Bumerang
Što si rekla mom dečku? vikala je kroz slušalicu Nives. Tako glasno da sam se udaljio od mobitela.
Ja? Ništa, odgovorio sam mirno.
Ne laži!
Slijedila je lavina optužbi. S nevjericom sam gledao u svoj mobitel, a onda prekinuo poziv. Prijateljica je odmah ponovno zvala, ali odlučio sam se ne javiti. Zar netko stvarno misli da ću slušati takve uvrede?
Tko je to bio? pitao je moj brat Marko.
Nives. Nešto je izgleda imala s Ivanom. Možda su se posvađali? I nekako sam ja upao u tu priču.
Prišao sam prozoru.
Marko, što bih ja mogao reći Ivanu? Nisam ga niti vidio još od njegovog rođendana. I tad nisam s njim razgovarao
Marko je slegnuo ramenima.
Nemam pojma što joj je. I stvarno ti govorim.
Na kuhinju je ušla mama.
Jesteli jeli, djeco? Kakvi su vam planovi za danas? pitala je.
Kod mene kao i uvijek, rekao sam. Glazbena škola, a poslije pripreme za maturu s profesoricom.
I ja isto, ubacio se Marko. Možda svratim do Ivana, pogledao je prema meni i namignuo.
Kako ste brzo narasli, uzdahnula je mama. Kao da sam vas jučer nosila iz bolnice, a sad ćete maturirati i spremate se na fakultet
Ali sad imaš više slobodnog vremena, nasmijao se Marko. Sad ne moraš jurcati s nama po treningama i sekcijama.
Mama je odmahnula rukom.
Ma, čim dođu unuci, opet ću biti zaposlena.
***
Cijeli dan sam razmišljao: što sam mogao reći Ivanu i kad? Rješenje mi je donio Marko, koji je, kao što je rekao, otišao do svog prijatelja.
Zamisli, cijeli ovaj kaos je zbog tvoje poruke koju si mi jučer poslao, objavio je trijumfalno.
Kakve poruke? začuđeno sam ga gledao.
Nemoj se praviti ludim! Jučer si mi napisao da si bio u onom kafiću, da je Nives otišla doma i da i ti izlaziš.
Pa i?
Samo, mi smo jučer zajedno visili vani. Rekao sam Ivanu da je vaša kava gotova i on je otrčao do njezine zgrade Možda joj je htio poželjeti laku noć ili je poljubiti. Njima je tako sve bilo “romantično” bilo.
I?
Uglavnom, pojavila se doma tek za dva sata. Rekla je da je šetala. Eto.
Zamišljeno sam pogledao brata.
Sve jasno.
Znači li to da se tada našla s nekim drugim? pitao je Marko.
Izgleda, kimnuo sam.
A da ih vidiš skupa izgledali su zaljubljenije nego itko Gle, nisi ništa kriv. Zapravo, ispravno je što mi uvijek napišeš gdje si i s kim si. Nastavi tako.
Naravno da nisam kriv! To je njezina greška. Ako stvarno nije htjela reći Ivanu s kim se nalazi mogla je i meni samo javiti Ionako bih ti napisao da je sastanak gotov Uglavnom, trebao joj je drugi termin za taj “tajni susret”.
***
Nakon svega, Nives se uvrijedila na mene. Vjerojatno je mislila da sam sve napravio namjerno, premda sam uvijek Marku javljao gdje sam. Tako sam znao da će me, ako što zapne, moj brat uvijek doći pokupiti i otići ćemo skupa svirati ili doma.
Pokušao sam popraviti odnos, ali Nives nije željela razgovarati. Na kraju je ispalo da je stvarno bila s drugim dečkom i Ivan se, kad je doznao, odmah razišao s njome.
“Meni svejedno, ako ne želi miriti se neka tako bude”, pomislio sam.
Ta svađa mi je pomogla da razmislim o budućnosti. Odlučio sam upisati fakultet u drugom, većem gradu i to izvan našeg dogovora, upisati ono što stvarno volim. I upisao sam.
