Postoji vrsta ljudi s kojima jednostavno ne možeš provoditi vrijeme, koliko god se trudio. Malo je onih koji vole društvo takozvanih toksičnih osoba. Ispričat ću vam jednu priču, prema riječima moje dobre prijateljice, prilagodivši je mojim dojmovima o svemu.
Imam blizak odnos s jednom rođakinjom. Iskrene smo jedna prema drugoj, često se posjećujemo. Tako sam i ovaj put svratila kod nje kod Martine na čaj. Usput sam kupila kolač i krenula njenom stanu na Trešnjevci.
No, očito nisam izabrala najbolji trenutak. Martina je već imala gošću. Ispostavilo se da je kod nje bila Ružica, njena susjeda. Starija gospođa, sklona piću. Sve mirovine potroši na alkohol. A i ne voli piti sama, pa joj je omiljeni hobi šetati stubištem i tražiti društvo za gemišt ili pelinkovac. Ukratko, vrlo je nametljiva.
Rušicu izbjegavam kad god mogu. Ne mogu je podnijeti. Priča bez prestanka, pomiješa teme i povremeno ni sama ne zna što govori. Zato je prema njoj uvijek pokušavam zadržati distancu. Već sam skoro otišla, ali Martina me nagovorila da ostanem. Nisam htjela raditi dramu, a nisam ni planirala dugo ostati. Dok se voda grijala za čaj, Ružica je već krenula sa svojim beskrajnim pričama.
Nije lako svakome izdržati tako napornu osobu. Mene uvijek uspije i rasplakati i nasmijati ali više od muke nego zabave. Martina, čini se, ima čudan ukus za prijatelje. Na njenom mjestu, teškom bih mukom trpjela toliko dosadnu susjedu pod vlastitim krovom.
Odlučila sam brzo otići. Više nisam imala snage za još jedno njeno blebetanje. Kasnije, Martina mi je ispričala što se dogodilo nakon što sam otišla. U posjet joj je došla još jedna prijateljica. Sve je išlo glatko, dok Ružica opet nije procvjetala.
Sve je kulminiralo svađom između Martine i druge prijateljice.
Ne možeš vjerovati, Ružica nas je toliko iziritirala da smo se skoro potukle! Prvi put u životu da sam nešto takvo doživjela…
Napokon sam shvatila što znači ta famozna toksičnost. Ružica je njeno savršeno utjelovljenje. S njom, svađe izbijaju niotkuda. Cijelo susjedstvo je poznaje, svi je izbjegavaju. Samo je Martina do sada trpjela njene ispade.
Ali polako i ona dolazi k sebi. Martina priča dalje:
Znaš, ja i Helena smo najbolje prijateljice svih ovih godina, prošle smo sve i svašta zajedno. Ali sada vidim da je Ružica prava majstorica za posvađati ljude. Počele smo se prepirati oko gluposti. Pitala sam Helenu kako se osjećala, rekla mi je da je to kao da ju je netko začarao. To se stvarno može dogoditi, zar ne?
Martina je napokon shvatila istinu. Ne možeš sa svima razgovarati bolje je izbjegavati takve žene. A ja sam, iskreno, sretna gdje živim. U mojoj zgradi su svi susjedi normalni.
Nekoliko tjedana kasnije, Martina mi javlja: Ružica se iselila. Stan je na prodaju, a ona sad živi kod kćeri. Obiteljski problemi, rekli bi. Zgrada je napokon utihnula. Eto, kako jedna osoba može zamutiti život cijeloj zgradi u sekundi.
Okruženje je zaista presudno. Svima želim pravu, dobru obitelj i pristojne susjede. Nemaš ti toliko živaca za izdržati svakakve čudake.
