Vjerujem da se ništa ne događa slučajno svi smo odgovorni za svoje živote i dugujemo sebi sve što imamo. Naše prošle odluke oblikuju današnji život. U mom slučaju, donijela sam jako lošu odluku kad sam svoj život vezala za jednog neodgovornog muškarca. Zaljubila sam se u Ivana i vjerovala mu, iako sam znala da je sklon avanturama. Nadala sam se da će se zbog mene promijeniti. No, ispostavilo se da se ljudi uistinu ne mijenjaju čak i kad se rodio naš sin, Ivana su žene i dalje više zanimale od obitelji.
Nedavno su mi počeli dopirati glasovi o Ivanovim novim ljubavnim zgodama. Prijatelji, susjedi, čak i rodbina su mi pričali o tome. Osjećala sam tugu i sram, ne znam čega je bilo više. U takvom stanju provela sam pet godina. Srećom, Ivan je napustio naš stan i prepustio ga našemu sinu, samo da ne mora plaćati alimentaciju. Ja sam iznajmila stan od njega i preselila se tamo sa sinom i majkom koju je trebalo svakodnevno njegovati.
Uvijek sam se trudila pružiti sinu najbolje što sam mogla. Sav novac od najma stana trošila sam na njegovu školu, odjeću i ostale potrebe. Željela sam da ima sretno djetinjstvo. Dio prihoda odlazio je na račune, hranu i lijekove za moju majku. Vjerovala sam da će, kad odraste, shvatiti sve to što sam mu omogućila. Nažalost, danas, s 57 godina, borim se s dijabetesom. Da bih preživjela svaki dan, moram stalno kontrolirati šećer u krvi i primati inzulinske injekcije.
Nažalost, zbog bolesti ne mogu raditi, a tko bi zaposlio ženu mojih godina s dijabetesom? Jedini mi je izvor prihoda danas novac od najma stana. Moj sin ispunio je 31 godinu i nedugo mi je rekao da podstanari u stanu njegovog oca moraju iseliti jer on želi živjeti tamo sa suprugom. Kad sam mu rekla da tada nemam gdje živjeti, odgovorio mi je da je to moj problem.
Ne shvaćam kako sam cijeli život radila, a opet nisam uspjela uštedjeti ništa za mirovinu. Stvarno ne znam što mi je dalje činiti Moram kupiti lijekove, hranu, platiti režije. Kako je moj vlastiti sin mogao biti tako okrutan prema meni? Tko on misli da je?