***
Kristina, kako to? bila je zabrinuta mama. Otići ćeš u drugi grad, a živjet ćeš sama i još u studentskom domu Jesi siguran da je to pravi izbor, Kristina?
Bit će sve u redu, mama pokušavao sam je ohrabriti.
Bit će, bit će. Pogledaj kakvu smo odgojili djecu: sami biraju fakultet, sami upišu. Bravo naš dragi! tata me lagano potapšao po ramenu.
Samo, uz Kristinu je uvijek bio Marko. To mi je davalo mir, tiho je rekla mama.
Ipak, Marko ne može uvijek biti uz nju. Kristina će jednog dana imati svoj život, primijetio je tata.
Znam Sjećaš li se tete Milene? Njezina kćerka je otprilike tvojih godina. A i muž joj je stalno radio po svijetu
Ne znam baš, sjetio sam se vrludavo, premda mi se lice ni jedne od njih nije pojavljivalo u glavi.
Nedavno su se vratili, i to baš u onaj grad gdje ćeš ti studirati. Možda bi mogla na početku biti kod njih ili barem svratiti u posjetu? Ipak, teta Milena mi je sestrična, predložila je mama.
Ma jok! Ne bi ni njima bilo ugodno ni meni.
Možda da unajmiš stan, platit ćemo, koliko možemo?
Ne, mama, stvarno ne treba. Znam da vam je to skupo. Svi prežive studentski dom pa ću i ja.
***
Stjepan je stajao uz prozor i gledao studente, htio ne htio.
Pa, kakva je ekipa među brucošicama? pitao je kolegu Domagoja.
Klasično, puna ih je dvorana, odgovara Domagoj.
Ti sigurno već flertuješ s najljepšima, priznaj, nasmijao se Stjepan. Hajde, tko ti je sve rekao “ne”?
Pa, valjda sam probao Treba tebe češće ovdje, nasmijao se Domagoj.
Samo ti zavidiš. Znaš da sam ovdje samo na papiru. Dobro, i? Jesu koga zainteresirale tvoje priče?
Neke već imaju dečka, a nekima nisam zapeo za oko.
Zanimljivo. Moram i ja probati. Pokaži, s kojima nisi uspio?
Domagoj se smješka:
Ne možeš si pomoći, Stjepane. Samo želiš pokazati da si bolji i još pokvariti curama život. Zašto?
Iskustvo! Neka uče što znači kad netko nije iskren ili kad imaš dobrog pored sebe. A one koje su te odbile… Želim da meni kažu da. Želim nadmašiti tebe.
Kako kažeš, Domagoj je zijevnuo i nastavio raditi. Vidimo se na ručku.
***
Na ručku su sjeli zajedno, uzevši menije po studentskoj cijeni.
Daj, pričaj, rekao je Stjepan, a Domagoj mu počeo opisivati djevojke koje je znao.
Vrata menze su se otvorila i Stjepanu se učinilo kao da ne ulazi, već lebdi nevjerojatno lijepa djevojka.
Tko je ovo? pitao je.
To je… To je Kristina, odgovorio je Domagoj.
Ton mu se promijenio i Stjepan je sada pažljivo gledao u njega.
Zaljubljen si u nju? pitao je. Jeste li zajedno?
Jesam. Sviđa mi se. Ali ništa od toga. Nisam njezin tip. Mislim, ni to nije glavno ona je skroz u učenju.
Samo u učenju? Dobro. Znaš li tko su joj roditelji, gdje živi?
U studentskom domu.
U domu? Pa, Domagoj, živciraš me. Cura živi u domu i odbije te, a zna da imaš novac i možeš joj pomoć što treba za ispite?
Ne zanima je novac. Za ispite… Rekao sam ti, sama sve radi i sprema. Tako joj je, razumiješ?
Stjepan je šutio, gledao tu misterioznu djevojku.
Kladim se da će biti moja, na kraju je rekao.
Nemoj, Stjepane, molim te. Ostavit ćeš je na miru.
Dobro, dobro, nasmijao se Stjepan. Ali svejedno ću pokušati.
