Kad su ljudi prijatelji među sobom, kao neki stari, dobri bračni par, prije ili kasnije dođe do nesuglasica. Što je više ljudi, to više svađa i nezadovoljstva.
Sjećam se kako mi je prijateljica Marina jednom prepričala slavlje dočeka Nove godine s društvom. Inače su tri obitelji uvijek zajedno slavile u kući jedne od njih, ali prošle godine jedna obitelj je odbila poziv i odlučila otići kod svojih roditelja u Osijek.
Tako su ove dvije obitelji odlučile podijeliti večer pola vremena kod jednih, pola kod drugih. Hrana se uvijek nabavljala zajedničkim novcem, svi su uplatili po 40 eura i pripremili što im je trebalo, kupili vina, sokove, kolače.
Skupili su se svi zajedno, djeca su trčkarala oko stola, a odrasli su pričali i slavili do ponoći. Nakon što su čestitali jedni drugima, Marina je primijetila da domaćini polako počinju spremati tanjure i ostatke hrane guraju u frižider. Isprva nisu shvatili što se događa, ali kad je domaćin Marko izvukao usisavač, sve im je bilo jasno. Bilo je to kao tihi znak vrijeme je da krenu kući.
Meni je takvo što uvijek bilo malo neugodno zar nije pristojnije pustiti goste da odluče kad će poći? Zanimljivo, kad su kasnije prešli kod drugih prijatelja, nitko nikome ništa nije sugerirao. Tamo su ostali do zore, zajedno jeli, pili i smijali se.
Vjerojatno je Marku usisavač pomogao da spremi kuću, ali on je jednostavno jako pristojan možda i previše za moj ukus…
