekli, fulali konja!
A što vi kažete na sve ovo? Pišite dolje, udarite lajk ako ste prepoznali bar nekog iz svog susjedstva!
