Mirjana je izašla iz tramvaja na Trgu bana Jelačića i odmah osjetila studen zagrebačke zime. Prenula se kad je ledeni vjetar zapuhao niz Ilicu, zagrlila se rukama i požurila u topli zagrljaj Cvjetnog centra.
“Eh, vrijeme je za zimsku jaknu”, prošaputala je sebi u bradu.
U trgovačkom centru je Mirjana sjela u omiljeni kafić, naručila kavu i komad pizze. Promatrala je ljude oko sebe; činili su se tako bezbrižno sretni. A ona ona je bila prazna.
“Završila si Ekonomski faks, tražila posao kao luda i ništa”, ponavljala si je.
Poslova je bilo, nije da nije, ali uz onu bijednu plaću teško bi platila i podstanarsku sobu, a kamoli još hranu.
“Zašto sam morala juriti u Zagreb? Pa sam se još smijala prijateljicama koje su ostale doma Sad nema ni povratka, previše je sramote”
Ipak, Mirjana je radila – svako jutro prala je stubišta na Trešnjevci. Zarada nije bila loša, sobu je dijelila s cimericom i nije plaćala stanarinu. No, je li to život? Bilo je to samo privremeno, mislila je. Ali to “privremeno” se odužilo.
Jedna prednost je postojala: radila je pola dana, a ostatak provodila na razgovorima za posao.
…
Jednog jutra, dok je ribala pločice, prekinuo ju je pristojan glas:
– Dobar dan, gospođice!
Mirjana je podigla pogled. Pred njom je stajao gospodin kojeg je viđala kako uvijek pristojno pozdravlja.
– Dobar dan, gospodine.
– Ja sam Josip Perić. A vi ste?
– Mirjana.
– Mirjana, moram vam zahvaliti. Toliko nas je imalo čistačice, ali nitko nije tako temeljito očistio stubište.
Mirjani je postalo toplo oko srca. Znala je da druge kolegice često prozivaju na sastancima upravitelja zgrada, ali nju nikad, čak su je i pohvalili.
– Pa, to je moj posao. Svaku ga radim kao da je najvažniji.
Tako je upoznala Josipa Perića. Ponekad su razgovarali o životu, o prošlim vremenima.
– Mirjana, želiš li zaraditi još koju kunu?
– A što bih trebala raditi?
– Isti posao kao sada, dođi kod mene jednom tjedno očistiti stan. Teško mi je samome, sin mi je u Njemačkoj, unuk… Unuk ne shvaća da sam star Ne mogu ga dočekati da pomogne. Gledam ja tebe, činiš mi se dobra cura
– Može, hajmo probati, – spremno je pristala Mirjana.
Tako je dobila dodatni posao. Kasnije je Josip preporučio Mirjanu svojim prijateljima, pa opet nekome Jedni su željeli da ide i u dućan, drugi da nešto skuha. Nitko nije štedio na kunama.
– Josipe, ne stignem više na sve strane, previše je ljudi, – povjerila mu se.
– Pa Mirjana, imaš kolegice, angažiraj ih. Ali znaš, mora biti kvalitetno!
Vremenom je Mirjana imala malu tvrtku za čišćenje. Već dugo nije čistila sama, već je organizirala posao. Želja za stalnim zaposlenjem u struci nije je napuštala.
…
Jednom je, pišući planove za sutra i lagano pijuckajući kavu u Cvjetnom, kraj nje sjeo mladić.
– Smijem li sjesti? Sve je prepuno – nasmije se mladi glas.
Mirjana je pogledala okolo cijela sala prazna. Nasmijala se:
– Da, baš je gužva Sjedni.
– Ja sam Luka, a vi?
– Nevena, – izgovorila Mirjana, ni sama ne znajući zašto.
– Lijepo ime, ima u njemu nešto svjetla
Poveli su razgovor, sve je teklo spontano, dijelili iste interese, i večer je proletjela.
– Bilo mi je lijepo, Nevena, ali moram ići.
– Nisi iz ovog kvarta?
