Prije nekoliko godina, moj prijatelj Marko se oženio. Moram priznati, izdržao je dugo Marko je tada imao već trideset i tri godine. Cijeli život je živio sam za sebe, otvoreno govoreći da brak nije za njega. Odlasci kod svojih roditelja za blagdane, tjedna kupovina na placu, obiteljska druženja sve mu je to bilo strano. Kad bi se našli prijatelji ili rodbina i zadirkivali ga, uvijek bi odgovorio isto:
Imam svoj stan, dobar posao, što će mi obitelj? Sasvim mi je dobro solo. Uz to, imam vjernog prijatelja svog psa Grgu. Nas dvojica si dobro slažemo i ne fali nam ništa. A žene? Danas su tu, sutra ih nema.
No, prije ili kasnije, sve se promijeni. I došao je red na Marka. Upao je u mrežu jedne žene. Bila je mudra cura, nije mu bila lako dostupna, što ga je još više zainteresiralo. Zvala se Ljubica, upoznali su se u jednom zagrebačkom kafiću. Imala je 29 godina, rastavljena, ali bez djece.
Nakon nekog vremena sreli su se ponovno. Ljubica je nekoliko puta prespavala kod Marka, a ubrzo su se u ormaru pojavile i njezine stvari. Kada je Marko shvatio, već je živjela s njim. Jedne večeri sjedili su u kuhinji i pili čaj kad mu je Ljubica rekla:
Marko, znaš, par puta si spomenuo brak. Mislim da bih mogla pristati.
Koliko god da je razmišljao, Marko se nije mogao sjetiti kad je to rekao. No, nije mogao ni osporiti. Pokušao je skrenuti razgovor, ali Ljubica je već planirala svadbu.
Osjetio je da stvari ne idu kako je zamišljao, ali bio je nemoćan. Ranije ili kasnije, ionako bi se morao vjenčati. Osim toga, Ljubica je stvarno bila dobra cura. I tako je još jedan slobodan čovjek pao.
Prva godina braka bila je odlična. Osim sitnih nesporazuma koji su se povremeno javljali među supružnicima. Ljubica nije voljela što bi Marko znao doći kasno kući ili u pijanom stanju. Zauzvrat, ona bi tu i tamo razgovarala s bivšim mužem i prepričavala mu bračne probleme. Marku nije bilo drago što mu žena priča s bivšim.
Ljubica se branila tvrdeći da treba biti ljubazna prema ljudima. Jednog dana Marko je slavio rođendan šefa s kolegama, i kao i obično, vratio se doma pod gasom. Ležao je u drugoj sobi i čuo razgovor svoje žene s psom.
Baš si ti lukav pas, Grga. Cijeli dan samo jedeš i spavaš, ništa korisno ne napraviš. Kao i tvoj gazda. Ma ne ti si pametniji od njega. Ne pričaš, a sve razumiješ. Tvoj gazda ni ne pokušava shvatiti ništa. Kako možeš tako živjeti?
Marko je bio bijesan i poželio je ući u sobu i reći joj svoje mišljenje. Ali stvari su otišle drugim tokom.
Opet se vratio pijan. I ti, Grga, ne možeš smisliti taj smrad? Svaki put je sve gore. Više ga ne mogu gledati. Žalim što sam se udala za njega. Na prvu mi se činio normalan, a ispao je gnjida. Moj bivši je bio puno bolji. Nije pio, zarađivao je kunu (sad kune zamijenite s eurima). Zašto sam ga ostavila? Pa, prevario me jedanput, dvaput, ali kome se to ne desi? Toliko mi je poklona davao. Znao je moliti za oprost. I dalje me zove da se vratim. Što da radim, Grga? Sve je sad na tebi. Samo mi dadni znak.
Odjednom, Marko je ušao u sobu. Pozvao je Grgu k sebi, pogledao ženu i rekao:
Ako misliš da sam sanjao o obitelji, varaš se. Ne treba mi žena. Pogotovo ne ti. Ti si mene uvukla u svoj stan. Gadim se kad te gledam. Imaš sat vremena da pokupiš stvari. Bivši te vjerojatno čeka. Ili odi kome već hoćeš. I još nešto Sutra predaj papire za razvod.
Umjesto da odlazi s dignutom glavom, Ljubica je briznula u plač i pokušala se ispričati. Zatim je Marka optužila da nema osjećaja. No Marko je ostao čvrst i izbacio je Ljubicu iz stana. Ispred zgrade zaustavila je taksi, uskočila unutra i nestala u nepoznatom pravcu.
