Nikada ne bih pomislila da će moja svekrva doći iz Amerike, da proslavi svoj rođendan. Živim 200 kilometara od nje, ali nekako mi nije bilo pristojno ne pojaviti se… Samo, nisam ni slutila kakvo iznenađenje me tamo čeka.
Svekrva je stigla iz Amerike kući, baš da obilježi šezdeseti rođendan. Premda živim daleko, odlučila sam da nije u redu ignorirati poziv, pa uzela nekoliko dana godišnjeg i krenula na put.
Moja kći udala se još prije dvanaest godina, i zet ju je odmah doveo k sebi, jer je jedini sin svojih roditelja, a kuća ogromna. Svekrva živi već dugo u Americi, povremeno šalje kune doma.
Svat je smiren i povučen čovjek; kći mi veli kako ga se ni ne zamjećuje, ni čuje, a nekoliko puta kad smo se sreli, uvjerila sam se da je Franjo vrlo tiha, uravnotežena i iskrena osoba.
Svekrvu još nikad nisam vidjela uživo, samo na fotografijama i par puta preko videopoziva. Djelovala mi je pristojno, ali pomalo čudno, sve sam si mislila da je to zbog mnogih godina u Americi nekako drugačije razmišlja od mene.
Godinama svaka od nas živjela je svoj život, pa nikad nisam imala jasnu sliku kakva je zapravo moja svekrva.
Došla je Dubravka, tako se zove, još krajem godine, ali ni na blagdane me nije pozvala, niti je htjela doći meni, iako sam je zvala i nudila gostoprimstvo.
Ali, u siječnju, Dubravka slavi šezdeseti rođendan i tada me ipak pozvala da se upoznamo i proslavimo taj dan.
Dugo sam razmišljala što pokloniti nekome tko ima sve, tko dolazi iz Amerike? Kći je slegnula ramenima, svejedno joj je; najvažnije je pažnja, ne poklon. Na kraju sam kupila svekrvi lijepu multipraktik za kuhinju, platila za njega četiri tisuće kuna, misleći da će joj dobro doći, a ako odluči vratiti se u Ameriku, može ga prepustiti mojoj kćeri, kojoj s djecom svaka tehnika dobro služi.
Potrošila sam podosta i da sebe dovedem u red manikura, frizura, nova haljina i za put još nešto kuna. Ukratko, dosta sam novaca ostavila zbog tog svekrvinog rođendana, ali tješila sam se da se tako mora, za jubilej, da pokažem poštovanje.
Koliko sam se iznenadila kad sam stigla dan prije slavlja, a hladnjak im gotovo prazan! Svekrva planira proslaviti rođendan doma.
Pomislila sam, možda Dubravka planira naručiti sve iz restorana, pa će ujutro donijeti svježa jela. No kći me iznenadila: svaki gost treba donijeti dva jela i tako sve zajedno složimo stol.
I ja trebam kuhati? pitam kći zadivljeno.
Da mirno odgovori. Rekla sam da znaš napraviti ukusne sarmice, pa je to tvoje, i još salata od teletine.
Osjećala sam se ne samo iznenađeno, nego i posramljeno. Toliko sam potrošila, a sad još trebam i kuhati? Kći me uvjerava da je tako lakše svi nešto donesu, stol pun, svi zadovoljni.
Na kraju smo lijepo sjedili, svatko je donio svoje, svi su uživali. Ali napustila sam Dubravku s nekom težinom u prsima, neugodno mi je bilo zbog tog čudnog gostoprimstva. Valjda još dugo neću poželjeti doći opet kod nje…