***
Kristina je polako išla prema studentskom domu. Sve joj je bilo u redu. Istina, dijelila je sobu s još dvije cure, sve je sama morala kuhati, a kupaonica i WC su bili na katu, ali sve u svemu, služilo je svrsi. Glavno je bilo da studira i da dođe do veće stipendije i možda pronađe honorarni posao za kasnije.
Hej, mala!
Neki neugledan tip zgrabio ju je za ruku.
Ajmo sa mnom!
Kristina se zbunila. Tip ju je vukao iako se ona pokušavala izvući.
Pusti me! pokušala je povikati, ali joj je glas bio slab, gotovo tih.
Tip se nasmijao i nastavio vući je.
Djevojko, je li sve u redu?
Kristina je vidjela drugog dečka, koji im je presjekao put.
Ne! Ne poznajem ga!
Ja sam joj muž! zarežao je onaj prvi.
Možeš to dokazati? pitao je drugi.
Prvi je zastao. Kristina je maknula svoju ruku i potrčala prema domu.
“Kako sam glupa? Brat mi je sto put rekao da nosim suzavac!”, pomislila je.
Ne bi ti ni on uvijek pomogao, čula je pored sebe, a spasitelj je trčao uz nju.
Stala je i pogledala oko sebe.
Sve u redu, nasmiješio se svoj spašavatelj. Smijem li vas otpratiti?
Može, odgovorila je.
Možemo li na čaj negdje? pitao je.
Može.
Onda predlažem da svratimo do kafića tu blizu. Ima super atmosfera.
Kimnula je glavom.
Inače, ja sam Stjepan.
Kristina.
Drago mi je.
***
S vremenom su se Kristina i Stjepan počeli viđati, i to ozbiljno. Kristina je već razmišljala kako će ga ljeti upoznati s roditeljima, a možda će ju čak i zaprositi.
Joj, tko jede pura po ovome vrućem vremenu? kad sam ušao u sobu, zapeo mi je za nos nesnosan miris. “Čudno, prije mi nije smetao”, pomislio sam.
A što? Ako ti ne odgovara, napravi test na trudnoću, našalila se cimerica.
Kakve to veze ima? pitao sam.
Kad ti neki mirisi počnu smetati, nešto nije kao prije. Možda si trudna.
Zamrštio sam pogled, ali sam izašao iz sobe jer mi je već i od samog mirisa bilo zlo.
***
Kristina je sjedila sa Stjepanom.
Eto, tako se dogodilo. Planirali smo kasnije, ali započela je. Osjećala se nelagodno, kao da nagovara Stjepana da prihvati vijest.
Vau! Koliko dugo već? pitao je Stjepan.
11 tjedana, Kristina je spustila pogled, osjećala se glupo jer je tek tada skužila što se događa.
Super! Što kaže doktor?
Sve u redu
Onda ovako: ja idem na put na dva tjedna, a onda ti seliš kod mene zauvijek. Dogovoreno?
Dogovoreno! činilo joj se da je najsretnija na svijetu.
Tako ćemo.
***
A za dva tjedna sve se okrenulo naopako. Stjepan je nazvao i rekao da je promijenio mišljenje. Dete nije sigurno njegovo i oslobađa je svih obaveza. Tražila ga je, ali stan nije bio njegov, iselio je, a promijenio je i broj mobitela.
***
Što ćeš sad? pitala je cimerica ispred fakulteta.
Ne znam Mislim uzeti godinu pauze. Druge opcije nemam. Danas idem provjeriti u referadu što mogu učiniti, slegnuo sam ramenima.
Postoje i druge opcije, značajno me pogledala.
Ne Ne dolazi u obzir Rokovi su prošli, a i ne bih mogao ni da nije tako.
Zazvonilo je. Svi su krenuli u dvoranu, pa i ja.
Bok! pozdravljam momka koji me još na početku studija pokušavao osvojiti.
Bok! Kako si?
Dobro, odgovorio sam, iako mi je bilo teško.
Dobro? Čekaš dijete, dečko te ostavio, a ti kažeš da si dobro? nasmijao se.
Kako znaš?
Znam Stjepana.
Aha Sjetio sam se: Domagoj, zove se Domagoj.