– Ne, bio sam kod djeda. Našao si je neku ženu da mu čisti, gladna tuđa stana, sigurno ga želi prevariti
– Ma tko danas pada na to?
– Ima ih Samo navuče priču i ostavi joj sve
– Baš nevjerojatno, – uzdahnula je Mirjana.
– Vidimo se? – pogleda je kroz osmijeh. Mirjana se smiješila, gledajući kako odlazi.
Kasnije ju je Luka nazvao, i počeli su se viđati.
…
– Mirjana, znaš da možeš raditi kao online instruktorica, sad kad ima internet – predložio joj je Josip jednog dana.
– Pa, valjda bih mogla Nisam o tome razmišljala.
– Možeš i voditi knjigovodstvo remedijalnim poduzećima od doma, ti si ipak ekonomistica Probaj!
– A htjela sam raditi kao ekonomistica
– Ali ne moraš biti vezana za ured i auditorica možeš postati, znaš li koliko auditorice zarađuju?
Mirjana je prasnula u smijeh:
– Vi ste najsnalažljiviji prijatelj kojeg sam imala!
…
Sjedeći u tramvaju i vozeći se prema Dejliću, Mirjana se uzrujavala: mjesecima je bila s Lukom, a još mu nije rekla ni pravo ime ni čime se bavila. Nije bila ekonomistica, bila je čistačica istina, imala je malu firmu za čišćenje, radila knjigovodstvo za dvije firme iz stana, problemi s novcem su nestali i kupila je stan, doduše u Dugom Selu, ali uskoro će preći Svaki put obećala bi si da će reći istinu. Ipak, i dalje je za Luku ostala “Nevena”.
…
– Josipe, recite mi, mislite li da bi osoba koja prizna istinu nakon laži mogla biti prihvaćena isto kao prije?
– Teška pitanja, Mirjana. Sve ovisi o osobi
Netko je u tom trenu zazvonio. Josip je ustao.
– Mirjana, to je moj unuk, dođi da te upoznam sa svojom asistenticom.
Mirjana se ukočila kad je u kuhinju ušao Luka.
Pobijelila je. Luka ju je pogledao s čudnim smiješkom:
– Pa, bona, kako si, Mirjana ili Nevena? Ti si ta koja želi mojeg djeda prevariti za stan!
– Luka, ne shvaćaš. Ja samo pomažem tvom djedu, planirala sam ti sve reći
– Sve ti piše na licu!
Mirjana je blijedjela još više.
– Htio sam vas upoznati jer ste mi dragi oboje – promrmljao je Josip.
– Hvala na čaju, gospodine Josipe, idem kući.
Prolazeći pokraj Luke, kratko je stala:
– Da znaš, tvom djedu stalno besplatno čistim i idem u dućan. I inače, ima super ideja!
…
Mirjana je stajala kraj prozora svoje male sobice, cijelu noć nije spavala. Blokirala je Luku svugdje, zatrpao ju je neugodnim porukama.
“A možda je i bolje. Simpatičan je, ali sve gleda kroz novac. Ne bi me ni pogledao da zna tko sam zapravo. Uostalom, uskoro imam svoj stan, i to mi je dovoljno.”
…
S vremenom je Mirjana prestala prati stubišta, ali njena firma za čišćenje rasla je. Postala je auditorica, udala se i dobila djevojčicu.
Jednog je dana kupila članarinu za fitness centar i sudarila se na ulazu s Lukom.
– Pa ti si nova osoba! rekao je, zatečen. Kako živiš?
– Imam muža, kćer, uspješan posao.
– Posao? Luka je gledao s nevjericom.
– Da, vodim firmu za čišćenje.
– Zar je to isplativo? podrugljivo je upitao.
– I te kako. Čistimo stanove, kuće, lokale, urede No, to nije važno. Kako si ti?
– Ma dva izvanbračna braka, djecu nisam imao Sve žene samo gledaju kako me oderati, žele me navući na brak, ali nisam budala
Razmijenili su još par rečenica i otišli svatko na svoju stranu.
Mirjana se vraćala kući sretna što je Luka ostao samo prolaznik u njenom životu.
