Nakon četiri mjeseca dopisivanja, pristala sam na susret s 52-godišnjim gospodinom večer je započela s pet zamjerki.
Kažu da iščekivanje ponekad bude slađe od samog događaja. U mojoj priči, to iščekivanje pretvorilo se u pravi online serijal s dnevnim epizodama koji je trajao gotovo četiri mjeseca.
Za to vrijeme upoznala sam ukuse Ivana do najsitnijih detalja, zapamtila imena njegovih prijatelja iz djetinjstva i navikla se na njegovu naviku da poruku Dobro jutro uvijek završava s tri točkice.
Imala sam 45 godina ona životna etapa kad na spoj ideš ne s klecanjem koljena, nego sa znatiželjom i ironijom, kao istraživač. Vidjet ćemo kakav primjerak upada ovaj put, pomislila sam dok sam se spremala.
Spadam među žene koje znaju nositi običan kašmirasti pulover kao da je galantni ogrtač, s dovoljno samoironije da razoružam svaku neugodnu situaciju.
Ivan, koji je nedavno napunio pedeset i dvije, u dopisivanju je djelovao ozbiljno, promišljeno, pomalo ironično i što me posebno privuklo pouzdano.
U našim godinama, Ana, pisao je kasno navečer, ljudi više ne traže vatromet nego toplinu. Želim biti s osobom koja razumije bez riječi.
Bez riječi, pa dobro, nasmijala sam se dok sam nanosila maskaru. Važno je samo da te riječi, kad već budu izgovorene, ne izazovu želju za bijegom.
Dogovorili smo se za susret u malenom i ugodnom kafiću u Zagrebu, s blagim svjetlom i mirisom cimeta u zraku. Stigla sam točno, spremna i uvjerena, u dobrom raspoloženju. Izgledala sam besprijekorno.
Ivan je došao pet minuta kasnije. U stvarnosti je bio nešto niži nego na fotografijama, a pogled mu je bio kao da je upravo otkrio grešku u financijskom izvještaju.
Sjeo je nasuprot mene, kratko se nasmiješio i pozdravio.
Nije bilo komplimenta, niti toplog drago mi je što te vidim.
Ivan je pažljivo proučavao Anu, kao inspektor, i predložio da naručimo kavu i kolače oko toga smo se složili.
Ana, započeo je tonom školskog pedagoga, dugo sam analizirao našu komunikaciju. Skoro četiri mjeseca. Sad, vidjevši te uživo, odmah želim istaknuti bitne stvari. Imam ti pet zamjerki.
Unutra mi je nešto zatreperilo kao da mi se dobro raspoloženje razbilo na komadiće. Naslonila sam bradu na dlan i kimnula.
Pet zamjerki? Zvuči intrigantno. Slušam.
Ivan nije primijetio ironiju i dignuo je prvi prst.
Na jednoj slici u plavoj haljini tvoja figura izgleda drugačije nego što je sad. Sad vidim da si… izraženija. To može zavarati muškarca. U našim godinama žena mora biti iskrenija.
U sebi sam se nasmijala. ‘Izraženija’ napredak, hvala što nisam ‘monumentalna’.
Druga zamjerka: brzina odgovora
Ponekad odgovaraš presporo. Na primjer, prije tri tjedna napisao sam ti u 14:15, odgovorila si tek u 16:40. Muškarci ne vole čekati. To je znak nepoštovanja.
Mislim da sam tada bila na sastanku počela sam, ali Ivan je već savijao sljedeći prst.
Treća zamjerka: izbor mjesta
Zašto smo ovdje? Ovaj lokal je preskup. Predložio sam običniji kafić. Ovakav izbor pokazuje tvoj sklonost demonstrativnoj potrošnji.
Pogledala sam svoj latte i poželjela ga izliti po Ivanu, ali znatiželja je prevladala.
Zašto ta haljina? Došli smo samo na kavu. Previše je upadljiva za dan. Ni nakit nije potreban. Žena treba privlačiti dubinom, a ne sjajem. U mojim godinama tražim sadržaj, ne izlog.
Peta zamjerka: samostalnost
Sama si izabrala restoran, često kažeš sama. Ne dopuštaš muškarcu da bude muškarac. Treba mi žena koja traži savjet, ne pokazuje samostalnost. Ako budemo skupa, moraš promijeniti ponašanje.
Završio je i prekrižio ruke, očito očekujući pokajanje ili zahvalnost za iskrenost.
Gledala sam ga i odjednom shvatila: četiri mjeseca dopisivanja nisu bili ništa drugo nego maska za pedantnog manipulatora. Nije tražio toplinu tražio je objekt za napuhavanje vlastitog ega.
Znaš, Ivane, rekla sam tiho, skoro nježno, i ja sam analizirala. Dovoljno mi je bilo pet minuta da zaključim.
Koji? upitao je poluzatvorenih očiju.
Ti si poseban primjerak. Došao si s drugog kraja grada, prvi put viđaš ženu i držiš joj račun za ukuse, izgled i pravo da bude svoja. Rijetka razina samouvjerenosti.
Ivan se namrštio: Samo sam iskren.
Ne, odmahnula sam glavom. Nisi iskren. Samo si nesretan i mjeriš svijet iskrivljenim metrom. Moje slike te ne zadovoljavaju? Idi u muzej tamo se eksponati ne mijenjaju. Sporo odgovaram? Nabavi si Tamagochi. Haljina ti smeta? Nije za tebe, nego za mene.
Ustala sam, popravila torbu i mirno ga pogledala.
Za kraj. Ako ti ego puca na riječ sama, trebaš rehabilitaciju, ne romansu. U 45 godina previše cijenim svoje vrijeme da bih ga trošila na čovjeka koji početak poznanstva započinje revizijom mojih nedostataka.
Kamo ideš? A kava? promrmljao je Ivan.
Kavu ćeš popiti sam. To će ti pomoći da štediš resurse. I savjet: ako želiš da ti gledaju u usta upiši se kod zubara.
Kod kuće sam prvo blokirala Ivana na svim aplikacijama. U mojim godinama, udobnost nije samo topli pokrivač i tišina, već i mobitel bez ljudi koji pokušavaju presložiti te u svoj krivi obrazac.
Naučio sam da je bolje od starta postaviti granice i da nema smisla trošiti dane na nekoga tko ti iz prve minute piše račun za to što jesi.