I znaš što? Drago mi je što si tako završila. Mislio sam da si posvećena samo učenju, a Stjepan je trebao samo jednom odigrati junaka i odmah te imao. Sad ćeš svakog puta kad pogledaš dijete sjetiti se svoje pogreške. Ha-ha-ha, Domagoj se smijao. A i ja sam se pobrinuo da Stjepan obrati pažnju na tebe.
Čekaj Znači, ovo je tvoja osveta? Hoćeš sada svima vratiti što su te odbile? Lud si!
Pobjegao sam, ali me uspio uhvatiti za ruku.
Nije gotovo! Znaš, Stjepan se oženio prije par dana, Domagoj se smije. Za sličnu zaljubljenu budalu.
Oženio se? Ne vjerujem!
Pogledaj, gura mi mobitel pod nos, pokazuje fotografije na profilu. Nema sumnje, Stjepan je bio tu. Sa drugom curom.
Domagoj se smijao sve glasnije. Osjećao sam se poniženo. Žao mi je bilo što sam promijenio planove i upisao baš ovaj faks.
Njezini su bogati. Omuzaće ih, pa će je ostaviti, komentirao je Domagoj.
Smogao sam snage:
Mene se to ne tiče. Ali vama će se svi grijesi vratiti kao bumerang.
Ma daj, sanjaj!
Otišao sam.
***
U sobi sam samo ležao i nisam išao na predavanja.
Kristina, nemoj tako, govorile su cimerice. Moraš dalje.
Kimnuo sam.
Znam da moram. Ali kako nakon svega opet vjerovati ikome?
Ajde, barem počni jest normalno i idi na predavanja. Čekaš dijete, godište treba završiti. Daj, saberi se!
Znao sam da imaju pravo, no nisam imao snage.
Nemam više volje, rekao sam.
Cimerice su se pogledale.
A što da konačno nađeš tu Stjepanovu ženu i ispričaš joj što se dogodilo? predložila je jedna.
Zaljubljena je. Ne bi mi vjerovala Ništa mi to ne bi donijelo.
Kako želiš. Ideš danas na predavanja?
Ne idem! Pustite me.
Otišle su, a ja sam uzeo mobitel i potražio profil Stjepanove žene, pa ga bacio od sebe i ipak krenuo na faks.
***
Ne znam ni sam kako sam položio sve ispite.
Kristina, pa ti si svašta izvela! Marko je došao po mene i stvari iz doma, vraćali smo se roditeljima. I ni riječi nisi nikome rekla Ne znam kako će starci reagirati.
I mene je strah, ali takav je život. Ima i puno pozitivnog, nervozno sam rekao.
Ozbiljno? Idi, reci mi koji su to plusevi, nasmijao se Marko.
Evo, imam 19, a dijete već na putu. Poslije neće biti kasnih trudnoća, mogu ranije raditi. Dijete će biti veće pa neće biti često bolesno. I, uvijek ću biti još oprezniji, da ne dobijem otkaz jer trebam hraniti bebu. Najvažnije dijete će testirati svakog tipa koji mi se kasnije pojavi. Eto!
Marko se nasmijao.
Drago mi je što ostaješ toliko pozitivan. Bit će sve OK, Kristina. Uvijek si imaš mene.
***
Doma je čekalo iznenađenje u gostima su bila teta Milena i njen muž sa svojom kćeri. Roditelji nisu odmah vodili ozbiljne razgovore sa mnom.
Evo, pogledajte slike! Naša Marija se nedavno udala, pričala je teta Milena, dajući mi mobitel s fotografijama. Pogledao sam, htio ga proslijediti, ali onda sam zastao i sve bolje gledao slike. Na njima je bio Stjepan.
“Ne mogu vjerovati!”, pomislio sam. “Stjepan se oženio mojom rođakinjom, doduše daljom ali ipak.”
Ne znam koliko će to trajati ubacio se njen muž. Njen muž nije iz ljubavi ušao u brak. Htio je novce. Ali ne damo ni lipe!
Nasmiješio sam se. Još nisam znao što i hoću li s tom informacijom išta, ali znao sam jedno za sve se kad-tad plati cijena.
