I što mi to radimo ovdje? Zašto ulazimo u tuđu kuću?
Gotovo je, Marija! Među nama je sve završeno! Želim pravu obitelj, djecu. Ti mi to ne možeš dati. Dugo sam čekao, trpio. Trebam sina. Već sam podnio zahtjev za razvod! Imaš tri dana da se spakiraš. Kad odeš, javi se. Ja ću zasad živjeti kod majke. Požuri, moram pripremiti stan za dijete i njegovu majku. Da, ne čudi se, moja buduća supruga čeka dijete! Imaš tri dana!
Marija je šutjela. Što je uopće mogla reći?
Nije joj uspijevalo imati dijete. Marko je čekao već pet godina, a kroz te godine tri puta je pokušala, bezuspješno.
Obišla je brojne liječnike, svi su govorili da je zdrava. Zašto nije išlo nije znala.
Uvijek je živjela uredno, pazila na zdravlje.
Ovaj put joj je na poslu naglo pozlilo, odmah su zvali hitnu, ali sve je prošlo prebrzo
Vrata su zalupila za Markom, a Marija se nemoćno spustila na kauč.
Nije imala ni želje, ni snage pakirati stvari. A kamo da uopće ode?
Dok je studirala i prije udaje, živjela je kod tetke. Tetke više nema, a njezin sin je prodao stan. Povratak u selo, u kuću bake? Tražiti stan za najam? Što s poslom?
Pitanja je bilo mnogo, a odluke su se morale donijeti brzo
U rano jutro otključala su se vrata i u stan je ušla svekrva.
Ne spavaš? Dobro. Došla sam provjeriti da ne poneseš nešto što nije tvoje.
Stare Markove gaće mi sigurno ne trebaju. Hoćemo provjeriti moje stvari?
Vidi ovu, puna joj je usta! A tako si bila draga, pristojna, tiha. Evo kako je ispalo. Još sam nakon prvog neuspjeha Marku rekla da nećeš moći roditi dijete.
Jeste li samo zbog toga došli? Radije sjedite i pazite na mene.
Gdje nosiš servis?!
To je moj. Ostao mi je od tetke, uspomena je na nju.
Sad će tu biti prazno bez toga!
To me ne zanima. Ali zato ćete imati unuka.
Uzmi samo svoje!
Laptop je moj! Aparat za kavu, mikrovalna također, kolege su mi poklonili. Auto je moj, kupljen prije braka. Vaš sin ima svoj.
Sve imaš, samo djecu ne možeš imati!
To više nije vaša stvar. Sa mnom je sve u redu, valjda je Gospodin tako htio.
Vidim da ti nije niti žao! Možda si ovo ti sve namjerno napravila?
Izgovarate gluposti. Samo mi je teško o tome i razmišljati.
Marija je pogledala oko sebe, njezinih stvari gotovo da i nije bilo. Četkica, šminka, papuče
Činilo se da je nešto važno zaboravila. Svekrva ju je dodatno zbunjivala.
Sjetila se nije bilo stare figurice mačka. U njemu je bila mala tajna o kojoj nitko nije znao, ni muž. Unutra su bile naušnice i prsten bez veće vrijednosti, ali drage zbog uspomene na baku. Marko je to uvijek smatrao smećem. Je li ih bacio? Sve nepotrebno bi ostavio na balkonu. Marija otvara vrata
Što ti imaš tamo tražiti? Uzela si stvari, idi! viknula je svekrva. Opraštaš se od stana? Oprosti se slobodno. Više ništa slično nećeš imati.
Napokon je pronašla mačka, sve je bilo na mjestu. Sad može otići.
Evo ključeva, zbogom. Nadam se da vas više neću sretati.
Na putu prema uredu još je bila na bolovanju, ali zamolila je za godišnji.
Svi ti suosjećamo, ali nije jednostavno bez tebe. Tri tjedna, je li dosta? Samo budi na vezi. Bez tvojih konzultacija pola projekata će stati.
Može, malo ću se maknuti. Hvala vam.
Treba li pomoć?
Ne.
Dogovorit ću isplatu bonusa i regresa.
Hvala, baš mi treba.
Nije ni tražila stan putovala je kući, u selo. Nitko je tamo više nije čekao; baka je umrla prije tri godine, majku nije upoznala. Majka je preminula na porodu.
A ona sad, iz nekog razloga, sama ne može roditi.
Sat vremena vožnje i stigla je kući. Jabuka u cvatu. Tulipani.
Posljednji put su bili ovdje zajedno s Markom u jesen, pekli roštilj, uživali.
