Mislila sam da su takve priče nešto što se čita samo na internetu, ali i ja sam sama proživjela jednu sličnu priču.
Imala sam šest godina kad nas je otac napustio, mene, mamu i moje dvije mlađe sestre blizanke. Otišao je preko noći, bez riječi. Ostale smo same, mama, sestre i ja. Mama ga je dugo vremena opravdavala, govorila mi da je tata na poslovnom putu, ali ja sam znala istinu. Kada je shvatila da je besmisleno lagati, rekla je: Tata više nije dio našeg života!
Dječja glava nije bila sposobna razumjeti te odrasle stvari. Bila sam ljuta na tatu i zamišljala sam njegov povratak. Ali to se nikada nije dogodilo. Mama je ostala s nama, nije uređivala svoj privatni život. Bilo joj je teško, ali drugo nije ni znala. Tko bi htio ženu s troje djece i rastavnicom? Prošlo je vrijeme. Danas sam i sama udana žena, imam vlastitu djecu. Živim još uvijek na selu. Imamo svoju malu farmu i voćnjak jabuka. Možda je još mlad, ali vrijedi, polako počinje donositi dobit.
Prije nekoliko mjeseci nazvao me nepoznati muškarac. Rekao je da moramo hitno razgovarati. Spomenuo je čak da ga zanimaju jabuke na veliko. Naravno, pristala sam. Sastali smo se u mom voćnjaku. Došao je ćelav i korpulentan muškarac. Nasmišio se i pružio mi jednu vrećicu. Otvorila sam je. Unutra su bile jeftine čokolade i kutija instant kave. Bila sam zatečena. On mi je tada rekao:
Ja sam tvoj otac.
Nisam znala što da kažem. Samo sam promrmljala: Jesi li ikad bio u zatvoru? Ne. Hoćeš li kupiti jabuke? Ne. Onda, doviđenja. Doviđenja…
Ostala je njegova vrećica na klupi. Potrčala sam za njim i vratila mu tu jeftinu robu. Pitam se čemu se nadao. Upozorila sam sestre da nam se otac može pojaviti. I bila sam u pravu otišao je do njih s istom tom vrećicom. Kako netko može doći nakon 24 godine s kutijom instant kave? Objasni mi to!
