Da, ja sam jaka žena. Intenzivna. Prava. Bez ikakvih filtera.
Jesam, priznam, intenzivna sam. To znači da nemam problema reći točno što mislim, što osjećam, i to sve onako, iz duše sa žarom, nema labavo.
Slijedim svoj instinkt. Slušam srce. Nikad me nije previše zanimalo kako izgledam uvijek mi je bilo bitnije tko sam ja. Srcem naprijed, glava neka prati.
Oblikovala me svakakva vremena su mi ostavila tragove: nade, razočaranja, veselja, ogrebotine, usponi, padovi. Bez kočnica. Bez polovičnih istina. Bez licemjerja.
Ne volim ništa napola kod mene vrijedi ili sve, ili ništa.
Nekad sam nježna ko snježna pahulja, drugi put oštra kao bure na Jadranu. Znam jako zagrliti… ali još jače obraniti sebe.
Živim punim plućima. Ne sputavam se zbog tuđeg mišljenja. Ne glumim. Ne umanjujem sebe samo da bih bila prihvaćena.
Ljudi znaju reći za mene da sam čudna, možda pomaknuta, preemotivna. Ali, možda tu nisu sve moje mane možda im samo fali one hrabrosti, da žive bez kočnica, u svim duginim bojama života.
Nije za svakoga ljubav koja nije obična. Nije svatko za pravu stvar. Nisu svi spremni trpjeti ljubav koja izlazi iz okvira, koja se daje izdašno, bez brojila i straha.
Ja jesam.
I ne bih bila netko drugi nikada, ni za što na ovom svijetu.