Marija je parkirala u dvorištu, ključ od garaže bio je u kući.
Otvorila je vrata i ušla. Tišina. Na stolu prljave šalice i tanjuri. Zašto ih nije stigla prošli put oprati?
Ne, ona ih je oprala! Netko je bio ovdje.
Dva šalice, tanjuri, vrećice od soka, boce Markovog omiljenog pjenušca. To nije od jeseni.
Znači, Marko je bio u kući, ali s kim?
Nije ni važno, više nije važno
Ključ od kuće imala je samo Marija, izgleda da je muž dao napraviti kopiju. Vrijeme je promijeniti brave.
Novi početak, čišćenje, potom vruća kupka.
Marija je odlučila isprati sa sebe svu težinu prošlosti.
Dok je izlazila iz kupaonice, netko je pokucao na vrata, pa na prozor.
Tko je?
Je li sve u redu?
Da iznenađeno je odgovorila.
Ispred kuće stajao je nepoznati muškarac.
Oprostite, možda sam vas prepao. Ja sam vaš susjed, danas cijeli dan primjećujem da ste ovdje, a dim izlazi iz peći. Pomislio sam, možda vam treba pomoć
Hvala, sve je u redu.
Jeste li vi Markova rođakinja? On je nedavno bio ovdje sa ženom Jeste li mu sestra?
Ne, bivša supruga. Skoro bivša, razvod je u tijeku.
Kuća je vaša?
Moja je.
Ja sam privremeni susjed. Prijatelj mi je dao ovdje stanovati zbog svojih obiteljskih problema. I ja se razvodim, sutra sam slobodan. Ako vam što treba, slobodno recite. Ja sam Ivan.
Ja sam Marija. Možete li mi promijeniti bravu?
Da. Recite kada, ja ću to srediti.
Što prije. Sutra ću kupiti novu.
Dajte da ja pogledam i kupim, da ne uzmete krivu, a meni je ionako usput u grad.
Dobro.
Prošla su dva tjedna. Tjedan dana pred povratak u grad, Marija se već privikla na mir sela i nije htjela tražiti novi stan. Marko se nije javljao niti pisao. Jedino je došla poruka o datumu razvoda, što joj je bilo i olakšanje nije ga željela vidjeti.
Subotnje jutro. Marija je ustala rano jer ju je Ivan pozvao u šetnju uz jezero.
Nova veza joj nije bila na pameti, ali šetnja je samo šetnja. Lijepo su proveli vrijeme i vratili se na ručak. Ispred Marijine kuće stajao je Markov auto. Izgledalo je da je tek stigao. Otvorila su se vrata, izašao je Marko, pa pomogao trudnoj ženi da izađe.
Marija i Ivan su stigli do kapije. Marko je pokušavao otvoriti vrata na kući, ali nije uspijevao.
Što je ovo?
I što mi to ovdje radimo? Zašto pokušavate ući u tuđu kuću?
Marko je zastao, šokiran.
Ovo je naša kuća! rekla je trudna gospodica.
Doista? Tko vam je to rekao, Marko? Ovo je moja kuća. Molim vas, napustite imanje.
Marko, što ona to priča?! Tko je to?! Tvoja bivša?! Istjeraj je van! vrištala je trudna.
Marija i Ivan su se nasmijali. Marko je tiho posjeo svoju pratilju u auto i odvezli se.
Veselo će mu biti.
Ali ona će mu roditi dijete. Ja nisam mogla. Tri puta bezuspješno. Žao mi je.
A ja sam se razveo jer žena nije željela imati djecu
Prošle su četiri godine od razvoda. Slučajni susret s bivšom svekrvom u supermarketu.
Marija, ne prepoznajem te. Dugo pratim, jesi li zaista ti. A ti trudna?
Da, Marija je pogladila svoj veliki trbuh.
A Marko, njemu nije dobro. Unuk se rodio slab, nešto nije bilo u redu muški. Njegova žena je pobjegla, dijete ostavila nama. A ti, sama, odlučila roditi?
Nisam sama. Imam obitelj. Moram ići, čekaju me.
Je li moguće? Oprosti mi za sve
Želim vam strpljenja
Dok je svekrva gledala Mariju, ona je hodala pored Ivana, koji ju je jednom rukom pridržavao, a za drugu ruku čvrsto držala mala djevojčica, jako slična majci
U teškim trenucima, život nam često pošalje novo poglavlje onda kad najmanje očekujemo. Bitno je ne gubiti nadu, jer prava obitelj i sreća mogu pronaći put k nama na najneočekivaniji način.
